Na slici: originalni izgled kapele sv. Vida u Mraclinu zabilje┼żen na fotografiji iz 1930.-ih godina (preuzeto iz S. Cvetni─ç: Mraclin - kak je negda bilo, vlastita naklada, Mraclin, 2009.)

Danas se slavi sv. Cecilija, mu─Źenica iz III. stolje─ça, za┼ítitnica glazbe, osobito sakralne. Tim povodom iz novog broja Glasa Koncila┬ápreuzimamo┬ázanimljiv tekst koji se itekako ti─Źe na┼íeg kraja, a autori su mu David Diane┼żevi─ç i Mihael Galekovi─ç koji su se uputili tragom starog harmonija, instrumenta dobro poznatog u Mraclinu. Neobi─Źnu pri─Źu koja se┼że od na┼íe kapele sv. Vida pa sve do Ukrajine prenosimo u cijelosti.

“Kapela sv. Vida u Mraclinu jedna je od pet filijala ┼żupe Pohoda Bla┼żene Djevice Marije u Vukovini kraj Velike Gorice. Povijesni dokumenti spominju je ve─ç sredinom 17. stolje─ça kao drvenu kapelu pod patronatom sv. Spasitelja, zatim sv. Sofije, a tek krajem stolje─ça sv. Vida. Obnovljena je u 18. stolje─çu, a krajem 19. stolje─ça tro┼ínu drvenu kapelu zamijenila je nova, zidana. Kapela stoji i danas iako je te┼íko o┼íte─çena u potresima krajem 2020. te ─Źeka obnovu.

Mraclinci su poznati po crkvenoj pjesmi te je i mjesno kulturno-umjetni─Źko dru┼ítvo izraslo iz crkvenoga zbora, a do osnivanja ┼żupnoga zbora mraclinske ┼żene svake su nedjelje i blagdana uveli─Źavale misna slavlja svojom pjesmom i u ┼żupnoj crkvi. Dakle, mo┼że se re─çi da crkvena glazba u Mraclinu ima dugu tradiciju. I to je uistinu tako, pa se u zapisima kanonskih vizitacija iz 18. stolje─ça spominju orgulje u kapeli. Dugi niz godina odolijevale su zubu vremena, ali ipak su 50-ih godina pro┼íloga stolje─ça zamijenjene novijim harmonijem. I upravo nam taj harmonij mo┼że ispri─Źati nevjerojatnu pri─Źu.

Crkveni pjeva─Źki zbor i Franjo Cvetni─ç Esperant 1936. godine.

U tom vremenu, nedugo nakon II. svjetskoga rata, obitelji su ┼żivjele u drvenim ku─çama sa svega nekoliko prostorija, koje su bile opremljene osnovnim namje┼ítajem. Tako je sve─çenik za vrijeme blagoslova obitelji imao uvid u gotovo sve vrjednije stvari koje je neka obitelj posjedovala budu─çi da su se one s ponosom ─Źuvale u glavnoj prostoriji. Tako je sredinom pedesetih ┼żupnik, dok je ┬╗i┼íel s kri┼żecom┬ź, zapazio u Rakitovcu (susjednom selu iste ┼żupe) kod Imbre Petra─Źi─ça zvanoga Kralj ne┼íto atipi─Źno. Radilo se o harmoniju, instrumentu koji je u manjim crkvama zamjena za orgulje. Nakon ┼íto je ┼żupnik razgovarao s tada┼ínjim mraclinskim orgulja┼íem Franjom Cvetni─çem zvanim Esperant o mogu─çnostima nabave harmonija, Esperant se uputio u Rakitovec kako bi se uvjerio u kakvu je stanju instrument, a tamo je dobrom voljom obiju strana dogovorena prodaja, odnosno kupnja. Tim je ─Źinom dotada┼ínji orgulja┼í i zborovo─Ĺa postao donator harmonija, koji je otkupio o svom tro┼íku i poklonio kapeli.

