Započnimo ovaj dan paljenjem svijeće kod spomenika Tomislavu Hrkovcu, našem sumještaninu poginulom u Domovinskom ratu kao i svim ostalim braniteljima iz našeg mjesta koji su nesebično branili i stvarali našu domovinu.

Tomislav Hrkovec – Hrk (Velika Gorica, 11. rujna 1969. – Zagreb, 23. prosinca 1991.), hrvatski branitelj i heroj Domovinskog rata za Republiku Hrvatsku.

Osnovnu školu 4 godine pohađao u rodnom Mraclinu, a zatim sljedeće 4 godine u Vukovini.
Zvanje strojrskog tehničara stekao u srednjoj školi “Nikola Tesla” u Zagrebu.
U devetoj godini ostaje bez oca.
Od 10. listopada 1991- brani domovinu kao minobacač u 153. brigadi Hrvatske vojske.
13. prosinca, na dan Sv. Lucije, zaštitnice Turopolja, spašavajući prijatelja ranjen je u bitci kod Pokupskog.

Liječen je u bolnici Sestara Milosrdnica u Zagrebu gdje su ga Zlatko Kovačić – Keksov, Vitomir i Mladen Štuban posjetili.
Ležao je omotane glave gdje ga je geler od granate pogodio, živ ali na žalost samo na aparatima i nikada nećemo znati dali ih je vidio.

Svojim je preranim odlaskom 23. prosinca 1991. u 22. godini života zauvijek ostavio prazninu u mnogim srcima.

001

Na svakoj od fotografija iz galerija nalazi se bar jedan naš sumještanin. Fotografije nisu samo iz Oluje već su napravljene tijekom svih godina Domovinskog rata.

Zastava na kninskoj tvrđavi. Ujutro 5. kolovoza, oko 9.30 sati, postignut je najveći uspjeh operacije: 7. gardijska brigada je sa snagama 4. gardijske brigade ušla u napušteni Knin, što je simbolički značilo kraj tzv. Rep. Srpske Krajine.

Dan pobjede i domovinske zahvalnosti i Dan hrvatskih branitelja slavi se u Hrvatskoj 5. kolovoza svake godine kao spomen na pobjedu u Domovinskom ratu. Na taj datum 1995. Hrvatska vojska je oslobodila okupirani grad Knin u vojno-redarstvenoj operaciji Oluja.

Operacijom je vraćen u hrvatski ustavno-pravni poredak cijeli okupirani teritorij, osim istočne Slavonije. Oluja je uz Bljesak ključna akcija koja je dovela do kraja Domovinskog rata. U operaciji je oslobođeno 10 400 četvornih kilometara ili 18,4 posto ukupne površine Hrvatske.

Nakon četverogodišnje okupacije gotovo trećine hrvatskog teritorija, života u izbjeglištvu i u vječnom strahu od neprijateljske odmazde, granata koje su danonoćno prijetile, brojnih neuspješnih pregovora i inicijativa, Republici Hrvatskoj ništa drugo nije preostalo nego vlastitom oružanom silom osloboditi hrvatski teritorij u cijelosti. Hrvatska je vojska stasala u silu koja je to sad mogla sama i bez ičije pomoći. U svitanje 4. kolovoza 1995. započela je Operacija Oluja.

Nakon početnog djelovanja snaga HRZ-a i uništenih neprijateljskih sustava veze te topničke pripreme po vojnim ciljevima hrvatske snage krenule su u akciju istodobno iz 30 pravaca na bojišnici dugoj 700 kilometara. Udarnu snagu na glavnim pravcima napada činile su gardijske brigade, potpomognute specijalnom policijom MUP-a i Hrvatskim gardijskim zdrugom te domobranskim i pričuvnim postrojbama. Bila je to, u taktičkom i strateškom smislu, vojna operacija koju će zahvaljujući svojoj originalnosti i uspješnosti izučavati brojni vojni analitičari. Glavni smjerovi napada bili su s Dinare i Velebita u pravcu Knina. Već u operaciji Ljeto 95 stvoreni su preduvjeti da s vrhova Dinare prema Kninu krenu 4. i 7. gardijska brigada. S druge strane s Velebita preko Svetog Roka silovito su u pravcu Knina prodirale Specijalne postrojbe MUP-a.

Helikopterskim desantom duboko u neprijateljsku pozadinu ušao je 1. hrvatski gardijski zdrug. Sjevernije s područja Kapele preko Slunja i Rakovice s jedne te Korenice i Plitvica s druge strane nadirale su snage 1. gardijske brigade radi spajanja s V. korpusom Armije BiH u cilju deblokade bihaćke enklave. Zauzimanje prijevoja Ljubovo i neutraliziranje neprijateljske zračne baze u Udbini bila je zadaća 9. gardijske brigade. Prostor Banije okružen je iz nekoliko pravaca. Udarna snaga u pravcu Petrinje gdje je neprijatelj pružao žestok otpor, i dalje prema Glini bila je 2. gardijska brigada. Postrojbe 3. i 5. gardijske brigade za to su vrijeme bile u stanju pripravnosti na krajnjem istoku Hrvatske u slučaju eventualnih neprijateljskih pokreta.

Tijekom prvog dana operacije prodor postrojbi Hrvatske vojske po dubini iznosio je pet do petnaest kilometara, a neprijateljska uporišta dovedena u okruženje ili poluokruženje. Već drugog dana operacije provedeno je osamdeset posto planiranih borbenih zadaća. Većina okupiranih hrvatskih gradova je opet slobodna, slave Kostajnica, Petrinja, Glina, Slunj, Gračac, Obrovac, Drniš… Slavi se i u Kninu koji je bio središte neprijateljske pobune, no oduvijek hrvatski kraljevski grad. Slavi cijela Hrvatska.

Oslobađanjem Knina, središta neprijateljske pobune u Hrvatskoj, ostvaren je najvažniji strateško-politički i vojni cilj, ne samo operacije Oluja nego i cijelog Domovinskog rata. Samo nekoliko dana poslije i na sjevernom dijelu bojišnice neprijateljske snage 21. kordunskog korpusa prisiljene su potpisati predaju.

U samo 84 sata vojnoredarstvene operacije Oluja, u kojoj je bilo angažirano gotovo 200 tisuća hrvatskih vojnika i kojom je oslobođeno više od 10 000 četvornih kilometara dotad okupiranog područja, Hrvatska vojska ostvarila je sve zacrtane ciljeve.

Izvor dijela teksta: https://hr.wikipedia.org

Facebook komentari