Protekle subote Nogometni klub Mraclin održao je redovnu Izvještajnu skupštinu. Predsjednik kluba Goran Vukašinec nazočne članove izvjestio je o prošlogodišnjem radu uprave kojoj je na čelu i rezultatskim uspjesima ili neuspjesima svih selekcija koje se natječu, a blagajnik Marko Kos o finacijskom stanju u klubu.
Predsjednik Goran Vukašinec (foto: Vitomir Štuban)
Prema izvješćima vidljivo je da je seniorska momčad podbacila. Sva izvješća članstvo je prihvatilo, a u drugom dijelu Skupštine predstavljen je plan rada i financijski plan za tekuću godinu. Prema riječima predsjednika Vukašinca najbitnije je pokušati “reanimirati” seniorsku momčad kojoj prijeti ispadanje. Takav scenarij ne bi bio primjeran jer klub u lipnju slavi 85. godišnjicu postojanja. Tim povodom sprema se Svečana sjednica, u planu je odigrati utakmicu sa jednim renomiranim klubom i taj događaj treba dostojno proslaviti. Na dva igrališta u Grabi posla je na pretek, u planu je završetak bojanja i postavljanje poda i krova tribine na Novoj grabi, te izmjena prozora, vrata kao i krovišta na staroj svlačionici, koje je u derutnom stanju. Neki zahvati će se svakako napraviti uz pomoć Grada Velike Gorice, što je potvrdio dogradonačelnik Stjepan Kos, nekadašnji igrač, a danas član kluba.
Poslije službenog dijela Skupštine nazočni članovi, gosti iz udruga koje djeluju u mjestu, prijateljskih susjednih klubova iz Bune i Turopolja, družili su se na večeri uz turopoljski gulaš kuhara Igora Kovačića i mraclinski Tamburaški sastav Lajbeki.
Rano vodstvo gostiju iz Kuča, koje je iz slobodnjaka donio Petar Milatović, nije uzdrmalo naše igrače, koji poslije četiri minute dolaze do poravnanja. Ivan Kos se probio po lijevoj strani, asistirao u peterac Anđelku Domitroviću koji je niskom loptom matirao golmana Turopoljca. Dominacija naše momčadi na terenu došla je na naplatu pred kraj prvog dijela utakmice. Ubačaj iz kornera na suprotnu stranu gdje je najviši Mario Kos koji glavom postavlja, kako se poslije pokazalo, konačan rezultat. U nastavku utakmice Mraclin je bio opasnija momčad, nizale su se prave prilike Onića, I. Kosa i Čička. Gosti s jedinom prilikom, onom Lučića, koju je uspješno neutralizirao čuvar mreže domaćih Dražić.
Ukratko, naša momčad prema prikazanom na terenu Stare grabe, zasluženo nastavlja natjecanje velikogoričkog nogometnog kupa.
MRACLIN – TUROPOLJAC 2:1
MRACLIN, 19. veljače 2017. Igralište Stara graba. Gledatelja 100.
Sudac: Mužar (Velika Gorica). Pomoćnici: Rožić (Buševec) i Krznarić (Zagreb).
STRIJELCI: 0:1 – Milatović (4), 1:1 – A. Domitrović (8), 2:1 – M. Kos (43).
MRACLIN: Dražić, Starčević (od 80. V. Štuban), Kapović, J. Domitrović, M. Kos (od 83. V. Galeković), Bobesić (od 60. S. Feljan), Šandor, A. Domitrović, Čičak, Onić (od 58. J. Cvetnić), I. Kos. TRENER: Nino Matković.
TUROPOLJAC: Zagorac, M. Fabijančić (od 46. I. Berković), Bušić (od 75. Guduraš), Jakovljević, Šejić (od 81. Avgustinović), Šestok, Milatović, F. Hajduk, Šanović (od 46. Nikolić), I. Hajduk, Lučić. TRENER: Vlado Horvat.
CRVENI KARTON: Petar Milatović (64 – drugi žuti karton).
