Mladež temeljnog ogranka HDZ Mraclin u petak 17.11.2017. u 18.30 sati, tradicionalno će kod spomenika Tomislava Hrkovca zapaliti lampaše u znak sjećanja na žrtvu koju je Vukovar podnio za slobodnu Republiku Hrvatsku.
Pozivamo sve udruge i mještane Mraclina da nam se pridruže.
Slobodno ponesite i koji lampaš, ako imate viška.
Predsjednik Mladeži TO HDZ Mraclin, Tomislav Krešimir Hubak
„Ja sem svoga tela gospodar“ veli Iva u novoj predstavi Pučkog kazališta Ogranka Seljačke sloge Buševec. Budite i vi svoga tela gospodari i kak vam god teško bilo, uzmite ga za ruku i dovucite u Dom kulture Buševec, 19.11.2017. nedjelja u 18 sati. Pogledajte hrvatski klasik Slavka Kolara „Svoga tela gospodar“ u režiji Ivana Rožića (Nikole) i u izvođenju vrhunske glumačke ekipe Pučkog kazališta OSS-a Buševec. Radnja ove izvrsne pripovijetke se odvija u našem kraju, na tren će vas vratiti u prošlost, ali i pokazati da je tema i danas vrlo aktualna. Ljudi se izmjenjuju, ali navike ostaju. Za samo 20 kn, koliko će vas koštati ulaznica, možete vidjeti jeste li i vi stvarno „svoga tela gospodari“. Ako pak mislite da predstava vrijedi više slobodno ostavite i dobrovoljni prilog. Znate, ono za kravicu.
Vašem dolasku se veseliju i rada vas imaju: JAKOB (Nenad Lukić), BARA (Irena Rožić), IVA (Tvrtko Kovačević), MARICA (Lea Rožić), JURA-AMERIKANEC (Zlatko Vnučec), KATA (Vera Pribanić), ROŽA (Ana Katulić), KUM ŠIMUN (Stjepan Detelić-Banski), MATA (Saša Robić), DEVER JANKIĆ (Luka Rožić), JAGA (Barica Kovačević) i DORA (Branka Rožić).
Pa to se zna. To je dokazano, pa to su rekli i na televiziji. Ima i puno studija o štetnosti masti. Svugdje se jela reklamiraju kao malo masna, (low fat), bez masti, obrana mlijeka, bezmasni jogurti….Čak se i tave reklamiraju da se na njima može peći bez masti. Znači, jasno je da je masno štetno. Pa otkuda tebi hrabrost da veliš suprotno?
Što znamo o mastima?
Da su jedna od osnovnih namirnica iz naše prehrane (uz bjelančevine i ugljikohidrate).
Da imaju dvostruko veću kaloričnu vrijednost od bjelančevina i ugljikohidrata.
Da su sastavni dio svake stanice našeg tijela.
Da su otapalo za vitamine A, D, E i K bez kojih ne bismo mogli živjeti.
Da se naš mozak sastoji od 30% masnoća.
Da smo se odmah nakon rođenja hranili hranom punom zasićenih masnoća (majčinim mlijekom).
Mogli bismo još dugo nabrajati.
Pa kako to da su masti koje su jedna od najvažnijih namirnica, koje su sastavni dio našega tijela, koje su rezerva hrane za razdoblja oskudice odjednom od saveznika postale najveći neprijatelj?
Studija sedam zemalja (objavljena 1978 u SAD), voditelj projekta Ancel Keys, ustvrdila je da postoji korelacija između potrošnje masti i srčanih oboljenja.
Iako korelacija (sličnost) nije dokaz, iako se za studiju odabralo zemlje gdje postoji takva usporedivost a nisu se uzimale zemlje koje bi pokazivale suprotno (Francuska, Njemačka, Danska, Norveška, Ukrajina, Čile), iako nije sprovedena kontrolna studija niti su obavljena daljnja istraživanja, donijeli su zaključak da su masnoće uzročnik srčanih oboljenja, znači da su štetne. Donijeli su i preporuke da se troši što manje masti.
I onda je počelo.
Da bi jela bez masti bila ukusna, moralo se dodavati šećere. Da bi se nadomjestio manjak u energentu, masnoće se zamijenilo ugljikohidratima. Istovremeno s preporukom o manjem unosu masnoća u SAD je naglo počeo rasti broj oboljelih od dijabetesa, broj ljudi s prekomjernom težinom kao i predebelih, povećao se broj srčanih oboljenja, raka, Parkinsona…
Kako to da nitko to nije primijetio? Je, ali nisu ga htjeli slušati. John Yudkin je još 1972. objavio knjigu Pure, White and Deadly (Čisto, bijelo i otrovno) o štetnosti šećera. I što mu se dogodilo? Napali su ga, popljuvali, razapeli, uništili kao znanstvenika, proglasili nepoželjnim na kongresima, sprječavali njegova predavanja. Tko to? Ancel Keys zajedno s proizvođačima zaslađenih pića i hrane.
