Potaknut našim pisanjem o stradalnicima iz Mraclina, žrtvama Drugogo svjetskog rata i poraća, prije nekoliko dana nazvao nas je Dragutin Cvetnić-Bebek i rekao da su osobe s popisa „Stradali kao pripadnici domobranskih i ustaških postrojbi„ pod brojem 3. i 5. u stvari ista osoba.
To je dakle Antun Cvetnić, r. 1921. godine, poginuo u Legiji (bio je Hitlerov vojnik jer je gospođa Facko dobivala mirovinu iz Njemačke).

Također smo dobili puno upita i mailova gdje nas čitatelji pitaju čiji su to preci, djedovi ili bake od ljudi koje poznajemo i danas su među nama ili su našim generacijama još u sjećanju. Ista stvar  posebno interesira i Nikolu Cvetnića-Mikicu.
Za odgovore na ta pitanja obratili smo se Danici Penezić kojoj su mnogi od njih bili prijatelji, rodbina ili poznanici. Anđelko Penezić-Đoni nam je u nakon razgovora s mamom, gospođom Danicom dao gotovo sve odgovore:

Stradali kao pripadnici domobranskih i ustaških postrojbi :
1. Vid Drvenkov rođ. oko 1918.g. (seoski sluga čuvao seoske svinje i krave) – UJAK OD DRAGE VRBANA
2. Franjo Galeković (Ožinov -Antunekov),sin Antuna, r. 1918.g., bio domobran, umro u bolnici u Banja Luci – POLUBRAT OD BLAŽA GALEKOVIĆA (STOLARA)
3. Antun Cvetnić, r. 1921. godine, poginuo u Legiji (bio je Hitlerov vojnik jer je gospođa Facko dobivala mirovinu iz Njemačke) – LOJZEKOV BRAT
4. Lacko Galeković (Dušekov), poginuo 1943.g. kao ustaša – OTAC SLAVE KOLAROVE
5. Zlatko Galeković, (Francekov), bio tada student medicine, upisao se u ustaše, ubili ga partizani i završio u Jazovki – POLUBRAT OD VLADE GALEKOVIĆA( OD ŠERE STRIC)
Stradali kao civili:
1. Stjepan Klečić, r. oko 1918.g., sin vaktera (željezničara ) bio majstor za glazbala, otjerali ga ustaše jer je navodno surađivao s partizanima, obješen je u Stupniku – ?
2. Mijo Vujnović, Vujčov, rođen u Kurilovcu , priženjen u Mraclin, radio je na željeznici, Kozaci ga objesili u Mraclinu, smatrajući ga suradnikom partizana – SUPRUG OD KATE V.
3. Ljudevit Cvetnić, zv. Ludvec Mamulin, radio u pošti, Kozaci ga objesili u Mraclinu smatrajući ga suradnikom partizana – STRIC OD VERE MAMULINE
4. Kata Cvetnić, r. Kovačić, (Mamulina), ubili je Kozaci zajedno sa suprugom Ljudevitom -SUPRUGA OD LJUDEVITA, SESTRA OD VIDA KOVAČIĆA (PAVČIROV)
5. Franjo Križanić, sin Vida, tapetar po zanimanju, u Mraclinu su ga ubile ustaše, smatrajući ga suradnikom partizana – STRIC OD VLADE KRIŽANIĆA-KIRA
6. Pavao Kos, sin Jakoba (Jakopov), r. 1920.g., poginuo od njemačke topovske granate u svojoj kući 1943.g. – DJED OD KREŠE I TIHOMIRA HUBAKA
7. Ljudevit (Ferdo) Kos, (Jakopov), r. 1919.g. poginuo od njemačke topovske granate u svojoj kući 1943.g., zajedno s bratom – BRAT OD PAVLA KOS (OD KREŠE I TIHOMIRA HUBAKA)
8. Mato Kos (Zvonarov), preminuo nakon što su ga pretukli Kozaci – ?
9. Petar Galeković , sin Filipa, (Dušekov ), Nijemci su ga odveli u raciji kada je imao samo 16 godina te je nestao u Njemačkoj – BRAT STJEPANA GALEKOVIĆA-FILČEKA
10. Drago Godinić , sin Ivana, nestao kao mornar u njemačkoj vojsci – UJAK OD NEDJELJKA BABIĆA
Stradali kao pripadnici partizanskih jedinica:
1. Josip Križanić (Pezenerčev), sin Franje , stradao u izravnoj borbi, rođ. 1925.g. – UJAK OD BOŽE STEPIĆ
2. Lacko Galeković, r. 1917.g., sin Imbre, poginuo 1943.g. – UJAK OD SLAVICE KOS-ČIKOVE
3. Vlado Bartolin, sin Frenje (lugara), r. 1918. ili 1919.g. – OTAC OD VLADE DUŠEKOVOG (VLADO ŽIVI U NJEMAČKOJ)