ŽUTI KARTONI: Milatović (33), Onić (47), Kapović (53), A. Domitrović (53), I. Berković (75), Šandor (77).
Uz prisutnost brojnih članova i uzvanika ovog je vikenda održana 94. redovna skupština Kulturno umjetničkog društva „Dučec“ na kojoj su sumirane aktivnosti još jedne uspješne godine Društva. Na početku skupštine predsjednik Vjekoslav Kovačić pozdravio je sve okupljene te predložio radno predsjedništvo u sastavu Vjekoslav Kovačić – predsjednik, Tomislav Krešimir Hubak i Marija Cvetnić – članovi te Ana Galeković – zapisničar.
U izvješću tajnik Matija Kos istaknuo je kako je „Dučec“ i u 2016. godini bio glavni nositelj svih kulturnih zbivanja u Mraclinu. Sukladno svojim ciljevima, Društvo je radilo na promicanju, razvitku i unapređenju kulturno umjetničkog amaterizma te čuvanju i njegovanju narodnog blaga i povijesnog naslijeđa. Kako bi u tome uspjeli, Društvo je kontinuirano tijekom godine održavalo probe, uvježbavalo program i prezentiralo ga javnosti sudjelovanjem na nastupima i manifestacijama. U 2016. godini Društvo i dalje djeluje u dvije dječje folklorne skupine, djeca od 4 do 7 godina pod vodstvom Doriane Crnić Vlahovac te nešto starija pod vodstvom Dejana Pilatuša, tri tamburaške skupine čiji je voditelj Željko Kravarščan Studo, prvoj folklornoj postavi društva koji vodi također Dejan Pilatuš te vokalnoj skupini pod vodstvom Antuna Kotteka. Probe su se održavale dva puta tjedno za sve skupine, a po potrebi i češće. U prošloj godini održano je preko 400 proba svih skupina Društva te preko 50 raznih nastupa i događanja.
XI. DANI SVETOG VIDA
U izvješću velika je pažnja posvećena Danima svetog Vida koji su prošle godine održani po jedanesti put. Dani svetog Vida manifestacija su koja je započela na inicijativu tadašnje uprave još 2006. godine i od tada svake godine bilježi sve veći broj posjetitelja iz Mraclina, cijelog Turopolja, ali i šire. U realizaciji Dana sudjeluju sve mraclinske udruge, a na taj se način obilježava i slavi zaštitnik Mraclina, sveti Vid. U sklopu manifestacije svake se godine, kroz tjedan dana koji prethode završnom nedjeljnom proščenju, održava niz kulturnih, zabavnih i sportskih događanja. I prošle je godine pripremljen bogat i zanimljiv program. U tjedan dana trajanja manifestacije kroz Mraclin je prošlo preko 2.000 ljudi, što posjetitelja, gostiju, sudionika raznih događanja. Ulaz na sva događanja bio je besplatan. Sudeći po brojnosti te reakcijama i komentarima posjetitelja, zaključak je kako su to bili još jedni uspješni Dani svetog Vida. Prošle je godine nastala pjesma “Mraclin, selo milo” koju je na tekst Tomislava Brke Galekovića uglazbio Ivan Đuričić, a koju su uz pratnju tamburaškog orkestra i vokalne skupine KUD-a „Dučec“ izveli Ladovi pjevači Dijana Banek i Dražen Kurilovčan. Pjesma je premijerno izvedena na večeri „Dobri i dragi naš kaj“ na Danima svetog Vida, a sudeći po tome da su Mraclinci na nogama dočekali završne taktove moglo bi se bez pretjerivanja reći – Mraclin je dobio svoju himnu.