Nakon Yudkina dugo vremena se nitko nije usudio napasti šećere.
Možemo li i kod nas naći primjere?
Vele da je u Slavoniji veća učestalost srčanih oboljenja nego u Dalmaciji. Ovo još i mogu povjerovati. Ali objašnjenje za to mi je upitno: Slavonci jedu više masno od Dalmatinaca? Jer Dalmatinci imaju čuvenu mediteransku prehranu. Očito je onda da je masno štetno.
Ili možda?
Zar je ta mediteranska prehrana toliko nemasna? A panceta, maslinovo ulje, pršut, sirevi, riba? Osim toga, tko peče kolače? Dalmatinke ili Slavonke? I zašto se onda optužilo masti a ne šećere?
Nadam se da je ovo bilo dovoljno da vam probudi znatiželju. Znanje svijeta je barem danas lako dostupno. Svega nekoliko klikova mišom. Ako vam je zanimljivo, lako ćete saznati više. Mene je posebno razljutilo kad sam shvatio koliko je znanstvena zajednica pod utjecajem raznih bogatih korporacija. I koliko im je teško priznati da su nas 50 godina pogrešno savjetovali.
Ovo je tema o kojoj bi se moglo do jutra. I još puno dulje.
Jesmo li i dalje uvjereni da je masno štetno? Ili smo počeli sumnjati u još jedan mit?
Za sada dosta. Javite se s komentarima.
Lijepi pozdrav!
Zahvaljujući pogotku Anđelka Domitrovića Mraclin je početkom drugog poluvremena stekao prednost koju su domaći igrači održali do gotovo samog kraja utakmice. Gosti su dobro namučili domaćine koji su susret prelomili u samoj završnici golovima Juraja Cvetnića.
MRACLIN – ZVEKOVAC 3:0
Mraclin. SRC Nova graba. Gledatelja 50.
Sudac: Čunčić. Pomoćnici: Aščić i Bratković.
STRIJELCI: 1:0 – A. Domitrović (55), 2:0 – J. Cvetnić (85), 3:0 – J. Cvetnić (88).
MRACLIN: Dražić, Starčević (od 62. J. Cvetnić), Dolibašić, J. Domitrović, Čičak, Jurić (od 79. Ćevid), Bobesić (od 46. Petravić), Onić, Jakovljević, A. Domitrović, Đurašin. TRENER: Vlado Horvat.
ZVEKOVAC: Kosovac, Davidović, Do. Pucelj (od 33. Polucki), Kovačević, Lovrić, Hmelina, Tupek, Peh, Di. Pucelj, Krivan, Majić. TRENER: –
Društvo žena “Anđela Lovreković” ili skraćeno Anđele, organiziralo je u subotu navečer u mraclinskom Društvenom domu veliku martinjsku proslavu “krštenja mošta”. Krštenje je obavio naš biškup Damir Šafar, uz pomoćnog biškupa Tomislava Galekovića Brke, dok nas je svetom vodicom sve poškropil domištrant Zlatko Kovačić. Preobrazbi mošteka u mlado vino kumovala je Jasna Čunović.
Naše je Martinje okupilo 200-tinjak gostiju, pa se već dugo ne pamti da je Dom bio ispunjen tolikim brojem ljudi. Osim naših mještana, kojih je bilo u najvećem broju, na ovaj veseli skup potegnuli su mnogi iz Zagreba, Velike Gorice, te i iz drugih mjesta našega prelepoga Turopolja. Anđele su se pobrinule za pravo domaće jelo, koje je priredila Vera Vincek s nekolicinom vrijednih članica, pa su stolovi bili krcati krvavicama, pečenicama, kuhanom vratinom, dinstanim zeljem i restanim krumpirom, te na kraju pravim pravcatim mraclinskim štruklima s tropom, koji su se mesili kak negda pri nami. Priredile su Anđele i kolače, kojih je bilo preko 30 vrsta, među kojima i nezaobilazne domaće makovnjače i orehnjače. Organizirale smo i tombolu, a glavna nagrada bila je pečena guska, koja je odletjela ravno u ruke Tomislava Galekovića Brke. Za dobru i veselu atmosferu pobrinuli su se mraclinski dečki iz Tamburaškog sastava Lajbeki.
