Ovih dana stigao je u Mraclin neobičan upit iz zagrebačkog sveučilišnoga Arhiva. Naime, već pomalo davne 1951. godine dogodio se u Zagrebu jedan incident za koji mnogi smatraju da je predstavljao prvi izraz protukomunističkog raspoloženja u vremenu nakon Drugog rata. Toga incidenta – sukoba između navijača Dinama i beogradske Crvene zvezde nakon polufinalne utakmice Kupa – početkom se godine prisjetilo i više naših medija.

U sklopu istraživanja koje je u tijeku pojavio se podatak da su neki od osuđenih prethodnika BBB-a 1952. bili na izdržavanju kazne u Mraclinu. Kako povjesničarima podatak o “mraclinskom zatvoru” nije poznat, niti su ga uspjeli pronaći u dokumentaciji, obratili su se za pomoć. 

Malo smo stavili glave skup i sve riješili!

Dakle, zatvor otvorenoga ili poluotvorenoga tipa – koji se po domaći zvao “Ekonomija” – nalazio se od kraja četrdesetih godina na lokacijama između Mraclina i Male Bune, naravno uz napomenu da KPD Turopolje postoji i danas na lokacijama u Rakitovcu i Kučama. Prva lokacija “logora” bila je na mjestu na kojem je danas nadvožnjak preko autoputa za Sisak. Tu je, vjerojatno 1949., podignuto nekoliko baraka u koje su smještani lakši prekršitelji iz cijele Jugoslavije. Prema sjećanjima Mraclinaca radilo se o utajivačima poreza (odnosno žita, kukuruza, slavonskim “kulacima”), o onima koji su pokušali pobjeći preko granice, sitnim kriminalcima i mladim kršiteljima tadašnjih zakona. Kažnjenici su imali relativnu slobodu kretanja pa bi zalazili u Mraclin, pogotovo nedjeljom kad bi im vlakom dolazile obitelji u posjet, te bi znali iznajmiti koju sobu u selu. Vjerojatno je to i doprinijelo da se u razgovornom jeziku pričalo o “mraclinskom zatvoru”.

Budući da su i zatvorenici, a kao ćemo vidjeti i čuvari, našli modus suživota s mjesnim stanovništvom, odlučeno je da se zatvor koju godinu poslije poveća i preseli nekoliko stotina metara dalje prema Buni, na lokalitet zvan Požarine, na rubu Novog gaja. To je prostor koji su Mraclinci već bili iskrčili – vjerojatno 1947. – što je bio uvjet da od poslijeratne vlasti dobiju struju. Tamo je podignut veći kompleks baraka, kojemu su s vremenom, kad je kaznionici pridružena i gospodarska djelatnost, dodani veći, zidani objekti. Tada je nastao naziv “Ekonomija”. 

Zanimljivost je i da je nekoliko zatvorskih čuvara ostalo živjeti u Mraclinu. Tako je u Mraclin stigao i Antun Radovanić djed našega svećenika fra Antuna Radovanića, a potpisnik ovih redaka dobro se sjeća i familijaša Dušana Lovrića koji mu je davao svoj službeni pištolj (dakako, ispražnjen) da s njime plaši kokoši. Dakle, zatvor je na tom mjestu bio aktivan desetak godina – do prelaska pedesetih u šezdesete –  a potom se u objekte useljavaju stočari, svinjogojci i peradari. 

I još jedna zanimljivost: 1981. godine Veljko Bulajić snima film “Visoki napon”. To zasigurno ne spada među njegove najbolje filmove, ali nam je zanimljiv jer je dijelom sniman i na prostoru “Ekonomije”. Na Youtubeu od 57. sekunde može se vidjeti kako to izgleda tada, a današnje stanje vidljivo je na fotografijama što ih je ovih dana snimio Zvonimir Šafar.