U sklopu Dana svetog Vida svoj premijerni nastup imaju „Srećice“. Naime, na inicijativu nekoliko članica KUD-a te uz veliku potporu Upravnog odbora u listopadu 2015. godine počinje s radom ženski tamburaški sastav KUD-a Dučec pod nazivom TS Srećice. Ime Srećice nastalo je na jednoj probi kada im je njihov voditelj Studo rekao: „idemo, srećice moje, svirati“. U tom trenu cure su znale da će to biti ime njihovog sastava. U sastavu trenutno svira sedam djevojaka. Tajnik je zaželio puno uspjeha u 2017. godini. ovoj tamburaškoj skupini.
Od ostalih nastupa u izvješću je spomenuto gostovanje u Đurđevcu na tradicionalnoj Picokijadi gdje je Dučec imao nastup kao uvod u velik koncert Folklornog ansambla Lado koji je uslijedio.
NEREALIZIRANA TURNEJA U KANADU
Početkom 2016. godine Društvo je“ dobilo poziv da od 31. srpnja do 13. kolovoza sudjeluje na festivalu „Folklorama“ u gradu Winnipeg u Kanadi. Iako je Društvo relativno rano krenulo sa pripremom ovog značajnog projekta, početkom srpnja Upravni odbor donosi odluku o nemogućnosti odlaska na putovanje.
Tajnik je pročitao izvadak iz zapisnika sa sastanka upravnog odbora održanog u srpnju 2016. godine:
„Zbog nedostatka financijskih sredstava KUD „Dučec“ odustaje od putovanja u Kanadu u grad Winnipeg na festival „Folklorama“ planiranog za kolovoz ove godine. Trudili smo se na sve načine prikupiti financijska sredstva i omogućiti mladima da odu na jedno lijepo putovanje, gdje nas čekaju domaći, gostoljubivi i srdačni ljudi, no nažalost trenutna situacija u državi utjecala je na sve. Očekivanja od donatora, sponzora te lokalne i regionalne samouprave bila su znatno veća, nego što se uspjelo realizirati. Ipak, hvala svim pojedincima i donatorima koji su nas podržali. Žao nam je mladih koji su se stvarno radovali putovanju te bili vrlo marljiva tijekom cijele godine. No, nije kraj svijeta, Upravni odbor sa predsjednikom Vjekoslavom Kovačićem ima puno novih planova za jesen, o čemu će javnost na vrijeme informirati.“
DUČECOVE SPELANCIJE
Kroz organizaciju Vidovih dana KUD Dučec je za proteklih jedanaest godina pokazao da Mraclinci imaju izraženu potrebu za sadržajima vezanim za selo, naše Turopolje, za domaču reč i kajkavsku kulturu te za sve druge povode s kojima oživljava tradicionalni oblik zajedništva. S tom se spoznajom unutar Dučeca začela ideja da se određene umjetničke, prosvjetne, zabavne, gastronomske i druge manifestacije – dakle programi kulturnoga značaja u najširem smislu – povremeno prirede i tijekom ostatka godine.
Tako je pod nazivom “Dučecove spelancije“ u razdoblju od rujna do prosinca u Mraclinu organizirano pregršt događanja – prikaz običaja paljenja rakije, priča o asanaciji Mraclina, predavanje prof. Željka Dugca, obnova parka ispred Zgrada, sadnja drvoreda u centru Mraclina, adventska večer sa prof. Dragom Štambukom, obilježavanje adventa u Mraclinu – izrada adventskog vijenca, obilježavanje adventskih nedjelja, kićenje bora, božićni i adventski koncerti.
Kao jedan od najvažnijih projekata istaknuta je obnova parka ispred Zgrade te sadnja novog drvoreda lipa u centru Mraclina,. U listopadu prošle godine pristupilo se svojevrsnoj asanaciji važnog mraclinskog punkta, perivoja ispred naše Zgrade. Naime, tijekom vremena taj se prostor, osvojen isušivanjem “mrske bare Krke”, pretvorio u pravi mali arboretum u kojem su uživale generacije Mraclinaca. Ali, kako i stabla imaju svoj vijek trajanja, park je s vremena na vrijeme potrebno obnoviti. Stoga je Dučec u suradnji s tvrtkom Zrinjevac iz Zagrebačkog Holdinga, te mladom mraclinskom stručnjakinjom za hortikulturu Ivom Brozinčević, u parku posadio tri lipe, dvije vrbe, jedan stupasti hrast te jedan gost s Dalekog istoka – ginko.
