Bicikli u Nazorovoj 1976. (arhiva g─Ĺe Bo┼żice Krznari─ç)

Sredinom sedamdesetih godina pro┼ílog stolje─ça u Mraclinu se dogodila pobuna ─Ĺaka. Godinama su mraclinski u─Źenici u Vukovinu i┼íli biciklima. Bila je to standardna ruta  – do kri┼żnog dreva, pa preko brvi do nasipa. Bicikle smo prebacili preko ograde i onaj dio puta do ┼íkole, po glavnoj cesti Zagreb – Sisak, pro┼íli na biciklu. Ponekad smo cijelim putem i┼íli po glavnoj prometnici, koja je tih godina bila jedina poveznica izme─Ĺu dvaju gradova i bila je izuzetno prometna. Nismo ni pomi┼íljali da bi moglo druga─Źije. Tako su radile generacije prije nas. Tako smo i mi. 

Sve dok se nije dogodila prometna nesre─ça u kojoj je jedan u─Źenik te┼íko stradao. 

S ovim vremenskim odmakom, te┼íko je zamisliti da smo se organizirali i odlu─Źili na ┼ítrajk. Uz pomo─ç jednog mraclinskog prijevoznika koji je i sam riskirao pristav┼íi da nas vozi na kamionu pred zgradu tada┼ínje Op─çine, naoru┼żani transparentima NEMA BUSA, NEMA ┼áKOLE! – krenuli smo u ostvarivanje svojih prava na autobus. 

┼átrajk je trajao tri dana. Ta tri dana u─Źenici iz Mraclina koji su poha─Ĺali nastavu mogli bi se nabrojiti na prste jedne ruke. ┼átrajk je ugu┼íen uz prijetnje roditeljima – i bez autobusa u toj ┼íkolskoj godini. Dogodine je otvorena nova ┼íkola, a s njom i osiguran prijevoz za u─Źenike. Bili smo djeca, nesvjesna krutosti sistema u kojem smo ┼żivjeli, ali svjesna da, osim prava i obveze na osnovno┼íkolsko obrazovanje, imamo pravo i na siguran put od ku─çe do ┼íkole i obratno. Potreseni tragedijom koja se dogodila, osjetili smo potrebu izraziti solidarnost i sprije─Źiti mogu─çnost da se tako ┼íto ikad vi┼íe ponovi.