Minus 54 kile – ljudi moji, je li to moguće?

Nikola Hrkec "prije i poslije"

Moguće je, moguće. I mi se, kao i Mladen Delić, čudimo, ali moguće je. U subotu nas je posjetio Nikola Hrkec, dečko iz Konjščine, obiteljski prijatelj i što je ovdje najvažnije, najbolji ambasador i najbolji maneken Mraclinske špek-dijete. Kupio si je u Zagrebu bicikl te je svratio do Mraclina da ga i mi vidimo. I naše iznenađenje je bilo veliko. Čuli smo zadnje vrijeme lijepe brojke njegovog uspjeha, ali vidjeti uživo je nešto drugo. Vjerujemo da su se za Nikolom mnogi okretali. S njegovih nekadašnjih skoro 170 kila i nije čudo. I danas se za njim okreću oni koji su ga poznavali. I pitaju se: je li to Nikola? Da ni možda betežen?

Krajem lipnja prošle godine, kad je čuo za Mraclinsku špek-dijetu, za Nikolu nije bilo dileme. Treba pokušati. Nije bio sasvim uvjeren u uspjeh. Imao je on već nekoliko dijeta, minus 30 ili 40 kila. Muka i patnja. To su bile dijete koje nije moguće dugo izdržati. A onda, kad pukneš, Jovo-na novo, ili jo-jo efekt. Te priče su nam vrlo poznate. No, Mraclinska špek-dijeta ima svoju logiku, djeluje ohrabrujuće i razborito. Posebno prvo pravilo koje veli da jednom dnevno treba jesti do sita.

Odluka je pala. Ali, ne od Nove godine, ne od prvog u mjesecu, ne od sutra, već odmah sad. Nakon tjedan dana, kad je već vidno smršavio i kad si je konačno nabavio pravu vagu, vaga je pokazala preko 160 kila.

Redovito smo se čuli. Moja pitanja su bila: Koliko? Kak se osjećaš? Je li to tebi održivo? Moram priznati da je Nikola od samoga početka bio discipliniraniji od mene. I njegovi motivi su bili veći. Bio je svjestan da je njegovo zdravlje ozbiljno ugroženo. No, brojke su bile ohrabrujuće. I osjećaj da je to izvedivo. I održivo. Posebno mu je bio drag osjećaj da sada ima još više energije. To su primijetili i dečki iz benda gdje Nikola svira harmoniku.

Javio se i problem garderobe. Nije to riješeno, jer Nikola želi skinuti još 20-tak kila. U to on ne sumnja, to je samo pitanje vremena. Sa sadašnjih 111 kila ipak nije zadovoljan.

Kada dođe do željene težine, bilo bi lijepo s Nikolom za portal Mraclin.hr objaviti jedan intervju, s više njegovih iskustava. Možda kao ohrabrenje nekima drugim. Očekujem da nam tom prilikom Nikola oda tajnu svojih palačinki. Koje su, naravno, dijetne.

Svečana proslava bl. Alojzija Stepinca i obred polaganja svečanih zavjeta

Dogodilo se na današnji dan

Foto: Vitomir Štuban

Volim fotografije. Sačuvaju trenutak koji je zauvijek prošao. Ponekad ne znaš pravu vrijednost pojedinog trenutka, sve dok ne postane uspomena. Volim fotografije i čuvam one iz kluba. Godina i nije toliko bitna, iako uvijek tako mnogo govori. A klub? On je prihvatio svaki dio mene, svaki dio tebe, svaki dio nas, i nikada nije tražio da se mijenjamo. A promijenio nas je.

Među nama više nema Čomija, nema više Balevskog, dvije istinske legende. Sve se mijenja. Nema više nikoga iz postave Uprave Nogometnog kluba Mraclin u aktualnoj upravi kluba. Nema. Na poleđini slike datum zapisan olovkom – 5.2.2003. Profesor Stjepan Cvetko zapisao je u ‘Mraclinačkom nogometnom mementu’ i ovo: ‘Nebrojeno mnoštvo nogometnih mogućih poteza privlači igrače i gledatelje. U toj igri uvijek je moguće nemoguće. To joj daje privlačnost i nesigurnost ishoda. Lopta je kugla, dakle ne možeš joj doći na kraj i odrediti broj mogućih poteza’.

