Vijećnica palače Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti na Strossmayerovu trgu bila je danas tijesna za sve zainteresirane za promociju najnovije knjige mraclinskog akademika Željka Cvetnića “Bolesti koje su mijenjale svijet” (Medicinska naklada, Zagreb). Ova knjiga koja je, kako je istaknuo jedan od predstavljača, dr. sc. Željko Dugac, u sebi ujedinila i znanstveno i historiografsko, a ujedno i svojim publicističkim pristupom temu učinila pristupačnom širokom čitateljstvu, naišla je na nepodijeljene komplimente predstavljača.
O knjizi su, između ostalih, govorili i čelnici Akademije – akademici predsjednik Kusić, glavni tajnik Rudan i tajnik Medicinskog razreda Pećina – istaknuvši da je povijest ljudskog roda zabilježila mnoge važne ratove i bitke, ali možda su se najveće bitke vodile, a mnoge se još vode, upravo protiv zaraznih bolesti. Velike bolesti o kojima piše autor doista su mijenjale sliku svijeta (recenzenti su dodali – i sliku Akademije) jer od tih epidemija gotovo da nije bilo skloništa. A mi možemo dodati – dovoljno je da spomenemo samo tuberkulozu i “španjolku” – i sliku Mraclina i Turopolja. Više o knjizi akademika Cvetnića na stranicama izdavača.
Prvog dana prosinca “Lajbeki” su zatamburali u cafe baru “Calypso” i u veselim tonovima tambure raspjevali i rasplesali prepun omiljeni nam kafić. Osim kaj su do kasnih (ili ranih , kako tko gleda) sati svirali, isti taj dan od ranog jutra snimali su spot za pjesmu “Noćas ti dolazim u snove” s kojom su nastupili na festivalu “Zlatne žice Slavonije”. Kako su dečki najavili spot očekujemo vrlo brzo ali očekujemo i ovakve svirke na domaćem terenu.
Cijeli album pogledajte na linku ispod galerije.
Domaćin VIII. tradicionalnog malonogometnog turnira parketara Hrvatske pod nazivom “Cro parquet 2018.” ove godine bila je mraclinska tvornica PPS Galeković. Natjecateljski dio odigrao se u dvorani velikogoričkih srednjih škola, a nastupilo je 6 momčadi koje su bile podijeljene u dvije grupe. Nakon razigravanja po skupinama najuvjerljiviji su bili, te izborili zasluženo finale, Drvoproizvod i PPS Galeković čije momčadi u toj fazi nisu ni jednom vadile loptu iz mreže.
Rezultati
Grupa A: Drvoproizvod – Exportdrvo 6:0, Pan parket – Drvoproizvod 0:1, Exportdrvo – Parket 2:6.
Grupa B: PPS Galeković – Hrvatske šume 2:0, Ciprijanović – PPS Galeković 0:5, Hrvatske šume – Ciprijanović 0:1.
U utakmici za 5. mjesto Hrvatske šume pobijedile su Exportdrvo 5:2, momčad Pan parketa u utakmici za 3. mjesto nadigrala je kolege iz Ciprijanovića 4:1.
Finale: Drvoproizvod – PPS Galeković 1:0
U najvažnijoj utakmici turnira, koja je odlučivala “parketarskog” pobjednika, šansi i žustrine nije nedostajalo. Gotovo svi nazočni već su očekivali izvođenje sedmeraca, da bi minutu i pol prije kraja dvoboja, iz akcije koja je krenula iz kornera, igrač Drvoproizvoda Nino Sabljić snažnim udarcem iskosa sa desne strane matirao golmana PPS-a Martina Štubana za minimalnu pobjedu svoje momčadi.
Poslije natjecateljskog dijela proglašenje najboljih momčadi i pojedinaca upriličeno je u velikoj dvorani kruga tvornice PPS Galeković, gdje je direktor prodaje Filip Galeković uručio nagrade najboljim pojedincima: najbolji igrač je Nikola Smolčić (PPS), najbolji golman Bogumil Kulaga (Exportdrvo), a najbolji strijelac Toni Ramić (Pan parket). Vlasnik PPS-a, gospodin Mladen Galeković, uručio je zahvalnice za sudjelovanje momčadima od 4. do 6. mjesta, a gradonačelnik Velike Gorice Dražen Barišić predao je pehare trećeplasiranoj, drugoplasiranoj i pobjedničkoj momčadi.
