Dana 8.9.2017. godine s početkom u 19 sati u crkvi Blažene djevice Marije u Vukovini vjenčali su se Ivana Vukašinec i Andelko Domitrović. Svadbena svečanost prepuna radosti i veselja nastavljena je u restoranu “Za vašu dušu”.
Želimo im mnogo zdravlja, sreće, ljubavi i djece u zajedničkom životu.
Županijsko vatrogasno natjecanje djece i mladeži održano je u subotu 9. rujna 2017. godine u Klinča Selu. Na natjecanju je sudjelovalo ukupno 101 ekipa u kategorijama djeca muška, djeca ženska, mladež muška i mladež ženska.
DVD Mraclin nastupa s 3 ekipe (DŽ,MM i MŽ) te osvaja 4. mjesto u kategoriji mladež ženska, 5. mjesto kategorija mladež muška i 18. mjesto djeca ženska.
Čestitamo!
Više slika pogledajte u galeriji DVD-a Mraclin na ovom linku:
Foto:Vladimir Vinetić,Nedjeljko Babić
KUD „Dučec“ je od 8. do 10. rujna sudjelovalo na međunarodnom festivalu folklora pod imenom „Od Celja do Žalca“, koji se je ove godine održao po dvanaesti puta.
Na put se krenulo u petak u jutarnjim satima. Po dolasku u Celje slijedio je smještaj u Đačkom domu, te ručak. Poslijepodne je bilo rezervirano za obilazak grada uz našu voditeljicu, mladu Lauru koja se školuje za turističkog vodića, pa je ovo bio njezin rad kojeg je budnim okom pratio njezin profesor, gospodin Janez Turnšek. Na odličnom hrvatskom jeziku, Laura nas je povela do obale rijeke Savinje, najduže slovenske rijeke. Posjetili smo Vodni stolp, koji je bio dio srednjevjekovnih gradskih zidina, prizidan u drugoj polovici 15. stoljeća na kojem je obilježje visine vode prilikom velike poplave 1672. godine. Posjetili smo glavnu celjsku Crkvu svetog Danijela koja se tu nalazi od 13. stoljeća, a u kojoj se čuvaju sakralne dragocjenosti iz čak 14. stoljeća.
Celjski dom, u kojem je naše društvo imalo svoj prvi nastup, sagradili su 1907. Nijemci stalno nastanjeni u Celju kao odgovor na slovenski Narodni dom. Ispred Glazbene škole na glavnom trgu nalazi se veliki Marijin kip ispod kojeg smo našu posjetu ovom prekrasnom starom dijelu Celja, ovjekovječili jednom zajedničkom fotografijom.
Naš prvi nastup održali smo u Celjskom domu u 19,00 sati. Sudjelovali smo sa dvije koreografije: Pjesmama i plesovima Turopolja i Zagorja. Uz naše društvo na ovom su koncertu uz domaćine iz Slovenije, sudjelovala i društva iz Madžarske, Rumunjske i Poljske. Dvorana je bila ispunjena gotovo do zadnjeg mjesta, a naš odličan nastup nagrađen je gromoglasnim pljeskom razdraganih Slovenaca koji su nam na svakom koraku podarili osmijeh i lijepu riječ.
U subotu, nakon doručka, naše je društvo održalo nastup u Mercator centru zajedno sa Studentskim folklornim i pjevačkim ansamblom „Poloniny“, Rzeszow iz Poljske, sa kojim smo uspostavili jedan lijepi prijateljski odnos i početak suradnje, što je upravo i bit ovakvih međunarodnih susreta. Ovdje smo izveli uz tamburaški intermezzo i koreografiju pjesama i plesova Zagorja. Kako se je u Klinča Selu održavalo i Županijsko vatrogasno natjecanje, jedan dio naše folkloraške ekipe morao je biti i na natjecanju, pa smo u dogovoru sa našim DVD-om otpratili naših 11 članova, koji su se navečer vratili u Žalec, kako bi otplesali i odsvirali i ovaj gala koncert.