Bit će i ostat će vjerni nogometu. Do posljednjeg daha i pogleda, nastavlja profesor Cvetko, nogomet će ih, prek na prek, prožeti. Samo, prek na prek, Mraclinčanin može dihati do posljednjeg daha i gledati do posljednjeg pogleda za svoj Mraclin.

Volim fotografije. Sačuvaju trenutak; 2003.godina, tada glavna dvorana PPS Galeković, 17 ljudi iz uprave kluba. Prožeo ih je, prek na prek, nogomet i njihov klub. Tako to biva, čudni su magneti u nama i ništa nas ne privlači tako dobro kao nogomet.

Održana 131. skupština vatrogasaca

Foto: Vlado Vinetić

Proteklog vikenda, u subotu 2. veljače, održana je 131. redovna godišnja skupština DVD-a Mraclin, ili popularna knajpa. Skupštini su kao gosti nazočili sljedeći predstavnici udruga i društava: dogradonačelnik Velike Gorice  Krešimir Ačkar, Kristijan Horvačić ispred VZGVG, predstavnici MO-a Mraclin, KUD-a Dučec, NK Mraclin, Sokola Mraclin, LD Jarebica, Plemenite opčine, Udruge branitelja, udruge žena “Anđela Lovreković”, HDZ Mraclin, HSS Mraclin, DVD Hrašče, zatim naši prijatelji iz DVD-a Mladost – Kaštel Sućurac i društava iz gradske vatrogasne zajednice. Sve prisutne su pozdravili Krešo Hubak (HDZ Mraclin),Tihomir Hubak (MO Mraclin), Matija Križanić (HSS Mraclin), Lorena Galeković ispred ženske A-ekipe našeg DVD-a, Kristijan Horvačić (VZGVG) i dogradonačelnik Velike Gorice Krešimir Ačkar. Podijeljene su spomenice za 10, 30 i 40 godina članstva,  pohvale iznimno vrijednim članovima, diploma za časnika i šest diploma za časnika prve klase.

Foto-galerija: Vlado Vinetić

Nakon službenog djela poslužen je gulaš koji nam je za sve uzvanike i goste pripremio Igor Kovačić, a za zabavni dio pobrinula se grupa „Viking“. Zapovjedništvo i uprava DVD-a zahvaljuje svima koji su sudjelovali u pripremi i pospremi prije, za vrijeme i poslije knajpe.

