Fotografija uz ovaj tekst snimljena je na vjenčanju Blaža i Barice Galeković 4. svibnja 1942. Blaža šnajdera još se dobro sjećamo, do duboke starosti ugodan sugovornik, izvrsne memorije, predstavljao je – kao i njegov brat Tona –  čitavu jednu mraclinsku epohu. A na fotografiji, i priči vezanoj uz nju, zahvaljujemo Blaževoj kćerki Nadici Zorc.

Tko su ljudi iza mladenaca? Prvi s lijeva je ustaški tabornik Franjo Kos Miškecov zvani Talijan. Nadimak duguje godinama provedenim u Italiji u kojoj se nalazi zajedno s vođom ustaškog pokreta Antom Pavelićem. Naime iz Italije došao je tek pred rat. U svojoj knjizi Mraclin – kak je negda bilo Slavko Cvetnić bilježi uspomenu na te dane:  “U mnoštvu uzbuđenih ljudi koji su ostali ispred općinske hiže, živo raspravljajući o onome što su netom čuli, sjećam se do tada neviđene kape s velikim slovom U na prednjoj strani. Na glavi ju je nosio  Franjo Kos Miškecov, koji je po povratku iz Italije, gdje je bio nekoliko godina na Liparima (otočje u Tirenskom moru) u logoru ustaša Ante Pavelića, dobio nadimak Talijan. Nestrpljiviji i radoznali ljudi, a tada iako tek dvanaestgodišnjak bio sam i ja znatiželjan, pošli su u Vukovinu na cestu Zagreb-Sisak da vide Nijemce. Kolone vojnika prolazile su prema Sisku na svim mogućim vozilima od bicikla do tenka.” Treba podjsetiti da se ustaški pokret pred represijom Karađorđevića nastojao konsolidirati u inozemstvu, osobito u Italiji, gdje je uživao Mussolinijevu zaštitu, pa se tako u Italiji u sedmogodišnjoj emigraciji zatekao i Franjo Kos, s visokim činom tabornika, čekajući trenutak u kojem bi se – s nastupom talijanske i njemačke vojske – ustaški vrh vratio u Hrvatsku.

Posvetimo još časak pozornosti fotografiji: u sredini je Barica Galeković, udana Mesarić, a do nje Lacko Galeković, čija je supruga pred porodom sina, Tone Bokotovog, pa je stoga nema pred objektivom.

U našem popisu stradalnika II. svjetskog rata i poraća Franjo Kos Talijan, kao i njegova mlađa braća Antun i Vlado, vode se u rubrici Odvedeni na Križni put te se nisu vratili. No, kao i u mnogim takvim slučajevima – poput onog opisanog u slučaju obitelji Lesinger – to ne mora nužno značiti da su završili na bleiburškom stratištu. Naime, postoji nedokumentirana pripovijest da se jedan od braće Kos mnogo godina kasnije javio pismom poznanicima u Kuče, s informacijom da su se u skupini ustaša probili do Njemačke, a od tamo dalje – pretpostavlja se u Ameriku odnosno Kanadu.

I to je samo jedna od stotina tisuća nedovršenih priča što ih je najveći rat u povijesti ostavio za sobom, tek da ih se prisjetimo uz neku staru fotografiju.