Subotnje „slobodno“ popodne bilo je rezervirano za posjet Starom gradu grofova Celjskih, koji nas je čitavo vrijeme našega posjeta Celju vabio da se popnemo do njega. Gospodin Janez Turnšek bio je naš vodič, te uz povijesne činjenice, ispričao nam je i nekoliko legendi vezanih uz ovo prelijepo srednjevjekovno zdanje. Stari grad je bio u ruševnom stanju, te je unatrag dvadesetak godina rekonstruiran poput našeg Medvedgrada. Pod nazivom „Živa povijest“, ovdje se danas održavaju razna kulturna događanja tijekom cijele godine, a od nedugo u Fridrikovoj kuli održava se i „Teatar groze“ (straha), gdje se nalazi i stalni postav sprava za mučenje iz 16. do 18. stoljeća.
Slijedi put u Žalec, na kojem smo uživali u pogledu na plantaže hmelja. Prekrasno uređeni slovenski gradić, ugostio nas je u Domu II. slovenskeg tabora. I večeras je dvorana bila ispunjena razdraganim našim domaćinima Slovencima. Uz folklornu grupu iz Slovenije, nastupali smo zajedno sa grupama iz Rumunjske i Poljske. Uz naše dvije koreografije: Turopolja i Zagorja, naši su tamburaši izveli tamburaški intermezzo. Slijedile su zahvale svim sudionicima i podjela plaketa za sudjelovanje i sjećanje na ovaj jako dobro organiziran festival. Uslijedio je na kaju zajednički ples svih razdraganih pjevača i plesača, jer pjesma i ples ne poznaju granice.
Na ovom festivalu sudjelovala je mlađa skupina djece našega društva. Nekima je to bilo prvo inozemno gostovanje, no unatoč mladosti i neiskustvu, dostojno su prezentirali, ne samo naš Mraclin i Turopolje, već i našu domovinu.
Na današnji dan, 11.rujna 1969. godine, rođen je mraclinski vitez i naš prijatelj Tomislav Hrkovec.
Prolazi godina za godinom ali sjećanje na poginulog nam Hrka ne prestaje. Koliko smo stariji to nam je sve jasniji uzvišeni cilj za koji je položio svoj život. Upravo zbog toga važno je prisjetiti se svakog trenutka i događaja koji su vezani uz jedinog mraclinskog poginulog branitelja. Ove smo godine dobili park s njegovim imenom, pa i na taj način Tomislav živi s našim mještanima, prati ljude koji tuda prolaze i čuva djecu koje su tu igraju.
Misa u spomen na Tomislava biti će večeras u 19.30 sati u našoj kapelici u Mraclinu.
Sretan ti rođendan, prijatelju naš!
Jučer je u restoranu tvrtke Kova održan jedan dugo spremani sastanak. Domaćin Vjeko Kovačić, kojem su sekundirali tajnik i odbornik Dučeca Matija Kos i Ratko Cvetnić, ugostio je dvije visoke delegacije. S jedne strane tu su bili predstavnici Leksikografskog zavoda “Miroslav Krleža” gg. Antun Vujić, glavni ravnatelj Zavoda i poznati javni radnik, te leksikograf Mladen Klemenčić, a s druge strane dobro opskrbljenog stola predstavnici Grada – g. Krešimir Ačkar, zamjenik gradonačelnika, voditeljica protokola gđa Elizabeta Stipetić, te ravnateljica goričke knjižnice gđa. Katja Matković Mikulčić. O čemu se, naime, radi.
Nakon Zagrebačkog leksikona i Enciklopedije Istre ovoga proljeća Leksikografski zavod objavio je Enciklopediju Hrvatskog zagorja <link: http://www.lzmk.hr/izdanja/enciklopedije/7-enciklopedija-hrvatskoga-zagorja >, treću iz serije kapitalnih izdanja Hrvatske regije i gradovi. Još tijekom rada na zagorskoj enciklopediji, koji je trajao nekoliko godina, g. Klemenčić, voditelj toga projekta – inače čest i rado viđen gost Mraclina – izrazio je želju da se ovaj kapitalni niz nastavi Leksikonom Turopolja. Ideja je dobila zeleno svjetlo u Zavodu, a ne treba naglašavati da je među Mraclincima kojima je priopćena izazvala nepodijeljenu podršku. No, bilo je neophodno s njom upoznati gradsku vlast. To je bila svrha jučerašnjeg sastanka
Svi sudionici složili su se s konstatacijama da je Turopolje po svojim povijesnim, etnografskim i inim obilježjima dovoljno zaokružena i prepoznatljiva regija da zaslužuje takav projekt, koji bi nesumnjivo dao i značajan prinos jačanju zavičajnoga identiteta. Također, istaknuto je da su postojeća izdanja, počevši od nezaobilaznih radova povjesničara Emilija Laszowskog od prije stotinjak godina pa do novijih naslova koji imaju leksikografska obilježja (Turopoljski vjekopisi, Velikogorički leksikon) kao i drugih zavičajnih izdanja Muzeja Turopolja i Narodnog sveučilišta odnosno Pučkog otvorenog učilišta, dobra osnova za izradu takve sveobuhvatne sinteze. Prema dosad objavljenim trima izdanjima možemo najaviti da bi se raspon obrađenih pojmova tematski kretao od geologije i arheologije, obuhvatio prirodoslovna obilježja, podatke o naseljima i stanovništvu, etnografska i jezikoslovna obilježja, obavijesti o kulturnome stvaralaštvu i postignućima, bogatoj umjetničkoj i spomeničkoj baštini, nakladništvu i prosvjeti, politici i gospodarstvu te se protegao sve do sporta i zabave.