Foto-galerija: Vlado Vinetić

Prikazanje Gospodinovo – Svijećnica

Uz svetkovine i blagdane Gospodnje unutar vazmenog vremena i božićnog vremena slave se tijekom godine i druga slavlja Gospodnja. To su blagdani: Prikazanje (2. veljače) i Preobraženje (6. kolovoza), svetkovina: Navještenja (25. ožujka), Tijela i Krvi Isusove, Srca Isusova, Presvetoga Trojstva i Krista Kralja.
Danas slavimo blagdan Prikazanja Gospodinova, koji se već slavi od 5. st., a od 10. st. mu je pridodan marijanski značaj.
Taj se blagdan sada nakon obnove lčiturgije ponovo prvenstveno slavi kao blagdan Isusova prikazanja u Hramu.
U središtu današnjega blagdana nisu oni koji ga prikazuju, njegova majka Marija i Josip, nego Isus koji je bio prikazan. Cijelo je Bogoslužje u perspektivi njegove žrtve kojom je svega sebe prikazao Ocu za spas svijeta.
Na Istoku se ovaj blagdan zove „susret“. Gospodin je u svom hramu susreo svoj vjeran narod u osobi Šimuna i Ane. I mi danas u bogoslužju susrećemo Krista, „svjetlo svijeta“.
Dakako, Isusova Majka Marija je sjedinjena s njegovim prinosom u jednu žrtvu, kako to pretkazuje starac prorok Šimun.
Četrdeset dana nakon Isusova rođenja, njegova ga majka Marija, vjerna Mojsijevu zakonu, prikazuje Bogu u jeruzalemskom hramu. Tako Isus, Sin Božji, rođen u vječnosti od Oca, bio je prikazan u hramu od Djevice Majke Marije i proglašen od Duha Svetoga preko usta proroka Šimuna kao »slava Izraela« i »svjetlost svih naroda«.
Isusovo prikazanje je žrtveno prikazanje za spasenje čovječanstva.
S ovim prvim žrtvenim prikazanjem Sina Bogu počinje također i misterij Marijinih trpljenja, skupa s mukom Isusovom, koja će doći do vrhunca pod križem umirućega Sina njezina.
Stoga križ Kristov bit će taj mač boli što će probosti srce i dušu Marijinu.
Svaki prvorođenac izraelskog naroda bio je uspomena njihova oslobođenja kroz Božji zahvat od velikoga egipatskoga ropstva, jer su bili sačuvani od pomorstva od strane anđela srdžbe Božje koji je te noći poubijao sve prvorođence ljudi i stoke egipatskog naroda počevši od faraonove kuće.
Zato su prvorođenci židovskog naroda bili posvećeni Bogu i njihovi roditelji su ih morali prikazivati u hramu kao žrtveni dar i otkupiti sa dvije grlice ili dva golubića. Tako su učinili Marija i Josip sa Djetetom Isusom.
Ali to Dijete Isus koji je prvorođenac Boga Oca i Marije Majke neće biti zapravo otkupljeno već će biti žrtvovano na oltaru križa da bi otkupio od ropstva Sotone i grijeha cijelo čovječanstvo.
Stoga Marijin čin prikazanja Isusa Bogu Ocu u hramu, pretvara se u bogoslužni čin prikazanja Isusa u Euharistiji.
To je zapravo žrtva Novoga Saveza između Boga i ljudi o kojoj nam govori već prorok Malahije u današnjem prvom čitanju.
Nakon što je prorok Malahije ukorio svećenike Staroga Zavjeta zbog njihova licemjerstva i nesposobnosti da prinesu Bogu čistu i svetu žrtvu on nagovještava dolazak dana Gospodnjeg kad će sam Bog doći u svoj hram kao sudac i uspostaviti novo bogoslužje njemu ugodno i milo.
Gospodin Bog kojega Malahija u proročkoj viziji gleda kako sam pohađa svoj hram jest Isus Krist.
On je i Anđeo Saveza koji će obnoviti i usavršiti Savez sinajski. Židovski je narod očekivao da će Mesija zaposjesti jeruzalemski hram. Zato Gospodin koji dolazi označen je kao »Anđeo Saveza« jer On treba da obnovi Savez između Boga i njegova naroda čišćenjem srdaca koje čini da vjernici mogu prikazivati žrtvu Bogu ugodnu.
I eto, dvoje staraca: Šimuna, koji »iščekivaše utjehu Izraelovu« i Ane, raspričane proročice koja, sva obuzeta radošću, »svima pripovijedaše o Djetetu«.
Starac Šimun se zaustavlja i kod Majke Isusove i upućuje Mariji proročanske riječi o njenom Sinu koje obuhvaćaju i njen osobni život.
Taj Marijin Sin Isus, iako je došao da bude Spasitelj svijeta, bit će mnogima na propast. Oko njega će se dijeliti i opredjeljivati ljudi. On kao »svjetlost na prosvjetljenje« svijeta nužno obvezuje ljude da se odluče ili za njega ili protiv njega.
U toj mučeničkoj sudbini svojega Sina sudjelovat će i Majka srca probodena.
Zato današnji blagdan Prikazanja Gospodinova u hramu treba da nas uvijek iznova potiče da čiste duše, srca Bogu obraćena, prisustvujemo svakoj Misnoj žrtvi, tako da sami sebe Bogu za žrtvu prinosimo, sjedinjujući svoj život sa žrtvom Kristovom.
I mi danas u Bogoslužju susrećemo Isusa, svjetlost svijeta. Učinimo to u duhu vjere koju primismo na krštenju. Onima koji tu vjeru ispovijedaju kroz sav svoj život, Gospodin obećava konačan susret sa sobom u svom Kraljevstvu.

