Štampar i kartaši

U svojoj rubrici “Krasnopis” u Večernjem listu kolumnist Tomislav Krasnec prisjeća se jedne anegdote o Andriji Štamparu, velikom dobrotvoru našeg sela, a koju je svome biografu Čengiću ispričao Miroslav Krleža. Štampar i Krleža bili su susjedi na Gvozdu pa otuda i brojni međusobni susreti i razgovori. Ova priča pokazuje nam ljudski lik dr. Štampara u svjetlu jedne situacije koju ćemo i danas vrlo lako prepoznati. 

Poslije I. svjetskog rata, 1919., Štampar je imenovan načelnikom Higijenskog odjeljenja tek osnovanog Ministarstva narodnog zdravlja, što je bio rang pomoćnika ministra, prisjeća se Krleža, a bilježi Čengić. Radio je tu desetak godina i jednog dana u službenom listu pročita vijest da se Ministarstvo narodnog zdravlja suglasilo s dodjeljivanjem koncesije za eksploataciju mineralne vode iz Bukovičke banje u Aranđelovcu. Koncesija je dodijeljena Dragiši Matejiću, industrijalcu i izvozniku, uz godišnju naknadu od 30 tisuća dinara. Štamparu se taj iznos činio smiješno niskim pa je naložio da se istraži koliki prihod godišnje mogu dati bukovička vrela. Pokazalo se da računica govori kako prihod može dosegnuti i šezdeset milijuna dinara. Štampar naloži suradnicima da se odluka o najmu poništi i raspiše javna dražba s povelikim početnim iznosom. Nekoliko dana poslije objave licitacije, uđe u kabinet dr. Štampara njegov šef kabineta.

“Gospodine doktore, kod mene je gospodin Dragiša Matejić i moli da ga primite.”
“Što hoće?”
“Kaže, samo da Vas pozdravi.”
“A dobro, što Vi znate o Dragiši Matejiću?”
“Ništa naročito, samo se priča da je u Beogradu svako treće ćoše njegovo.”
“Dobro, pustite ga!”
“Dobar dan, došao sam samo da vidim tko je taj i kako izgleda doktor Andrija Štampar. Da vidim toga koji raspisuje licitaciju za bukovičku vodu”, govori Matejić po ulasku.
“Što ste time htjeli reći”, sumnjičav je Štampar.
“Ama baš ništa!”
“Vidjeli ste me i sad možete ići.”
“Neću odmah da idem, nego hoću da Vas upitam, znate li Vi, doktore, da ja svaki drugi dan sa Njegovim veličanstvom igram karte?!”
“Što se to mene tiče?!”
“Kažem, igram karte s Njegovim veličanstvom.”
“I što to znači ako Vi igrate karte s Njegovim veličanstvom?”
“Tako, igram, igram i samo mu onako u igri kažem: Onaj pomoćnik ministra, doktor Štampar – lopuža.”
“Marš van!”
“Ja ću da odem sâm, ali eto, to što rekoh…”

Prošlo je dvadesetak dana od događaja u kabinetu dr. Andrije Štampara kad ministar pozove doktora u svoj kabinet: “Dragi doktore, dogodile su se neke nezgodne stvari”, veli. Kakve? “General Živković je rekonstruirao vladu i obojica smo ostali na ledu”. Poslije je, kaže Krleža, Štampar zaključio da je kod ovog posla kralj Aleksandar bio neposredno umiješan materijalno. Riječ je bila o korupciji velikih razmjera. Ubrzo nakon rekonstrukcije vlade objavljeno je da se licitacija za bukovičku vodu poništava i koncesija daje Dragiši Matejiću uz naknadu od trideset tisuća dinara godišnje.