Karte su na stolu, nadamo se pozitivnom odgovoru Grada.
Društvo žena “Anđela Lovreković” poziva vas na izlet u Hrvatsku Kostajnicu u nedjelju 17. rujna 2017.
Polazak iz Mraclina je u 9,00 sati, a povratak iz Kostajnice predviđa se u 18,00 sati.
Cijena prijevoza po osobi je 40,00 kuna, pod uvjetom da se popuni autobus sa 50 mjesta.
Po dolasku u Hrvatsku Kostajnicu predviđeno je razgledavanje grada sa turističkim vodićem, a potom ručak u Restoranu „Djed“ na Djedu. Poslije ručka povratak u grad, gdje ćemo vrijeme do polaska autobusa kući, provesti po izboru.
Za sve informacije i rezervacije slobodno se obratite Vesni Tafri na broj 091 735 6924.
Ponedjeljak je. Tražim provokativan način da otvorim kolumnu. Tražim provokativan način da mi otvorite kolumnu; ne znam ništa bolje od Vlatke! Ta povijest, ta kosa, i baš taj petak… Otvaranje je uvijek opasna droga. Srećom, ja se ne drogiram. Apstiniram. Sjedim, šutim, čitam, pišem, pijem kavu satima dok već nije vrijeme za drugu, pa opet pišem, uvijek nešto dovršavam. Spajam se sam sa sobom, punim energijom i spremam za sve što me čeka u svemu i svačemu. A lijepo su mi rekli da ne pišem u prvom licu jednine.
Samo neki misle da je pisanje laka stvar, laka disciplina. Stišao sam glas razuma i odlučio prepustiti se intuiciji. Zapitao sam se što doista jako želim ostvariti u tekućoj godini? Po prirodi nisam neki pjesnik, ja sam više tiha voda, stajačica. Znam, sve dok ovdje vladaju neki drugi prirodni zakoni želim znati da li ću sve objesiti o kratku crtu sudbine. Tamo negdje gdje je moja strana ulice i gdje moram vjerovati, a mrzim kad moram bilo kome vjerovati. U životu je uvijek najlakše reći kako je kriv netko drugi – čistačica, punica, zla kob ili kako je, naprosto, grah krivo pao. Bek je poslao poruku tog jutra, odlazak na kavu nije dobro djelo, to je djelo srca. Za tvog prijatelja, ili od njega, svejedno je. Gorki okus nije prava riječ, opjevao je Štulić kako se već pjevalo s kraja osamdesetih, kada smo shvaćali da u prijateljstvu nema kalkulacija, kada srce nije znalo za digitron i nije poznavalo brojke.
Dočekali smo i prve konstantne kapi kiše ove godine. Došle su nenajavljene i nikako da stanu, provociraju, već tjeraju u očaj, donose neke nove nenapisane stranice. A tek je počelo. Kada se probudim ujutro, tog utorka, i kada lijeno pogledam kroz prozor obećam sebi da ću iskoristiti dan i biti sretan. Prekršim obećanje. Lažem. Kad me pitaju kako sam, je li sve u redu, potvrdno klimnem glavom. Neiskreno se nasmiješim i odgovorim ‘Je’. Lažem. Već stanovito je vrijeme život hrpa bez punog smisla i bez vidljive strukture. Često se sjetimo nekih drugih vremena, utapamo se netremice u čežnji, naletimo na stare slike i vidimo nasmijana poznata lica, pa usput samo nastavimo dalje. Dobro smo, preboljeli smo to. Lažemo si. Opet. Mrvicu sreće uvijek poprati i koja kap tuge.
