ZakoraÄili smo u dvanaesti mjesec, posljednji mjesec kalendarske godine. Za djecu to je oduvijek bio najljepÅ”i mjesec u godini – mjesec darivanja, Äemu su se djeca osobito veselila, a i mjesec kada se iÅ”lo u Äestitare ili kak mi govorimo, kad se “iÅ”lo nazdravljati”. Nazdravljanje je poÄelo veÄ za sv. Katarinu: okupilo se dvoje ili troje u grupu i pjevalo se pred vratima. Nakon pjesme slavljenica je otvorila vrata i u znak zahvalnosti darivala novac i slatkiÅ”e. Tako je bilo za sv. Franju, sv. Barbaru i sv. Nikolu. Trebalo je iÄi Å”to ranije jer je Äestitara bilo u viÅ”e grupa, a svima je u interesu bilo dobiti Å”to viÅ”e novaca. Tekst pjesme je sljedeÄi:
Kato, Kato, Bog te živi u hrvatskoj domovini. Sretna bila tvoja majka koja te je porodila, koja te je porodila i na noge postavila.
ObiÄno bi nakon otpjevane prve kitice slavljenica otvorila vrata i darivala Äestitare. Ali ponekad se znalo desiti da pjesma krene, a svjetla se u kuÄi ugase. Ako nije bilo reakcije, slijedilo je:
Kato, Kato, daj se strzni, veÄ su nam se prsti smrzli. Kato, Kato, pali svijeÄu, ja ti viÅ”e pjevat neÄu.
Djeci je ipak bio najdraži sv. Nikola koji je nosio darove. Nažalost svi ti dobri stari obiÄaji polako izumiru. Nema viÅ”e Äestitara, a nažalost ni onih kojima bi se pjevalo. Moja teta je Barbara i ja joj svake godine zapopevam “Baro, Baro, Bog te živi…”, sve u želji da se ne zateru naÅ”i dobri stari obiÄaji.