No to je bio samo početak, nekoliko tjedana kasnije, na Dučecovu inicijativu, a uz potporu Mjesnog odbora Mraclin i Grada Velike Gorice, Mraclin dobiva novi drvored lipa usred sela. Veliku ulogu u realizaciji ovog projekta odigrala je Iva Brozinčević, ali i mještani koji su kupili stabla i sami ih zasadili. To su: obitelj Cvetnić Jančetovi, obitelj Željka i Luke Cvetnića Pavlinovih, Stjepan Čunčić, Jasnica Čunović, Branko Galeković Ožinov, Miroslav Galeković Filčekov, Mladen Galeković, obitelj Kreše Hubaka, Vjekoslav Kovačić, Zlatko Kovačić Mamičin te – dakako – KUD “Dučec”.. Plan je i u 2017. godini nastaviti sa sličnim aktivnostima.
U prosincu obilježene su 4 adventske nedjelje, nakon mise naš vlč. održao je obred paljenja adventskih svijeća. Nakon obreda svake je nedjelje ispred crkve nastavljeno druženje mještana. Upravni odbor zahvalio se svima koji su pomogli u izradi vijenca, ali i svim aktivnostima Dučecovih spelancija: Darinki Kos, Suzani Macenić, Stjepanu Čunčiću, Zlatku Galekoviću Đo., Damiru Šafaru, Blaženki i Zlatku Kos, Stjepanu Rogina, Zlatku Kovačiću, Zlatku Galekoviću Kikiju te članicama upravnog odbora koje su sudjelovale u izradi vijenca – Loreti, Jelici i Vesni. Zahvalili su se i VG Komunalcu na pomoći oko kićenje bora.
U sklopu spelancija krajem godine nastaje nova pjesma, autora Tomislava Galekovića Brke i Ivice Đuričića pod nazivom “Turopoljski Božić”. Pjesma je premijerno izvedena u Mraclinu na tradicionalnom božićnom koncertu te nekoliko dana poslije na koncertu Božić u Gorici. Plan je da se i ova pjesma snimi na nosač zvuka.
Razrađujući ideje o Dučecovim spelancijama Dučec je imao u perspektivi jednu, samo naoko daleku godinu – ljeto Gospodnje 2027. Naime te će godine Mraclin obilježiti puno stoljeće od znamenite asanacije, projekta Škole narodnog zdravlja koji je mraclinsku povijest trajno podijelio na prije i poslije. Pri tome nema se u vidu samo memorijalni značaj događaja – kojim se Mraclin, to možemo bez pretjerivanja reći, upisao na svjetsku kartu javnoga zdravstva – nego se u velikoj mjeri rukovodi činjenicom, i te kako prisutnom među stanovnicima Mraclina, da je našem mjestu danas asanacija opet prijeko potrebna.
Na kraju, tajnik Matija Kos zahvalio se svima koji nesebično pomažu i podiru rad Društva na bilo koji način. To su Grad Velika Gorica, Turistička zajednica Grada Velike Gorice, Zagrebačka županija, Ministarstvo kulture, PPS Galeković, Kova d.o.o., Hrvatski veterinarski institut, Gala drvo d.o.o., Galeković design j.d.o.o., Cvjećarna Anamarija, Cvjećarna i vrtlarija Benjamin, Pronimark d.o.o. (Bernarda Štuban). Zahvalio se i prijateljima društva – KUD-u „Nova zora“ iz Donje Lomnice , TS Alibi, TS Lajbeki, TS Modra galica, TS društva Dobre duše, Udruzi umirovljenika Mraclin, NK Mraclin i DVD-u Mraclin.