Nakon sportskog dijela uslijedio je prigodni domjenak i druženje uz tamburaše.
Pioniri NK Mraclina u sezoni 2018-19. natječu se u Ligi mladeži – jug, pod vodstvom Nogometnog središta Velika Gorica, zajedno sa još pet klubova (NK Kloštar Ivanić, NK Vatrogasac, NK Posavec, NK Turopoljac, NK Kupa). Liga se igra četverokružno. Nakon prva dva kruga natjecanja naši pioniri zauzimaju odlično drugo mjesto (21 bod), odmah iza jesenskih prvaka NK Kloštra Ivanića. U deset prvenstvenih utakmica ostvarili smo sedam pobjeda i tri poraza uz gol razliku 42:18. Naš najbolji pojedinac, a ujedno i strijelac sa ukupno 20 golova bio je Luka Kos. Njegove igre nisu prošle neprimjećeno pa je tako Luka krajem studenoga prešao u redove NK Kurilovca. Luki želimo puno sreće i uspjeha u novom klubu te da boje Kurilovca brani istim žarom kako je to činio i za svoj Mraclin.
Za NK Mraclin nastupali su sljedeći igrači: Ivan Pavlović, Antonio Dadović, Fran Dadović, Karlo Bilanović, Josip Đuran, Luka Kos, Marko Cvetnić, Janko Cvetnić, Vid Galeković, Jakov Novak, Dominik Rupčić, Dino Hadžić, Marko Levačić, Dorijan Tandarić, Janko Đuretić i Marko Roginić.
Treneri pionira su Tomislav Škrinjarić i Krunoslav Kos.
Izborno spravišče plemenite sučije Mraclin počelo je himnama – Lijepom našom i turopoljskom himnom Nek zaori – u izvedi HPD Kučani ili, kak oni rajše vole da ih se zove, Stari pajdaši. Nakon formalnog otvaranja, pozdrava gostiju i potvrđivanja kvoruma, čitanja Povelje bratstva turopolskoga (mnogima najdosadniji dio spravišča) i donošenja dnevnog reda došlo se do najavljenog izvještaja župana POT-a Jurice pl. Odrčića. Uistinu iscrpno. Vjerni prikaz mnogobrojnih aktivnosti kojima su se plemenitaši bavili u ovoj godini. Počelo je s Vincekovim, pa onda Kobasijadom i sve do Jurjeva, pa i Žirovine. Uz kratke napomene o drugim događanjima župan je posebno pobudio zanimanje publike vijestima da smo konačno uspjeli puno bolje organizirati preradu mesa naše turopoljske svinje i da se upravo u kuhinji režu kobase i špek. Naravno, nakon toga bila je očita želja svih prisutnih da se službeni dio obavi što brže. Bez problema su ponovno izabrani stari suci i stari sučijski odbor koji je proširen za jednog mladog člana, Vladimira pl. Galekovića.
Tradicija je da se na mraclinskom spravišču fino papa, a da se tradicija sačuva pomogao je Igor pl. Kovačić. Njegov gulaš – prva liga. Onima koji nisu došli nek bude žal. Još jednom čestitke Igoru. Stigle su i narezane salame i špek, s ocurkima koji nisu vrijedni spomena. Kak je i red, bilo je i gibanice. Uz pravo domače vino Marijana pl. Kovačića, kojemu čestitamo kao vinogradaru, ali i zahvaljujemo kao donatoru. A sve uz pjesme Dobrih duša i Starih pajdaša koji su se natjecali ko bu lepše popeval. Uistinu, spravišče za pamćenje.
Izgleda da ćemo dobiti dva (možda i tri) mlada banderijalca. O tome ćemo vas izvijestiti za prvi njihov službeni nastup. Zahvaljujem se i Marici pl. Cvetnić koja je starim rukotvorinama iz arhive Dučeca ukrasila dvoranu.