Trud i rad nas članica Društva žena i te kako se je isplatio. Ponosne smo jer smo se uhvatile u koštac sa velikim poslom, koji je – uz dobru organizaciju nas dvadesetak aktivnih članica – odrađen na opće zadovoljstvo. Ovo je bilo naše prvo Martinje, no nadamo se da će prerasti u tradiciju, a eventualne greškice imati ćemo prilike popraviti već iduće godine. Sudeći po tome da su zadnji nam gosti napustili dom u 4 sata ujutro, možemo zaključiti da je zabava bila odlična.
Društvo žena zahvaljuje se svima koji su nam ukazali povjerenje i zajedno s nama proslavili Martinje v Mraclinu, te nam na taj način pomogli donacijama (a skupilo se nekaj i milodara), kako bi mogle nastaviti s aktivnostima. U prosincu bit će mnogo toga, o čemu će vas Anđele pravovremeno obavijestiti.
Još jemput: bravo Anđele!
Foto: Vesna Tafra
Dokumentarni film Hrvatske radiotelevizije „Cijena istine – priča o Ljudevitu Juraku“, redateljice i scenaristice Lade Džidić Barić te suscenarista, povjesničara i publicista Tihomora Ponoša, koji će u petak 17. studenoga u Mraclinu biti po prvi puta prikazan javnosti, posvećen je tragičnoj, ali i herojskoj figuri Ljudevita Juraka, čiju sudbinu autori filma, ne bez razloga, uspoređuju s drevnim primjerom Sokratove obrane prava na istinu.
Prof. dr. Ljudevit Jurak (1881-1945) jedan je od začetnika patologije u Hrvatskoj, stručnjak koji je u razdoblju između dvaju ratova stekao međunarodnu stručnu reputaciju na području patološke anatomije i sudske medicine. S takvim ugledom uvršten je 1943. u međunarodno povjerenstvo osnovano s ciljem da istraži masovnu grobnicu u Vinici u zapadnoj Ukrajini. Povjerenstvo je utvrdilo da se radi o zločinu koji su 1938. počinile sovjetske snage, smaknuvši oko 2000 ukrajinskih radnika i seljaka, te je prof. dr. Jurak bio jedan od potpisnika zaključnog izvješća. Odmah po završetku Drugoga svjetskog rata,15. svibnja 1945. godine, Juraka u zagrebačkom stanu po ruskom nalogu uhićuju nove komunističke vlasti. Kako je utvrdilo komunističko povjerenstvo, Jurak je bio kriv što je masovni pokolj u Vinici pripisao “prijateljskoj Sovjetskoj Rusiji”, te “svjesno i zlonamjerno vršio propagandu protiv prijateljske Sovjetske Rusije”. Ponuđeno mu je da u zamjenu za slobodu povuče svoj potpis s izvješća međunarodnog povjerenstva, ali Jurak to odbija…
Film se bavi ne samo sudbinom prof. dr. Ljudevita Juraka – nego i “osudom na zaborav”, koja je kao jedan od ključnih alata ideološke historiografije, pogodila sjećanje na njega kao i na mnoge druge koji su spoznali cijenu istine u vremenu povampirenih ideologija, kad našim prilikama gospodari ono što tadašnji zagrebački nadbiskup Stepinac naziva “mendacium incarnatum” – utjelovljena laž.
Lada Džidić Barić i Tihomir Ponoš
A kakve su veze Ljudevita Juraka s našim mjestom?
Kako u svojim sjećanjima “Mraclin – kak je negda bilo” navodi akademik Slavko Cvetnić, Ljudevit Jurak bio je u stručnom timu koji je u tad već asaniranom Mraclinu 1938. godine istraživao iznenadni pomor konja. Ta bolest je pod nazivom “mraclinska bolest konja” ušla u međunarodnu veterinarsku literaturu, ali njeni uzroci ni do danas nisu razjašnjeni. Dječačka sjećanja Slavka Cvetnića, potkrijepljena njegovim kasnijim saznanjima na samom Veterinarskom fakultetu, govore da su na čelu ekipe koja je tada pomogla Mraclinu da se riješi opake bolesti – a tada je u Mraclinu bilo oko 440 konja! – stajali profesori s toga fakulteta Ljudevit Jurak i njegov kolega Jaroslav Sakar.
HTV-u, osobito odjelu Obrazovanja i znanosti, ovom prilikom zahvaljujemo na povlastici da budemo prvi gledatelji ovog jednosatnog filma. Projekcija je zakazana za petak 17. o.m. u 20.15 h na našoj Zgradi, ulaz je slobodan, a u ovoj premijernoj prilici sa zadovoljstvom ćemo pozdraviti i autore filma.
Dojdete!