VELIKI PLANOVI ZA 2017. GODINU
Blagajnik Željko Križanić podnio je izvješće o financijskom poslovanju Društva. Istaknuo je kako su svi troškovi podmireni te kako je kraj godine dočekan u pozitivi. Tajnik Matija Kos iznio je plan i program rada te financijski plan za 2017. godinu. „Dučec“ si je za ovu godinu zacrtao velike planove, a prvi dio godine biti će usmjeren na pripremu za turneju u Amsterdam krajem ožujka. XII. Dani svetog Vida, Dučecove spelancije, gostovanja u zemlji i inozemstvu, suradnja sa društvima prijateljima samo su neki od planova za ovu 2017. godinu. Najavljene su već prve ovogodišnje spelancije – Koncert klapa sa korizmenim napjevima za petak 3. ožujka na našoj Zgradi.
Ova je skupština ujedno bila i izborna. Na novi mandat od četiri godine za predsjednika društva ponovno je izabran Vjekoslav Kovačić, za tajnika Matija Kos, Članovi Upravnog odbora su Vjekoslav Kovačić, Matija Kos, Željko Križanić, Vesna Tafra, Jelica Šimun, Loreta Gerić, Sandra Crnić, Marica Cvetnić, Vida Galeković, Marko Kos, Tomislav Krešimir Hubak te Josipa Vukašinec i Ratko Cvetnić. Za članove nadzornog odbora izabrani su Biserka Kos, predsjednica te Jasnica Čunović i Maja Gotal kao članovi.
Na kraju, gostima i članovima „Dučeca“ obratili su se i uzvanici i zaželjeli puno sreće i uspjeha u ovoj godini. Uslijedio je domjenak i druženje uz tamburaše Lajbeke i Takt.
Ratko Cvetnić i Tomislav Galeković-Brko nazočili su petoj obljetnici smrti dugogodišnjeg ravnatelja šibenske knjižnice, publicista i kultunog djelatnika Milivoja Zenića. Ova je kulturna ustanova izdala knjigu „Šibenik, srcem i umom“ u kojoj su, kako, ističe Zenićev suradnik i sadašnji ravnatelj Vilijam Lakić, sabrani njegovi tekstova objavljeni u novinama, časopisima, brošurama, katalozima ili su bili izrečeni u različitim prigodama na predstavljanjima knjiga, komemoracijama i slično, a tiču se Šibenika i njegove okolice.
Foto: sibenski.slobodnadalmacija.hr
Knjiga je iz tiska izišla krajem prošle godine kada se i navršilo pet godina od iznenadne Zenićeve smrti (1953. – 2011.), no njezina promocija održana je ovog petka kada knjižnica obilježava 95 godine od svog utemeljenja. Na promociji su bili brojni Šibenčani, knjižničari, Zenićeve kolegice i kolege, prijatelji i poznanici.
Dr. sc. Marinko Šišak koji je uz Lakića priredio knjigu za tisak, ujedno i jedan od predstavljača, sa Zenićem je surađivao na raznim znanstvenim skupovima koje je knjižnica organizirala, ali prije svega prijateljevao.
-Knjiga je nastala kao memento našem prijatelju i istaknutom kulturnom djelatniku Milivoju Zeniću. U njegovu računalu ostalo je niz tekstova koji su, po mom mišljenju, znatne vrijednosti za šibensku povijesti i kulturu. To su razni tekstovi od izgovorenih do napisanih, dio je i publiciran, ali stavljeni u jednu cjelinu čine zanimljivu i vrijednu knjigu koja pokriva cijeli dijapazon Milivojeva djelovanja – istaknuo je Šišak.
U knjizi je tako uvrštena i pjesma Dubravička molitva koju je Zenić posvetio šibenskom mladiću Anti Golešu koji je poginuo u prvim danima Domovinskog rata, zatim intervju koji je dao svega nekoliko dana prije smrti za časopis Šibenik tim te dva teksta napisana u povodu njegove smrti: oproštajni napis povjesničara umjetnosti Joška Belamarića, objavljen u Vjesniku, kao i tekst književnika Ratka Cvetnića s kojim se Zenić družio.