U organizaciji Zavoda za znanstveno istraživački i umjetnički rad HAZU u Velikoj Gorici, 29. studenog 2018., u dvorani Turističke zajednice Velika Gorica, održan je skup koji nosio naziv „Španjolska gripa – 100 godina“.
Skup je organiziran kao 8. kolokvij iz povijesti i filozofije znanosti u sklopu istraživačkog projekta „Hrvatska znanstvena i filozofska baština – transferi i aproprijacije znanja od srednjeg vijeka do dvadesetog stoljeća u europskom kontekstu“ kojeg vodi prof. dr. sc. Željko Dugac, Zavod za povijest i filozofiju znanosti HAZU. Održana su dva izvanredna predavanja pod naslovom: „Španjolska gripa: povijesni konteks teorije patocenoze“ kojeg je održao prof. dr. sc. Nikola Anušić, Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu i „Virusi influence (gripe): od ptica do ljudi, kojeg je održao dr. sc. Vladimir Savić, znanstveni savjetnik iz Hrvatskog veterinarskog instituta, Zagreb.
Pozdravne riječi uputili su voditelj Zavoda HAZU u Velikoj Gorici akademik Željko Cvetnić i gradonačelnik Velike Gorice Dražen Barišić, a skupom je moderirao prof. dr. sc. Željko Dugac, Zavod za povijest i filozofiju znanosti HAZU. Skupu je prisustvovalo oko 50 ljudi, a nakon skupa uz prigodni domjenak nastavljena je diskusije o najvećoj prirodnoj katastrofi koja je točno prije 100 godina poharala čovječanstvo.
Plemenita sučija Mraclin, najjača i največa sučija Plemenite opčine turopoljske (POT), bu imela svoje izborno spravišče v petek, 30. studenog vu 19:00, vu Domu.
Tu se budu birali suci, sučijski odbor i drugi sučijski dužnosniki. Plemenita sučija je imala negda stvarnu sudsku (odtud naziv sudec) i ekonomsku vlast. Sudsku su nam vlast zeli krajem XIX. stolječa, a ekonomsku (5 hiljada rali šume) 1947. No, i dalje sučija brine o očuvanju naše tradicije kak i velike kulturne baštine POT-a, a osim toga suci na sv. Luciju biraju župana (negda se reklo komeša). U sklopu protokolarnog dijela spravišča očekuje se iscrpni izvještaj župana POT-a, Jurice pl. Odrčića. A za treče poluvreme najavljujemo domači gulaš, domače vino i domaču pesmu.
Pozivamo sve plemenitaše i ovlaštenike teri su članovi Sučije, kak i sve one teri na to imaju pravo, ali nisu učlanjeni, kak i sve prijatelje POT-a i mraclinske sučije.
Sudec plemenite sučije Mraclin: Stjepan pl. Čunčić
Ratko Cvetnić je muškarac koji je okupirao naše misli posljednjih nekoliko večeri. Doslovno ne prođe nekoliko dana a da njegova skromnost, ali i inteligencija te ustrajnost u ostvarivanju onoga što si je moguće kao klinac odredio, ne poplavi turopoljski panteon slavnih. Ante Tomić ni ovom prilikom nije imao šanse. Onaj krivi Ante, jer pravi, to svi znamo, igra košarku u Barceloni. I mi imamo dva Ratka Cvetnića, oba su, da se razmemo, pravi muži!
Što je to u Ratku toliko intrigantno, a nije ništa drugačiji od mene koji tipkam sad i tebe koji čitaš!? Jeli to šarm kojem sam se naučio diviti u tim rijetkim trenucima kada razgovaramo i svih tih brzo odlazećih godina? Jeli to njegovo vječito skakanje u svijet sutrašnjice uprizoren kao da iz crno-bijelog zaskočimo u boju? Jeli to njegov desetominutni monolog, koji je za neke uvijek bio šamar realnosti koja im je utjerala strah u kosti, a za neke informacija koja im je na jedno uho ušla, a na drugo izašla, a za treće uzrok kolutanja očima? Mi smo ga uvijek znali (po)slušati. Čudna su ta pravila umjetnosti, književnosti na ovim prostorima. Ako si glumac ispod nekakve je časti glumiti u sapunicama; ako si spisatelj sve što napišeš uvijek je podložno kritikama tipa glavom bez obzira; ako si pjevač u usponu, da ne kažem pjevačica, nemaš alternative doli one s prizvucima folka na ljetnim terasama i buđenje onog najprimitivnijeg u pola tri ujutro… Kada pijevci zapopijevaju, a glava počne strašno boljeti.
