Pet pitanja petkom – Goran Vukašinec

Ne znam da li je Goran najmlađi predsjednik jednog od mraclinskih društava, ne znam da li je najmlađi predsjednik u povijesti mraclinskog nogometnog kluba, ali znam da otvara Pet pitanja petkom.  Goran je bil moj junior, čak je odigral i pokoju seniorsku. Bil je odan, vođa, tih i imal je kvalitetu, kapetan. Kad su me jednom pitali di su igrači koje si ti treniral odgovorih im – oni vam danas vode klub, a vi ste se povukli na rezervne položaje. Mam su, bi rekel Presvetli, začkomeli. Iako mandati u udrugama ne traju više uvijek četiri godine, Goran je u prvom, četverogodišnjem mandatu. Elokventan, obrazovan, sklon društvu u trenucima kad je društvo sklono njemu, brižan, sramežljiv, ponekad pretjerano šutljiv, umjeren, dobar. Uči – k’o i svi mi – dok je živ, dela po cele dane a onda još mora delati u u klubu.

1 – Sezona je pred nama, ova iza nas je bila tak-tak, više osrednja, isto k’o i godina. Ima li nekih naznaka da će biti bolje, i ima li tih naznaka u nekom dvogodišnjem ili četverogodišnjem razdoblju?

Goran: ‘Proljetna sezona je bila dosta dobra, u 15 kola odigrali smo jako dobro, pobjeđivali u svim derbijima (uvijek rezultatom 1:0; ali to je odlika dobrih momčadi), te ostvarili samo 2 poraza (u gostima kod prvaka Sloge, te kod davljenika Zvekovca gdje nismo mogli pobjediti iako smo bili puno bolja momčad na terenu). Na temelju dobrih prezentaciji u proljeće, dodatnim iskorakom u dovođenju dobrih igrača koji bi u svakoj momčadi naše lige, pa i u ligi više bili najvažniji igrači, kao i mnogobrojnim dolaskom na treninge (na nekim treninzima je bilo preko 20 igrača), prije početka nadali smo se da možemo krenuti u borbu za vrh prvenstvene ljestvice. Prije početka sezone krenula je priča da će s obzirom na reorganizaciju natjecanja iz naše lige 4 kluba izboriti Jedinistvenu županijsku ligu, a mi smo se vidjeli u tome. Željeli smo osvojiti naslov, no smatrali smo da smo sigurno među momčadima koje će se boriti za ta 4 mjesta. Prve dvije utakmice smo odigrali jako dobro, no u trećem kolu nam se dogodila katastrofa kada smo ispustili vodstvo od 3:0, te na kraju remizirali. Od tog trenutka sve je krenulo nizbrdo, te smo do kraja prvenstva ostvarili jako loše i razočaravajuće rezultate. Imali smo pokoji bljesak, ali to je bilo premalo za ono što smo se nadali na početku prvenstva. Na kraju katastrofalno deveto mjesto na tablici i rezultatski jesen za zaborav.

Kako dalje na proljeće?! Od kraja jesenskog dijela sezone razmišljali smo što i kako dalje…. donijeli smo odluku da nastavljamo dalje, pa ćemo vidjeti gdje će nas to odvesti. Nakon odlaska Vlade Horvata, izazovu se prepustio Marko Pancirov koji će i na proljeće ostati s nama. Marko je poznat kao zahtjevan trener s jedne strane, ali koji svojim radom donosi rezultate. Ima apsolutnu potporu uprave za svoj rad, a kako bi se što bolje pripremili za nastavak prvenstva s pripremama ćemo krenuti ranije od svih ostalih, 29.01. Što se tiče igračkog kadra sve bi trebalo ostati isto, s tim da smo u završnim pregovorima s jednim odličnim igračem koji bi nam svojim znanjem, iskustvom igranja viših liga, individualnom kvalitetom i dobrim odnosom sa suigračima trebao pomoći u ostvarenju naših ciljeva ovog proljeća, a to je pobjeda u svakoj prvenstvenoj utakmici. Dakle, naši ciljevi ovog proljeća su pobjeda u svakoj utakmici, te ako se matematika posloži, na kraju prvenstva ugrabiti jedno od prva četiri mjesta i plasman u Jedinstvenu županijsku ligu koja bi nam prema našem mišljenju odgovarala s obzirom na uvijete koje imamo, igrački kadar, putovanja i financije.