Foto: sibenski.slobodnadalmacija.hr
-Sa Milivojem me vezivalo prijateljstvo koje se začelo u časopisu Hrvatska revija. Bilo je to 2006. godine i kasnije smo nastavili jedno veliko i lijepo druženje u kojem sam imao zadovoljstvo upoznati ne samo grad Šibenika, nego i njegova najboljeg prijatelja. U tom smislu sjećam se i gubitka koji je prije nešto više od pet godina zadesio i mene osobno i ovaj grad – rekao je Cvetnić.
Najnovija Zenićeva knjiga na tragu je dosadašnjih, kazao je Joško Belamarić ističući kako su njegove knjige „kovčežić općeg znanja o Šibeniku“ i nitko tko ih nije pročitao ne bi se smio hvaliti da je Šibenčanin. Pogotovo se to, smatra Belamarić, odnosi na knjigu „Stari Šibenik: kalama, skalama, butama“ u kojoj Zenić grad čita i rekonstruira gotovo sinestetski!
-Posjedovao ono što bi se moglo nazvati provincijalnom erudicijom. Možda bi netko mogao pomisliti da se sprdam, ali nema velike povijesti, bez lokalne, i kada nestaju ti ljudi nestaje i velike povijesti. Milivoj je znao apsolutno svaku točku Šibenika. Hoće li netko u budućnosti moći doseći to znanje, ali i tu strast, jer u ovoj knjizi postoji i jedan tekst o njegovoj Gorici. Tu trebate vidjeti Milivoja koji, a svi ga poznajete kao socijalno biće, tu ne izostavlja čovjeka koji hoda, sjedi, pije, smije se – istaknuo je Belamarić.
Zenić je autor triju knjiga u kojima se bavi šibenskom baštinom: „U pohvalu od grada Šibenika: pisana riječ od najstarijih vremena do danas“ (2002.), Šibenska katedrala (2003.) i Stari Šibenik: kalama, skalama i butama (2010.).
Puno sam se smijao ovih dana. Zaista jesam. Na što je trebalo i na što nije, ali smijao sam se. Ne, nisam se smijao na rupe po cestama Mraclina. Ne. To je već odavno ad acta, već odavno smo izgubili svaku nadu. Mraclinske rupe na cesti su poput suza samosažaljenja, osjećaj je tako oslobađajući, čist i ljudski. Nisi nikoga uvrijedio, šutiš, popiješ kavicu i opet šutiš; red šutnje, red kavice, pa opet malo šutiš. Ubrzaš korak kad osjetiš da je rupa, izbacim iz brzine kad osjetim da na nju nailazim,. Balansiram kad je potrebno. Odoljet ću, znam da hoću. Prolaze dani, mjeseci, godine, nikoga nije briga, buraz, stvarno – pa zar baš nikoga? I dalje se smijem ovih dana. Dohvatila me snaga koja briše sve suze sažaljenja. Želi da danas poslušam sebe. Zato se smijem. Zaista.
Veljača. Jutrom me budi pjev ptica. Pozivaju me na buđenje jer počinje dan. Još jučer smo se smrzavali na minus deset. Ne treba propustiti niti minute, treba se probuditi i držati oči otvorene. I kapute na vješalici. Sanjati budan i smijati se, dopustiti si. I čekati, jer zapravo uvijek nešto čekamo. Kišu, snijeg, prvu pobjedu, inspiraciju, jutarnju medicu, poziv, bezbrižan dan, nametnute kriterije… Dan će biti naporan i izazovan. Pun bezveznih ljudi u prolazu koji dođu, ‘razmrdaju’ te i izbace iz ravnoteže i nastave u svom smjeru. Nakon svega najbolje su naše kave koje završe na vinu! Jer život su upravo takve stvari.
Ne znam kako izgleda priča koju čekam. Siguran sam da ću je prepoznati čim je ugledam. I zato, molim vas, ne prilazite mi ako niste moja priča. Znam da ću nastaviti dalje, vrtjeti sunce između prstiju i igrati na pobjedu.
