Iz govora svetog Fulgencija Ruspijskoga, biskupa (Govor 3, 1 – 3. 5 – 6: CCL 91 A, 905 – 909)
Jučer proslavismo vremeniti rođendan svoga Kralja. Danas slavimo pobjedničko mučeništvo njegova vojnika. Jučer Kralj naš, odjeven u tjelesno ruho, iziđe iz dvorá djevičanske utrobe da milostivo pohodi svijet. Danas vojnik iziđe iz šatora svoga tijela da se pobjednički preseli, u nebo.
Previšnji Kralj naš došao je doduše radi nas ponizan, ali nije mogao doći praznih ruku. Velike dare donije svojim vojnicima ne samo da ih nadari nego i da ih oduševi za borbu do pobjede. Donio je sa sobom dar ljubavi koja će ljude privesti učešću u božanstvu.
Raspoklanjao je dare što ih je sa sobom donio, ali time nije sebe osiromašio, nego je čudesno obogatio siromaštinu svojih vjernih, a sam je ostao pun neiscrpljiva blaga.
Ljubav, dakle, što Krista svede na zemlju, podiže Stjepana sa zemlje u nebo. Ljubav kojom se najprije odlikovao Kralj susljedno je zablistala na vojniku.
Tako Stjepan-Krunoslav, da mu se okruni ime, imaše ljubav za oružje, i njome je u svemu pobjeđivao. Po ljubavi prema Bogu nije ustuknuo pred pobješnjelim Židovima, po ljubavi prema bližnjemu molio je za one koji su ga kamenovali. S ljubavlju je pobijao zabludjele da se poprave; s ljubavlju je molio za one koji su ga kamenovali da ih ne stigne kazna.
Poduprt ljubavlju, pobijedio je bijesnoga i okrutnog Pavla i tako zaslužio da mu progonitelj na zemlji bude sudionikom na nebu. Ta sveta i neutrudiva ljubav htjede molitvom zadobiti one koje propovijeđu nije mogla obratiti.
I evo, sada se Pavao zajedno sa Stjepanom raduje, sa Stjepanom uživa Kristovo svjetlo, sa Stjepanom kliče, sa Stjepanom kraljuje. Onamo kamo ga je Stjepan pretekao, ubijen njegovim kamenjem, za Stjepanom pođe i Pavao, potpomognut Stjepanovom molitvom.
To je, braćo, pravi život, jer tu se Pavao ne stidi zbog toga što je sudjelovao u ubojstvu Stjepanovu, nego se Stjepan raduje zbog Pavlova sudrugarstva – jer u obojici ljubav slavi slavlje. Ljubav je u Stjepanu pobijedila bijes Židova, ljubav je u Pavlu pokrila mnoštvo grijeha, ljubav je u obojici zavrijedila primiti u posjed kraljevstvo nebesko.
Ljubav je, dakle, izvor i počelo svih dobara, izvrsna utvrda, put što vodi u nebo. Tko hodi u ljubavi, ne može zalutati, ne može se zastrašiti. Ona vodi, ona štiti, ona privodi.
Stoga, braćo, budući da je Krist sazdao stepenice ljubavi po kojima se svaki kršćanin može uspeti na nebo, odvažno čuvajte čistu ljubav, uzajamno je jedni drugima iskazujte te u njoj napredujte.