Rakitovec, drvene seoske hi┼że, prizemnice, 1962., fotografija iz Fotodokumentacije Muzeja Turopolja

Ve─çina ─Źitatelja mo┼żda se pita odakle u ono vrijeme obi─Źnomu seljaku i zemljoradniku takav instrument u njegovu domu. Za taj odgovor treba krenuti put Ukrajine, u njezin glavni grad Kijiv, u vrijeme kada bukti I. svjetski rat. Put vodi do ─Źasnika tada┼ínje ruske vojske koji, razo─Źaran besmisleno┼í─çu i destruktivnom stvarno┼í─çu rata, dezertira iz vojske, ostavljaju─çi svoju obitelj, koju ─çe sna─çi gorka sudbina, i uspijeva do─çi do Zagreba. Naime, njegova ┼żena nije vidjela izlaz u toj situaciji i oduzela si je ┼żivot te su tako njihova k─çi i sin ostali sami. K─çi se udala, a sina je doveo u Ni┼í, gdje je zavr┼íio ┼íkolu i ostao raditi na Pedago┼íkoj akademiji. ─îuv┼íi kako pokraj Rakitovca, uz novoizgra─Ĺeno radni─Źko naselje Turopolje, postoji pilana koja tra┼żi radnike, krenuo je na novi put, put ─Źinovnika u DIP-u. Tada mu je bilo nu┼żno prona─çi smje┼ítaj, koji u radni─Źkom naselju nije uspio prona─çi, nego ga je prona┼íao u Rakitovcu, u ku─çi zadruge ┬╗Petra─Źi─ç┬ź, gdje je ostao cijeloga ┼żivota.

Biti ─Źinovnik u vojsci, kako danas tako i nekada, zna─Źilo je biti i ┼íkolovan. Tako je imao pregr┼ít aktivnosti kojima se bavio; sviranje, slikanje, ali i ribi─Źija. Posjedovao je i mno┼ítvo stvari koje nisu bile uobi─Źajene za ono vrijeme, a me─Ĺu ostalim i harmonij. Na njemu je ─Źesto svirao pjesme iz svoga zavi─Źaja, uveseljavao je uku─çane jednostavnijim hrvatskim napjevima, podu─Źavao je djecu i susjede osnovama sviranja, ─Źak i ukrajinskoga jezika. Iako je ┼żivio daleko od rodnoga kraja i bez pravoslavne crkve u blizini, bio je duboko religiozan. U kutu sobe imao je ikonu pred kojom je palio svije─çe i molio. Na┼żalost, nitko od danas ┼żivu─çih ┼żitelja Rakitovca ne sje─ça se njegova pravoga imena, nego samo ─Źinjenice da ga je narod prozvao ┬╗Rus┬ź. Nadamo se da nije potrebno komentirati bi li u dana┼ínje vrijeme davanje takva nadimka jednomu Ukrajincu bio korektan postupak.

Svu imovinu koju je dopremio kod ┬╗Petra─Źi─ça┬ź Rus im je ostavio u naslije─Ĺe, pa tako i harmonij koji je, osim uku─çana Petra─Źi─çeve zadruge, veselio i vjernike mraclinske kapele. Harmonij je svirao u kapeli punih 60 godina, a 2017. i on je dotrajao i zamijenjen je elektri─Źnim orguljama.

(Valja zahvaliti┬áJosipu Petra─Źi─çu┬áiz Rakitovca, nasljedniku spomenutoga Imbre Petra─Źi─ça Kralja, koji nam je ispri─Źao svoja sje─çanja na Rusa i mraclinski harmonij. Zahvaljujemo i┬ádjelatnicama Muzeja Turopolja┬áu Velikoj Gorici na susretljivosti i ustupljenoj fotografskoj gra─Ĺi iz bogate fototeke Muzeja).

David Diane┼żevi─ç i Mihael Galekovi─ç

Pjeva─Źki zbor i Vladimir Cvetni─ç Milek za harmonijem (foto: Vlado Vineti─ç)

Komentiraj

Unesite svoj komentar!
Ovdje unesite svoje ime

Ova web-stranica koristi Akismet za za┼ítitu protiv spama. Saznajte kako se obra─Ĺuju podaci komentara.