Kojim putem će klub ići u nekom budućem razdoblju teško je reći jer sve ponajviše ovisi o financijama kojih nema dovoljno. Naš cilj je da u momčadi bude što više Parikožara, ali dosta igrača se brzo ostavi nogometa, a nekima Mraclin trenutno nije prioritet. Zbog toga većinu igrača čine dečki iz našega kraja koji sa žarom igraju za naš klub. Naša želja je da u svakom prelaznom roku osnažimo momčad za ponekog igrača i na taj način stvaramo momčad, a kroz godinu dvije nadamo se povratku u klub 3-4 naša mlada igrača. Naša želja u budućem razdoblju je osnažiti momčad, te bez stresa igrati Jedinstvenu ligu. Naravno, to bi rezultiralo zadovoljstvom naših tribina i nogomet nedjeljom bi bio ono čemu se svi najviše nadamo, kvalitetnoj sportskoj priredbi, druženju i opuštanju s prijateljima’.    

2 – Kažu da krov opada na objektu Stare grabe, kakva je suradnja sa Mjesnim odborom, koliko pomažu sponzori i podupiratelji i hoće li Buna i dalje rabiti naše resurse?

Goran: ‘Kada bi to bila točna informacija, naše nezadovoljstvo bilo bi na vrhuncu. Prije tri godine napisali smo prvi dopis u grad da je potrebna sanacije, no eto danas još ništa. Imamo obećanja od prošle godine da se kreće u obnovu kotlovnice, a da će se ići i u obnovu krova. Bilo je to obećanje još od prošle godine, ali pošto je DVD slavio obljetnicu većina financijskih sredstava su namijenjena njima. Dobro, no ove godine je potrebno sve napraviti za NK. Ne zato jer je naš red, nego iz drugih razloga. Poštujem KUD i DVD čiji sam dugogodišnji član, gdje sam proveo nezaboravne trenutke u druženju, gdje se i danas rado vraćam, no NK je s obzirom na broj godišnjih aktivnosti daleko ispred svih njih. U protekle dvije godine pridružilo nam se preko 30 djece na nogometnim terenima, a s uvođenjem gimnastike koja djeluje pod vodstvom kluba dodatnih 50 djece. Prema tome, preko 80 djece koje smo prikupili u kratkom razdoblju, uz one postojeće, s ponosom možemo reći da danas imamo utjecaj na razvoj i odgoj više od 100 djece. Ta djeca zaslužuju adekvatan prostor za bavljenje zdravim životom. Naš plan je taj da se promjenom krova u potkrovlju Stare grabe napravi prostorija gdje bi se održavala gimnastika, u zimskim danima treninzi svih naših selekcija, te po želji treninzi pojedinaca. Htio bi napomenuti da je većina naše mraclinske djece članovi svih naših udruga, baš kao i njihovi roditelji koji ih vjerno prate, a osobno smatram da je to pravi put kojim se moraju razvijati. Djeca stvarno imaju priliku probati sve što ih zanima, pa se kasnije odlučiti ako ih nešto više zanima, odnosno ako bi se tijekom cijeloga života htjeli baviti baš tom tematikom. 

Dosadašnja suradnja s mjesnim odborom je na profesionalnoj razini, a daljnja suradnja zasigurno će ovisiti o gore navedenoj temi. Često komuniciramo i drago mi je da ih zanimaju naše potrebe, no bez realizacije tih projekata, sve će biti uzalud. Osobno smatram da bi se svi članovi odbora trebali više posvetiti radu, češće sastajati i više raditi. Zašto? Zato jer su taj poziv izabrali. Ako jedan član uprave NK provede 5 od 7 dana na igralištu (predsjednik i više), ako jedan član uprave KUD-a čini to isto, ostalih udruga nešto manje, a sve sa željom za razvojem svojih udruga i našega mjesta, naravno bez ikakve naknade, onda bi isto trebali činiti i članovi odbora. Siguran sam da se oni trude, ali matematički se lako može izračunati koliko vremena se potroši kako bi jedna udruga djelovala, a koliko vremena na aktivnosti odbora.

Na godišnjoj razini najviše sredstava dobijemo od Zajednice športskih udruga grada Velike Gorice s kojom odlično surađujemo. Radi se o sredstvima koje namjenski trošimo, ali ta nam sredstva nisu dovoljna kako bi klub djelovao. Zbog toga, uvelike ovisimo o sponzorima. Naš dugogodišnji i najvjerniji sponzor je PPS Galeković bez čije pomoći djelovanje kluba bi vjerojatno došlo pod pitanje. Na godišnjoj razini nam pomaže određeni broj sponzora koji prema svojim mogućnostima i želji pridonesu djelovanju našeg kluba. Ponekad je to u financijskim sredstvima, ponekad u materijalnim dobrima, a ponekad i radom, no svi oni pomažu. Isto tako, bez djelovanja pojedinaca i njihovih dobrovoljnih priloga, rad bi bio puno teži. Često mi se dogodi da me netko pozove sa strane, bez znanja drugih „uvalja“ koju stotinu kako bi olakšao djelovanje voljenog kluba. Bez obzira na sve, teško završavamo financijsku godinu, a sponzora nikad dosta. Ovim putem pozivam sve one koji bi željeli pomoći da nam se javi, imaju li želju pomoći financijski, kupnjom opreme, ili samo radim u klubu da se jave i svi su dobrodošli.

