Drugo čitanje: Iz Djela svetog Bonaventure, biskupa, (Djelce 3, Drvo života, 29-30. 47: Opera omnia 8, 79)


Ustani dakle, prijateljice Kristova, i budi poput golubice u spiljama kamenim, u skroviÅ”tima vrletnim; ondje poput vrapca koji nalazi sebi kuću bdij bez prestanka; ondje usta svoja primakni da s radoŔću crpiÅ” vodu iz izvora Spasenja. On je naime izvor. On je rijeka Å”to je izvirala u Edenu i odatle se granala u četiri kraka te, izlijevajući se u pobožna srca, oplođuje i navodnjava svu zemlju. Å½ivom željom trči k tom izvoru života i svjetlosti, ti Bogu odana duÅ”o, pa iz dna svoga srca njemu zavapi: O, neizrecivi uresu velikoga Boga i najčiŔći sjaju vječnoga svjetla, živote Å”to svaki život oživljujeÅ”, svjetlosti Å”to svako svjetlo svjetloŔću napajaÅ” te činiÅ” da mnogobrojna svjetla trajno blistaju pred prijestoljem tvoga božanstva sve od prvog praskozorja! O vječno i nepristupno, sjajno i slatko vrelo izvorno koje je skriveno od očiju svih smrtnika, ti si bez dna, dubina ti je beskrajna, Å”irina neobuhvatna, čistoća nepokvarljiva. Odatle istječe rijeka koja razveseljuje grad Božji da uz radosno klicanje i bvalopojke otpjevamo tebi hvalospjeve i iskustvom posvjedočimo kako je u tebi izvor životni i tvojom svjetloŔću svjetlost vidimo.