Uz sav moj trud, nisam na┼íla naziv ovog predmeta sa fotografije. Svi znamo ─Źemu je slu┼żio. Ponegdje jo┼í mo┼żemo nai─çi na njega, kako ─Źvrsto uzemljen, prkosi vremenu i pri─Źa o cipelama i ─Źizmama s kojih je skidao blato. Blato se nemilosrdno lijepilo za potplate, ne reagiraju─çi na tre┼ínju i uzaludne poku┼íaje vlasnika da ga ne vu─Źe sa sobom. I onda se, u trenutku prosvijetljenja, neki domi┼íljati um sjetio kako tome dosko─Źiti. Jednostavno, a u─Źinkovito. Nema tog blata koje ovaj komad ┼żeljeza nije sastrugao. I naprijed i nazad. I bo─Źno i dijagonalno. U svim pravcima. Ponekad su to bile lijepe hrpice ljepljive ilova─Źe koja je ostala na ─Źistilici. Naravno, trebalo je i to blato maknuti. U suprotnom, ovaj izum je bio neu─Źinkovit. Ali ┼íto je to prema komociji da ne stru┼że┼í rukama ili kakvim komadi─çem drveta?┬á

Nestalo je blata. Nestalo je ─Źistilice. Eh da, zaboravila sam da je slu┼żila i za razbijanje noseva. Jer, koliko god je bila uo─Źljiva, toliko je bila i nezamjetna. Mnogi ─çe taj izum pamtiti ba┼í po tome. Tko zna koliko je jo┼í takvih predmeta nestalo iz na┼íih ┼żivota, a da nismo ni primijetili. Danas beskorisni, u svom su vremenu bili svrsishodni u onoj mjeri koliko je to njihovim vlasnicima bilo bitno. Uvijek je bilo onih koji su sasvim mirno u┼íetali u ku─çu, donose─çi sa sobom i dijeli─ç prirode, ne mare─çi pri tom za glasna negodovanja svojih majki ili dru┼żica. Jer ipak smo mi bili “selski ljudi” i ne treba “noreti” od malo blata u ku─çi.