Prema informacijama koje imam, suradnja s Bunom bi trebala ići i dalje, sve dok njihov teren za igru ne bude u potpunosti spreman. Ovdje se radi o zaista dobroj suradnji i drago nam je da je Buna izabrala nas za svoj „domaćinski teren“ ove sezone’.

3 – Meni je baš drago da su društva u Mraclinu složna, da imaju aktivnosti raznih fela i profila, da su uključene i žene, da to ide naprijed, daleko smo po tome ispred drugih mjesta, to nam ne moraju reći, bi rekel stari prec Marijan, mi to vidimo. Zakaj je u našem nogometnom klubu po tom pitanju malo zatišje?

Goran: ‘Suradnja svih udruga u našem selu stvarno je na vrhunskoj razini. Razlog tome su članovi samih udruga. Djeca su članovi svih udruga, roditelji ih prate, a ostali članovi uživaju u igri nogometaša, vježbi vatrogasaca, nastupu tamburaša, pa predivnoj pjesmi naših tamburaša, u zadnje vrijeme žene su stalno aktivne, imaju razna događanja i uživaju u tome.

Mraclin je specifično mjesto… mi svi ovdje svi bavimo sa svim i uživamo u tome! U drugim mjestima, osoba se podredi jednom društvu i zanimanju, a kod nas se ljudi međusobno druže i puno vremena provode zajedno. Iz našega kraja mnogo ljudi se odselilo, ali iz Mraclina rijetko tko odlazi, bez obzira kako bilo teško. Očito da ovaj naš Mraclin ima ono nešto!!!

Što se kluba tiče, teško pitanje. Realno gledajući klub ima najviše događanja, najviše obaveza, klub zahtjeva svakodnevnu briga za 100 stvari koje moraju biti posložene. Za sve stvari oko terena i izvan terena ponajviše se brine naš Bubi, a ostali mu pomažu koliko mogu. Ljudima je ponekad problem doći na igralište jer si misle da će uvijek od njih netko nešto tražiti, pa će morati ostaviti i koju kunu, pa možda imaju problem i s tim. Neke nogomet jednostavno ne zanima. Najveći problem je ipak način života, nitko nema vremena za ništa, samo se juri,a često ljudi ne provode dovoljno vremena sa svojim obiteljima. Kad se nešto želi i dogovoriti, teško je sve glave skupiti na jednom mjestu i jednom trenutku. No, zasigurno bi se više ljudi i s više entuzijazma trebalo uključiti u rad klub. Recimo, da se svaki mjesec 50 ljudi javi u klub i da će svatko od njih samo 1 sat mjesečno raditi za klub, mi bi napravili čudo. No, teško je to, a velik broj ljudi koji su stalno u klubu daju sve od sebe, no na žalost to se ponekad ne vidi. Razlog u tome su i rezultati seniorske momčadi koja bez obzira na našu mladež pokreće klub. Dakle, potrebno je poraditi na rezultatima seniorske momčadi, a koja često ovise o financijama. S obzirom da se s financijama borimo, možda je teško prihvatiti koje su naše trenutno mogućnosti s obzirom da se lako sjetimo ne tako davne prošlosti, a i s obzirom da sam rekao da Mraclin ima ono nešto… ono nešto što uvijek teži prema naprijed i uspjehu’.

4 – Oko tebe se, vele kritičari, okuplja skupina mraclinskih ženika, točnije onih koji bi se trebali ženiti, ali su samozatajni i pritajeni. Ti kritičari vele i da se premalo dela na ‘stvaranju’ mladih nogometaša, te da nogometaši dobivaju – da ne velim ‘delaju’ – pretežito djevojčice i da nam i zato nogomet stagnira. Ali ne stagnira on samo kod nas, am je to opća pojava.

