Prije četiri godine naš sumještanin Antun Galeković Tonča posvetio je ruži u našem parku malu pjesmu. Danas više nema ni ruže ni Tonče, ali pjesma se sačuvala.
Ruža u parku
Još i danas u našem parku roza ruža cveta, posađena je prije osamdeset ljeta. Neumorno cvate ova ruža, što nam lijepi miris pruža. Bez ičije njege ona je još na životu, pa nam pruža miris i ljepotu. Čudnovato da ovako duboku starost ima, a njegu za svoj dugovječni život od nikog ne prima. Poželimo joj život još puno ljeta, da poživi i da nam lijepo cveta. Nek nam ona kao spomen bude, na svu prošlost i pokojne ljude.
