Rodio se Luka Galeković
Obitelj Galeković ovih dana ima puno razloga za veselje. Tek što nam je Lucija Galeković stigla u Mraclin, jučer 1. prosinca 2020. godine na svijet nam je došao njezin bratić Luka Galeković. Luka je rođen u 20:30 sati u Petrovoj bolnici u Zagrebu, dug je 55 cm i težak 4460 g. Roditelji Anamarija i Nikola te sestra Nika presretni su zbog dolaska prinove u obitelj.
Od srca čestitamo roditeljima, seki i cijeloj obitelji, a malenom Luki želimo život pun ljubavi, zdravlja i veselja!
Podjela zaštitnih maski
Ova dobrodošla akcija dogovorena je u suradnji velikogoričkog Crvenog križa i našega DVD-a. Situacija je takva da se radi o potrošnom artiklu koji nam treba svugdje, nekima čak i u vlastitom domu. Stoga, ciljane skupine pozivaju se da u ponedjeljak prijepodne iskoriste ovu mogućnost.
Gdje su nestali mraclinski šahisti?
Ovih dana Šahovski klub Polet iz Buševca održao je izbornu skupštinu, a za novog predsjednika izabran je Bruno Kos, član seniorske ekipe Poleta, ujedno i učitelj mladih šahista. I – Mraclinac porijeklom. Koji put nas vijesti iz šaha malo zateknu jer kao da su već nestale iz medijskih rubrika. Mi stariji sjećamo se da je stranica pod nazivom “Sport i šah” bila među najčitanijima u svakoj ozbiljnoj novini. Jer internet, tzv. kultura gejminga, zatim prevlast kartaških igara, kao da su istisnuli ovu prije svega misaonu igru. No, šahisti se ne daju, a svi ovi “lock-downi” i “lock-outi”, potom veliki Netflixov hit “Damin gambit” o prelijepoj šahistici koja melje ruske velemajstore, dali su novi vjetar u jedra ljubiteljima drevne igre.
Doista, šah je nekad bio veoma popularna i cijenjena društvena igra, sa zanimljivom poviješću u Turopolju i u Mraclinu. Još se u prvoj polovici prošlog stoljeća igrao po društvenim okupljalištima – bertijama, brijačnicama, čitaonicama, ali prvi su klubovi osnovani tek poslije Drugog rata – u Gorici 1949., Mraclinu 1956. i Buševcu 1962. godine. U Mraclinu je klub djelovao kao sekcija KUD-a Dučec (tada KUD Ivan Goran Kovačić). Sekciju su vodili Vladimir Galeković Gajo i Albin Jurdana, a među pedesetak članova isticala se i medicinska sestra Anđela Lovreković. Najveći uspjeh ostvario je upravo predsjednik kluba Gajo Galeković koji je u jednoj simultaniki uspio remizirati sa Svetozarom Gligorićem, najboljim jugoslavenskim šahistom i jednim od najboljih svjetskih šahista toga doba! Opširnije informacije o mraclinskom klubu možete saznati na Wikipediji.
No, mraclinski se klub ugasio već šezdesetih godina, baš u vrijeme kad susjedi iz Buševca postaju sve prisutniji na šahovskoj sceni i po kvaliteti nadilaze turopoljske okvire. Stoga nas ne čudi da je upravo iz Buševca došla inicijativa za školu šaha za početnike koja će se odvijati “online”. U tekstu objavljenom na cityportalu Cipeki nas malo špotaju, ali ovaj put s pravom: Mraclinci, dali ste nam predsjednika, a gdje vam je podmladak?
U nadi da će biti odziva i među malim Parikožarima sa zadovoljstvom objavljujemo ovaj poziv ŠK Polet.
Odlična polusezona juniora Mraclina
Ponovno okupljanje juniora Mraclina bilo je pun pogodak. U trenažni proces krenulo se u kolovozu, a kako to već biva, neki su se igrači iz opravdanih razloga priključili poslije. Kroz sezonu u selekciji juniora treniralo je sedamnaest igrača. Jesenski dio sezone momčad Mraclina završila je na diobi druge pozicije na tablici, sa 22. osvojena boda, kao i momčadi Turopoljca i Bune. Liga juniora – jug broji jedanaest klubova. Odigrano je deset utakmica u kojima je momčad Mraclina zabilježila sedam pobjeda, jedan neriješeni rezultat te dva poraza. Ekipa juniora u svojim redovima ima i prvog strijelca Lige Dominika Šafranića sa sedamnaest postignutih golova. Valja spomenuti još dvojicu strijelaca – Luka Kos postigao je pet i Antonio Dadović četiri pogotka. Nekoliko igrača dobilo je priliku da osjeti igranje za seniorsku momčad. Treba spomenuti dobru suradnju sa trenerom seniorske ekipe, te se nadamo da će tako biti i na proljeće. Koristim priliku da u svoje osobno ime kao i u ime svih juniora čestitam treneru Pancirovu na sjajnom uspjehu nakon jesenskog djela prvenstva. 24. studenog odigrana je prijateljska utakmica u pravom smislu riječi. Bilo je tu lijepih poteza sa obje strane, gosti bolji u prvom poluvremenu dok su domaći pružili bolju igru u nastavku susreta. Sportski pozdrav i jedva čekamo proljeće da se vratimo na zeleni travnjak.