Goran: ‘Haha!! Teško i simpatično pitanje…. u bližem djelovanju kluba nalazi se velik broj mlađe populacije. Po meni, ja sam predsjednik postao prerano, jer ipak potrebno je tu imati malo više iskustva u nekim stvarima. No, ima tu ekipe s  obje strane, onih koji su postali muži, a i onih koji su dečki, ali bi muži trebali postati kroz godinu – dvije da im (nam) ne „prejde vreme“ kak bi se reklo. U upravi imamo one koji su se unazad par godina oženili, te neki koji su poradili i na djeci: Matija Kos, Luka Cvetnić, Marko Kos Kekec, Marko Kos Bembo, Josip Kos. No, s druge strane ima nas koji bi trebali poraditi na tome kako bi poboljšali našu krvnu sliku. Ovi gore nabrojeni imaju šestero muške djece i oni su u dobrom prosjeku. I prošle godine smo napokon imali više rođenih nego umrlih, pa prema tom statističkom podatku ipak se u Mraclin nekaj „dela“.     

Kak nogomet stagnira ako smo drugi na svijetu!? Nekada je nogomet bio smisao života, odnosno direktno je bio povezan za život, imao veliki utjecaj na živote pojedinaca, jednostavno je bio smisao života. Danas to više nije tako. Prije je na pameti bio samo nogomet, danas su tu sve ostale stvari koje današnjim klincima „kvare“ zabavu. U današnjoj reprezentaciju su svi igrači koji su počeli igrati nogomet u malim selskim klubovima, te svojim rezultatima ostvarili besmrtnost. U svim klubovima situacija je gotovo podjednaka. Najmlađi uzrast nije problem, no problem nastaje negdje kada djeca krenu u srednju školu i odjednom ih sport više ne zanima. Ima onih koji bi u tom trenutku sve dali za nogomet, ali takvih je sva manje. Problem je u tome što manji klubovi nemaju dovoljno financija za rad, a s druge strane veći klubovi pokušavaju prikupiti što veći broj djece zbog članarine, bez obzira na njihovu kvalitetu. Odnosno, želim reći da se djeca lakše razvijaju u manjim klubovima, a oni za koje se utvrdi da su bolji i odskaču, treba poslati u veći klub da tamo sazriju do kraja.

5 – Koliko je potrebno da bi se ‘na miru’ izgurala jedna nogometna godina? Kažu da su vatrogasci najveći penežlivci v selu, da su im izvješća stalno v plusu. Kak je u nogometnom klubu, te za kraj kad se bu pobirala članarina i kad bude Skupština?

Goran: ‘Zakonski svaka poslovna godina mora završiti na pozitivnom saldu. No, stvarnost je malo drugačije. Teško je prikupiti financijski sredstva za normalno djelovanje kluba. S ovim kapacitetima za jednu poslovnu godinu potrebno je preko 200.000,00 HRK, a za nešto više, puno više. Potrebno je tu puno umijeća, snalažljivosti, moljakanja, sreće, tuge kako bi se završila jedna financijska godina. I onda sve ponovno… pa kad te ne ide rezultat, često se pitamo „pa kaj nam to treba“. 

Mislim da je svim udrugama potreban novac. Vatrogasci trebaju opremu, KUD treba nošnje i tambure, mi opremu, svatko nešto treba. Ne mogu reći tko dobiva najviše sredstava, a ima najmanje troškove. Samo ću ponoviti opet da mi imamo najviše aktivnosti i prema tome da bi nam se trebalo davati više pažnje.

Članarina se bude brala krajem mjeseca, čekamo da se završe kalendari. Evo ove godine više mjesta će zauzeti naše ekipe (veterani, seniori, pioniri, limači, prstići, te naši gimnastičari), nego sami mjeseci na kalendaru, pa nas to čini sretnima. Skupština će se održati 16.02.2019. u 20:00 sati u društvenom domu, naravno svi su pozvani.

Trenutna situacija u klubu je dosta pozitivna. Neki ljudi su nam se priključili u radu kluba, ponajprije bih istaknuo da je Dario Zgurić naš novi tajnik, a da u zadnjih godinu dana Josip Kos radi sjajne stvari koje su povezane sa osnivanjem gimnastike, te u razvoju načina rada naših mlađih selekcija. Uz to, pokušavamo privući što veći broj ljudi koji bi na bilo koji način pomogli u vođenju kluba i obavljanju svih izazova koji su pred nama. Ove godine očekujemo daljnji iskorak u radu s našim mlađim selekcijama, plasman seniora među prve četiri momčadi u ligi, osigurati financijsku stabilnost našem klubu, te poraditi na infrastrukturi koja ponajprije obuhvaća rekonstrukciju kotlovnice i krovišta. Naravno, najvažnije nam je da svi budemo zdravi, a sve ostalo „bu došlo samo“’.