S kulturom možemo konobariti, žandarati, možemo je negirati, ‘posvetiti joj pola vure’, dizati na pijedestal ili gurati je pod tepih svakodnevne jadikovke, možemo naučiti svašta pa i malo, doduše i ništa konkretno, danas možemo s razlogom napisati da je to nešto potpuno normalno. Guranje i jadikovanje. Iako, nismo stručnjaci koji s vremenom usavršavaju srodna društvena područja; ali zašto bi išta kod nas bilo jednostavno kad može komplicirano? A Ratko je Simple man. I zato ga svi vole. Zato što nije kompliciran.
Neka pisanja se događaju usput. Neka pak u kafićima ili u javnom prijevozu, neka na podu dok Page pokušava skočit na glavu pa shvati da to nije pametan potez… Nekome počeci počinju ponedjeljkom, nekome srijedom, a meni, kad sjednem i razmislim, naizgled počeci su nastavak zacrtanog, čak i ponekog cilja kojeg sam zaboravio. Misli naginju prema razmišljanju da je svaki početak zapravo nastavak vlastitog smisla. Čak i kad na trenutak mislimo da je sve oko nas besmisao. Čak i pisanje na podu, pored kauča. Pisanje je gušt, pisati je lijepo, ništa ne košta, zna biti i zanimljivo. I dok sve poskupljuje pisanje ne. Šteta.
Nemoguće je da na ovim prostorima ne igraš po nekim imaginarnim pravilima: upiši jedan fakultet, moraš ga završiti i raditi u struci, zaposliti se u jednoj firmi i krepati u njoj; cijeli život posvetiti jednom odabiru i jednom hobiju, ne riskirati previše i ne palamuditi da si „netko i nešto“. Zaboravi da ćeš upisati Akademiju sa završenom ekonomskom ili nekim „ne-tako-boemskim“ fakultetom, zaboravi da ćeš napisati i izdati knjigu samostalno, ili ju i prevesti pa pokušati na globalnom tržištu jer tko god izda samostalno knjigu je jadnik ili jadnica koja nema dovoljno umjetničkog duha da ju izdavačka kuća prepozna. Kad bude prepoznat/a onda će se pisati po medijima kako su oni „naši“, hrvati s velikim „H“.
Zaboravi da ćeš išta što nije po imaginarnom redu koji na ovim prostorima ni nema uporište, prosperitet niti ikakav dokaz da taj isti red funkcionira. U ovom trenutku sve napisano je ostalo u bliskoj prošlosti, ne tražimo se jer smo shvatili tko smo u suštini, bez nepotrebnog etiketiranja. A kada smo u deset i petnaest, a po ispijanju naše večernje kavice, susreli gospođu prijatelja Bambija kako odlazi preko ceste na putu ka doma, rekla nam je da je ukorila gospođu Kamenski. Mi, iako smo bili pri debeloj svijesti, prpošno smo je zapitali ‘zakaj’. Pa, rekla je Vlatka, niste čuli da je Mraclin na ‘Pola vure kulture’ nazvala periferijom? Uz malo sreće umrijet ćemo od dosade!!!
Svjetski dan knjige je 23.travnja. Knjiga je vrt prepun šarenog, mirisnog cvijeća. U tom vrtu svatko može pronaći cvijet i potražiti miris. Knjige su vrata na koja kucamo, ulazimo i tražimo odgovore, postavljamo pitanja i dolazimo do istine. Steven Gerard, liverpoolski najbolji svih vremena, napisao je uvodno u svojoj knjizi – prerežite mi vene i krvarit ću liverpoolski crveno. Ratko Cvetnić nam je knjigom ‘Blato u dvorištu’ poručio da ‘svaka knjiga ima svoju sudbinu; onakvu kako je čitatelj shvati’.