Đakovo – Kulturno umjetničko društvo Dučec ovog je vikenda sudjelovalo na 23. Đakovačkim bušarima. Središnji dio ovogodišnjih Đakovačkih bušara bila je velika pokladna povorka koja je prošla središnjim ulicama grada, a sudjelovalo je pedesetak skupina s oko tri tisuće sudionika, među kojima su bili i gosti iz Slovenije i Mađarske. Nakon ceremonije primopredaje vlasti ispred Gradske vijećnice, za sudionike i posjetitelje Bušara organiziran je koncert u Gradskoj nastavno sportskoj dvorani na kojem su nastupile Slavonske lole i tamburaški sastav Dyaco.
Članovi Dučeca predstavili su se temom „Pariz na mraclinski“ s kojom su prije nekoliko godina bili uspješni i na Turopoljskom fašniku. Dučec je proglašen najveselijom skupinom povorke na Đakovačkim bušarima za što je dobio i prigodnu nagradu.
Sljedeći dan, članovi Dučeca obišli su Slavonski Brod gdje su posjetili glavne znamenitosti grada – Tvrđu, Korzo, kuću Ivane Brlić Mažuranić, franjevački samostan, šetalište uz Savu.
Danas slavimo svetog Valentina, rimskog biskupa i mučenika iz III. stoljeća, zaštitnika zaljubljenih. O njemu nema mnogo povijesnih podataka, a ipak je omiljeni svetac u Božjem narodu.
Bio je liječnik, svećenik i vjerojatno biskup u Rimu, glasovit po svojoj mudrosti i uzornom životu. Uživao je velik ugled i kod pogana i kod kršćana. Pripisuju mu se mnoga čudesna ozdravljenja. Zbog toga je uživao velik ugled i kod pogana i kod kršćana. Posebno se isticao pohađanjem mučenika u zatvoru i vjenčavanjem kršćanskih parova. Car Klaudije II. Gotski htio ga je osobno upoznati. Valentin je slutio što bi mu se nakon susreta s carem moglo dogoditi pa se zato molitvom spremio za mučeničku smrt. Na pitanje jednog suca što misli o rimskim bogovima, odgovorio je da su oni demoni. Cijela skupština skočila je na noge i tražila njegovu smrt. Car se prestrašio pobune i Valentina predao gradskom prefektu. U zatvoru je Valentin obratio tamničara jer je vratio vid njegovoj kćeri, u koju se po nekim legendama i zaljubio. Prefekt je Valentina dao išibati i kamenovati, a zatim naredio da mu odrube glavu. Dogodilo se to 269. na Flaminijskoj cesti, sjeverno od Rima.
Na njegovom grobu papa Julije I. sagradio je u IV. stoljeću baziliku. Od V. stoljeća slavi se njegov se blagdan (Valentinovo), a kasnije je povezan sa svetkovinom zaljubljenih, ponajviše zbog predaje po kojoj je potajno vjenčavao mlade parove. U nekim zemljama i hrvatskim krajevima raširena je legenda po kojoj se na Valentinovo žene ptice pa djeci na skrivenim mjestima u grmlju i na drveću ostavljaju ostatke svadbene hrane i pića. Svetog Valentina zazivaju kod padavice, nesvjestice i kuge, a zaštitnik je zaljubljenih, vjerenika, zaručnika, sretnih brakova, mladeži, pčelara, putnika, proizvođača i prodavača čestitki, ptica i ruža te mnogih naselja, župa, crkava i kapela diljem svijeta i hrvatskih krajeva (Batina kod Draža u Baranji, Podgorač, Vidovci kod Požege, Gornja Garešnica kod Bereka, Zabok, Cvitović kod Slunja, Josipdol, Kanfanar). Sretan imendan od srca čestitamo svim Valentinama i Valentinima, Zdravkama i Zdravkima.