NK Mraclin (juniori) – HNK Gorica (kadeti) 2-1Utakmica igrana 24. studenoga 2020. u 20.30.
Strijelci za Mraclin Šafranić i Kos(11m)
Sastav: Pavlović, Golubić, Gotić, Dandić, Vuković, Kološa, Dadović, Kos, Tkalec, Lučan, Šafranić (još su igrali Tandarić, Đuretić, Posavec, Đuran)
Dobro nam došla, Lucija
Uza sve loše vijesti koje nas prate posljednjih mjeseci, evo nam u Mraclinu i jedne – najradosnije. Danas, 27. studenog 2020. godine u 3.34 sati u Petrovoj bolnici rodila nam se Lucija Galeković, teška 3440 g i duga 48 cm. Roditelji Katarina i Matija, brat Vito te sestra Klara, presretni su zbog dolaska prinove u obitelj.
Od srca čestitamo mami, tati, bratu, sestri i cijeloj obitelji. Malenoj Mraclinčici želimo život pun ljubavi, zdravlja i veselja!
Advent ili vrijeme došašća
Samo nas još nekoliko dana dijeli od prve nedjelje adventa, ili došašća, kad se na poseban način želimo pripremiti za blagdan Isusovog rođenja – Božić. Ove godine prva nedjelja došašća počinje 29. studenog i završava 24. prosinca, na Badnjak. Advent počinje slavljenjem misa zornica koje simboliziraju budnost kršćana u vremenu pripreme za Božić i iščekivanje konačnog Isusovog dolaska. Slave se u 6 ili 7 sati ujutro.
Pali se prva adventska svijeća: svijeća simbolizira svijetlo, četiri svijeće predstavljuju četiri nedjelje do Božića i ujedno predstavljaju epohe u ljudskoj povijesti: stvaranje, utjelovljenje, otkupljenje i konačni kraj. Kod nas nije bio običaj izrade adventskog vijenca i paljenja svijeća sve do devedesetih godina prošlog stoljeća, ali tu smo tradiciju prihvatili i držimo je i danas. Pšenicu sijemo na sv. Luciju, a pšenica nam predstavlja simbol plodnosti i novog života. Naši stari su nekad govorili da ako je pšenica gušća godina bude rodna i plodna.
Advent je vrijeme pokore, odricanja, posta, dobrih dijela i – svakako – duhovne pripreme za Isusov dolazak. Svjedoci smo da je izvanjsko obilježavanje adventa po ulicama, trgovima na prvom mjestu. Blještavilo tisuće lampica, opojni mirisi kuhanog vina, pečenih kobasica i fritula ljude čine sretnima i taj izvanjski šušur nazivaju adventom. Za mnoge su to depresivni dani zbog neimaštine i siromaštva, a za druge zbog raskoši i obijesti.
Živimo u vremenu kada je cijeli svijet na koljenima zbog koronanavirusa. Još uvijek je ta pandemija velika enigma za cijelo čovječanstvo. Jesmo li se možda zapitali je li nam to upozorenje i opomena? Sad je pravo vrijeme da ispitamo svoje savjesti, poravnamo sve staze i brežuljke kako bi čista srca dočekali Isusovo rođenje.
Čistilica cipelica
Uz sav moj trud, nisam našla naziv ovog predmeta sa fotografije. Svi znamo čemu je služio. Ponegdje još možemo naići na njega, kako čvrsto uzemljen, prkosi vremenu i priča o cipelama i čizmama s kojih je skidao blato. Blato se nemilosrdno lijepilo za potplate, ne reagirajući na trešnju i uzaludne pokušaje vlasnika da ga ne vuče sa sobom. I onda se, u trenutku prosvijetljenja, neki domišljati um sjetio kako tome doskočiti. Jednostavno, a učinkovito. Nema tog blata koje ovaj komad željeza nije sastrugao. I naprijed i nazad. I bočno i dijagonalno. U svim pravcima. Ponekad su to bile lijepe hrpice ljepljive ilovače koja je ostala na čistilici. Naravno, trebalo je i to blato maknuti. U suprotnom, ovaj izum je bio neučinkovit. Ali što je to prema komociji da ne stružeš rukama ili kakvim komadićem drveta?
Nestalo je blata. Nestalo je čistilice. Eh da, zaboravila sam da je služila i za razbijanje noseva. Jer, koliko god je bila uočljiva, toliko je bila i nezamjetna. Mnogi će taj izum pamtiti baš po tome. Tko zna koliko je još takvih predmeta nestalo iz naših života, a da nismo ni primijetili. Danas beskorisni, u svom su vremenu bili svrsishodni u onoj mjeri koliko je to njihovim vlasnicima bilo bitno. Uvijek je bilo onih koji su sasvim mirno ušetali u kuću, donoseći sa sobom i dijelić prirode, ne mareći pri tom za glasna negodovanja svojih majki ili družica. Jer ipak smo mi bili “selski ljudi” i ne treba “noreti” od malo blata u kući.