Zanimljivo mi je kako se svakog dana prisjetim poneke sitnice za koju sam, u trenutku kad se događala, mislio da je sasvim nebitna i da ću je predati zaboravu. Tako je bilo i te srijede. No, sve te nebitnosti ciklički su se vraćale u moja promišljanja: zagrljaj prilikom kojeg mi se u nosnice uselio miris njezine kože, sjaj u dubinama posebno mi dragih očiju koje su me tješile onda kad nitko drugi nije ni prepoznao moju tugu, nespretno gaženje nogu prije konačne sinkronizacije dvaju ritmova. Kako vrijeme prolazi…
Četvrtak. Ništa. Prolazan kao i svaki drugi. I opet ide dalje. I tog smo četvrtka odali počast našim razlikama. Pisati kolumnu stvarno nije lako. Ne postoji priručnik. Mnogo nade i mnogo očaja. Katkad treba i platiti cijenu. Cijeli svijet pjeva, no mi smo prestali slušati. Jesen stiže dunjo moja, a kad će taj petak?
Stišao sam glas razuma i odlučio prepustiti se petku. Petak. Morao se požuriti da stigne na vrijeme, nismo voljeli i nije volio da ga se predugo čeka. Petak je bio prepun ljudi. Donio nam je blagoslov svoje blizine. Ne može se nikoga natjerati na petak. On dođe kao po navici svakog petka, kad hoće i kome hoće, balansira na ljuljački života i pusti da nas želja vodi. U petak je sve na nama. Ono malo što nas ponekad netko ili nešto pogura ili nas pak zaustavi, uspori, sabotira, sve to je dio izazova zvanog petak. Petak je bio i ostao dan za velike planove. Letimo na svojim željama, slobodnih okova i slobodnih prohtjeva. Zadovoljni. Zahvalni. Spokojni.
Marijino rođenje je pretkazano i naviješteno u Starom zavjetu. Nakon pada Adama i Eve u grijeh, Bog im se ukazuje, prekorava ih i tjera ih iz zemaljskog raja. Bog govori zmiji: “Neprijateljstvo ja zamećem izmedu tebe i žene, izmedu roda tvojeg i roda njezina: on će ti glavu satirati, a ti ćeš mu vrebati petu” (Post 3,15). Drugi vatikanski sabor naučava, da je Marija proročki označena u tome obećanju o pobjedi nad zmijom.
Mariju je porodila njezina majka, sveta Ana oko 20. godine prije Krista. Očuvana je od svake mrlje istočnoga grijeha od trenutka svoga bezgrešnog začeća.
Blagdan Male Gospe ima svoje početke u Jeruzalemu, u 5. stoljeću. Tada je, naime, na mjestu gdje je prema predaji stajala Marijina rodna kuća, sagrađena crkva u čast svetoj Ani, Marijinoj majci. Kao spomen na ovu posvetu razvio se blagdan u čast Male Gospe: najprije na kršćanskom Istoku, a od 7. stoljeća i na Zapadu.
Za crkveni kalendar je karakteristično da za kalendarske spomendane svetaca uzima njihov “rođendan za nebo”, to jest njihov smrtni dan. U tri slučaja se, naprotiv, kao blagdan slavi početak zemaljskog života: Isusovo rođenje na Božić, rođenje Ivana Krstitelja 24. lipnja i Marijino rođenje – Malu Gospu 8. rujna. Drugim blagdanom slavi se i završetak njihova zemaljskog života. To je prije svega zbog zasebne uloge koju su u Božjem djelu spasenja imale ove tri osobe. Davna latinska izreka to ovako sažima: “Joannes fuit lucifer, Maria aurora, Christi nativitas ortus solis. – Ivan je bio zvijezda, Marija jutarnja zora, Kristovo rođenje sunčev izlazak.”
Iako je Mala Gospa manji blagdan, nezapovijedan, vrlo je drag puku. Toga dana mnogi hodočaste u marijanska svetišta ili barem na misu u najbližu crkvu.
U našoj župnoj crkvi Pohoda BDM u Vukovini mise su u 11 i 18 sati.