4. Josip Galeković (Buševčanin), r. 1910. g., poginuo 1944.g. (bio je pismen i načitan), a moguće je da su ga ubili i sami partizani – OTAC DANICE CRNIĆ I MLADENA GALEKOVIĆA (BUŠEVČIĆINOG)
5. Dragutin Kovačić (Jerbekov), r. 1925.g. , objesile su ga ustaše u Maloj Buni – BRAT BRANKA KOVAČIĆA (JERBEKOVOG)
6. Franjo Kovačić (zv. Icek), r. 1925.g., sin Stjepana (Kokotanov) – POLUBRAT OD ANTUNA KOVAČIĆA (OD DRAŽENA KOVAČIĆA POLUSTRIC)
7. Mijo Augustić, r. 1921.g. pristupio je ustašama i otišao u partizane koji su ga ubili smatrajući ga ustašom – BRAT SLAVE AUGUSTIĆ
U ratu odvedeni i ubijeni:
1. Janko Štuban (Peruša), stric od svećenika kojemu je brat bio ustaša
2. Jana Stipčić, kći Janka Štubana – ŠAREKOVA SESTRA (OD VITOMIRA DEDE)
3. Ivan Cvetnić, (Franekov), r. 1917. Ili 1918.g., ubili ga partizani 1944.g. – STRIC OD DRAGECA CVETNIĆA (FRANEKOV)
4. Stjepan Cvetnić (Bregus), r. 1920.g., kao civila ubili ga partizani 1944.g. – STRIC OD MIKE I MILEKA CVETNIĆ
5. Antun Veznarović, lugar, u šumi ga ubili partizani – DJED OD DRAGECA I NIKOLE VEZMAROVIĆA
Odvedeni na Križni put te se nisu vratili:
1. Mijo Križanić (Okekov) r. 1921.g.
2. Nikola Kos, r. 1916. ili 1917.g., sin Imbra (Sučev) – ŽIVI U NJEMAČKOJ, OTAC NIKOLE KOSA (KOKOTANJKIN)
3. Miško Kos, r.1921.g., sin Mare (Mijačkov), bio ustaša
4. Andrija Lesinger (stariji) , šuster, bio se doselio u Mraclin, bio je ustaša, imao je sina Josipa, krojača
5. Franjo Kos, r. 1916.g., sin Slave (Miškecov), unuk Janka Galekovića Ožininog, smatran ustašom –
6. Antun Kos, r. 1917.g. sin Slave (Miškecov), smatran ustašom
7. Vlado Kos, r. 1920.g. sin Slave (Miškecov), smatran ustašom
8. Marko Kos, r.1915.g. kći Kate (Drvenkov), bio ustaša – STRIC OD DRAGE VRBANA
9. Vid Kos, kći Kate (Drvenkov), bio domobran –
10. Pavao Thaler , bio veterinar, ustaša, supruga mu je bila učiteljica
11. Mato Kos, r. 1914. ili 1915.g., (Katunčev), bio je ustaša – OTAC OD VLADE KOS
12. Štuban, zvan Belec Musekov, bez navođenja imena – OTAC OD BARICE FIJOLKINE
13. Pavao Cvetnić, r.1920.g., zv. Pavel, (Mikin) – UJAK OD ZLATKA MIKINOG
14. Antun Kovačić, r. 1916. Ili 1917.g., šuster, muž Drage Kovačić – Pančerove – DJED OD IGORA KOVAČIĆA
15. Blaž Štuban (Števulin), r. 1916. ili 1917.g. – STRIC OD BRANKA KLIPINOG
16. Janko Štuban, r. 1921.g. (Blažev) – STRIC OD JULIJA ŠTUBANA
17. Franjo Štuban, (Pakačov) – STRIC OD POKOJNOG JOSIPA ŠTUBANA (ŠTUKE)
18. Stjepan Štuban, r. 1923.g. sin Franje (Fijoklin) – POLUSTRIC OD ZDRAVKA ŠTUBANA (JUZINOG)
19. Mirko Lučan, supruga mu je bila Mara, bio ustaša,
20. Josip Cvetnić (Điđekov), bio je vojnik, r. 1.1.1904.g – OTAC BLAŽA ĐIĐEKOVOG
Nestali u preokretu 1945.g. tako što su odvedeni iz svojih domova i ubijeni:
1. Janko Kos (Kolegin otac), Miškecov, bio je tada već starija osoba
2. Mato Stipčić, r. 1920.g. (Babičin), bio je civil
3. Franjo Kos, r.1919.g., sin Nikole, (Ritakov), bio civil – BRAT MATIN (STRIC FRANJE)
Stradali poslije rata:
1. Franjo Crnić, zv. Ibek, sin Imbra, bio osuđen na zatvorsku kaznu od pet godina, umro u zatvoru – DEDA OD MARIJANA KOVAČIĆA
2. Lacko Štuban, mladomisnik, ubijen nakon rata u dobi od 27 godina, jer mu je brat bio u ustašama
3. Bara Križanić (možda Kos), sestra Antuna Križanića (Ionica Rulčev), partizanka, nestala u njemačkom logoru – TETA OD KRIŠKA

U časopisu “Naše gore list“, 25. listpada 1861. je i članak o željeznici kroz Mraclin…

Željeznica kroz Mraclin.

“Družtvo željeznice, koja se sada gradi preko Zagreba u Sisak, obvezalo se je, da će dovršiti svoje dielo do jeseni god. 1862. Da je zbilja svim takodjer do toga, da družtvo ovo svoje obećanje izpuni, netreba dvoumiti i samo ako u obće promotrimo korist, željeznice u obziru trgovine i putovanja.
Nu kako čujemo, prva zadaća, i to baš glavna, dovršenje naime cielog djela nemože se izpuniti, budući se imade željezničko družtvo s nebrojenimi težkoćami u pogledu odkupa potrebitih zemaljah boriti. Medju ostalim začuli smo, da obćinu Mraclin u Turovompolju još i danas nemogahu sklonuti, da odpusti nješto svojih zemaljah. Kao što nam se pripovieda, postupanje žiteljah te obćine zaslužuje izbilja, da se na javnost iznese.
Družtvo željezničko posije mnogih bezuspješnih pokušajah glede odkupa zemljištah tih Mračlinacah, da stvar jedanput na konac dovede, ponudi bez razlike za ral zemlje i 200 for. a. vr., koja svota obziruć se na običnu cienu zemljišta, mora se baš neobičnom prozvati. Ali Mračlinci traže za ral 8000 for. i samo pod ovu cienu nekrate odstup. Družtvo neznajući što da počine, zaište sudbenu procienu.
Sudbeno povjereničtvo izadje na lice mjesta, a Mračlinci gojeći nadu, da će jim se krasne njihove zemlje izbilja po 8000 for. jutro procieniti, neuzprotive se tomu, već očituju, da su na odstup zemaljah pripravni, al da traže za jutro rečenu cienu; dapače tečajem prociene ne samo da neučine nikakovih zapriekah, već ponude još i više zemlje, nego li družtvu treba.
Kad se prociena dovršila i prije proglašenja iste, valjda začuv ustanovljene ciene, koje se jošte velikimi nazvati moraju, u jedanput moji Mračlinci, po svoj prilici tudjim uplivom zaključiše, da neće na tu procienu pristati i da nijedan kod proglašenja iste prisutan nebi; da što još više, ujedanput sada, kako začujemo, očitovaše se, da neće zemljah svojih pod nikakov uviet odstupiti. Pitamo ovdje: Što zaslužuje onaj, koji Mračlince na takove čine upućuje ? — zar će se željeznica radi tili Mračlinacah obustaviti i negraditi dalje?”

Ispod možete pretraživati kartu Mraclina iz davne 1861. godine:

Naše gore list”, 5. siečnja 1862.

“U Mraclinu, obćini turopoljskoj, bijaše dne 27. prosinca 1861 sudbena prociena zemaljah i sgradah, koje željezničko družtvo za cestu do Siska treba.
Sve ponude družtvene nemogahu obćinu sklonuti na nagodu. Rečeni dan izidje na lice mjesta povjereničtvo županijskoga suda sa dotičnom komisijom, a od strane obćine „en masse” ondašnji seljaci. Svi napori povjereničtva da sklone i privole vlastnike na odstup zemaljah uz ponudjenu dosta visoku cienu neuspnu ni malo; dapače, obćinari uložiše prosvjed proti svakoj procieni i hodanju po njihovom zemljištu uz viku, kriku i prietnju, da će se i silnom rukom poslužiti.
Pitanje nastaje: tko si uzimlje na dušu — ovako se igrati s neukim pukom, te ga u očih cieloga civiliziranoga svieta sramotiti. Gdjegod se željeznica kakova gradi, obćinstvo donaša s velikom pripravnošću žrtve, — nudi zemljišta, drva, da privabi u svoju blizinu prugu toli hasnovitu; kako u najnovije vrieme čini i grad Varaždin, a ovdje se stavljaju zaprieke, kakvih jošte nebijaše nigdje.
Posije izrečene prociene preduzeti će mjernici posao sa svojimi pomoćnici; tu će se morati, ako obćina uztraje opirati se procieni, na svaki način ružan konflikt zapresti, koji se neće dati liepim načinom do konca dovesti.”