Pripreme za 131. godišnju skupštinu

Pet pitanja petkom – Antun Kos

O Antunu Kosu svi znamo sve. Jedan od najpoznatijih parikožarof. Ponekad mu je to drago, ponekad i ne. Znamo da je fetivi parikožar, vjerni muž svoje žene Darinke, ‘father of two’ bi rekli v Gruntovcu (to je ono kaj je ‘registrirano’), znamo da nam bu baš on – jer zato postoji vrlo velika vjerojatnost – ‘preko riti zadnji grumen zemle hitil’, a znamo i da je uspješni gospodarstvenik i uspješni predsjednik Dobrovoljnog vatrogasnog društva. S Antunom se u bilo koje doba dana može na bilo koju temu. Tako je bilo nekad. Takav je kad je neslužbeno. Danas je ponajprije službeni, pa zatim oprezni gospodarstvenik, oprezni vijećnik Mjesnog odbora Mraclin, a odnedavno – kad je videl kak’ pucaju biskupi – i oprezni lovac. Tema za dvoje normalnih – a mi se baš takvima smatramo – ima i previše. Subota ujutro, zasjeli smo čvrsto pri Pateru, kaže da se tu ‘nekak najbolše oseća’, pa nismo niti mi smjeli reći koju protiv.

1Statistički podaci govore da gospodarstvo u Hrvatskoj i kašlje i šteka, mladi koje susrećem ili s njima poslujem govore da pola zarade daju državi, a ona vrlo malo čini za njih, kako za njih tako i za nas. Tvoja tvrtka je, slobodno možemo reći, primat na našem području. Koliko ti osjećaš loš odnos države prema svojim ljudima? Američki povijest je davno zapisala da ‘nije važno što je Amerika tebi dala, bitno je što si ti dao njoj’, kod nas je sintagma obrnuta – Hrvati su dali za ovu državu, i još uvijek daju, a ona im je čak i ispod onog što uobičajeno volimo reći – maćeha na kvadrat. Ili se ja varam?

Antun: ”To da gospodarstvo šteka i kašlje, kašlje i šteka onim gospodarstvenicima koji se ne prilagođavaju tržištu, odnosno na tržištu treba znati ‘plivati’. Treba se prilagoditi, treba znati zadovoljiti vlastite interese i biti zadovoljan malim stvarima. Svako srljanje u nešto što nema ni cilja ni smislenog kraja nije dobro i završava tom mogućom pretežitom konstatacijom da ima problema i da šteka. Kod mene nije takav slučaj.’

2Stalno si u pokretu, okružen i ljudima i razgovorima, dakle i različitim temama, kako doživljavaš život u Velikoj Gorici; neki kažu da smo jedan od najpoželjnijih gradova za život, preko nogometa smo postali i prepoznatljivi, misliš li da smo pri vrhu ili su naši limiti kudikamo veći i još dosta toga imamo napraviti, na razini Grada? U kojem pravcu treba krenuti?

Antun: ‘Točno je da je Grad Velika Gorica prepoznatljiv, točno je i da to nije samo zbog nogometa, iako je nogomet prošle godine napravio znatnu promociju. Tu su i vatrogasci, jedna smo od najbrojnijih zajednica u Hrvatskoj, pa čak i na državnim natjecanjima pokazujemo zavidne rezultate. Mislim da je pravac u kojem ide Velika Gorica kvalitetno određen, treba ga se držati i na čelu sa gradonačelnikom Draženom Barišićem krenuti u daljnje poboljšanje i identiteta i svega što je moguće ostvariti.’

3Mraclin se veže na turopoljsku metropolu i ovisan je o njezinom proračunu za kojeg puno izdvajamo, preko jakih mraclinskih tvrtki i obrtnika i svih nas. Stereotip je već da Velika Gorica puni županijski proračun kao najveći grad, a navodno najmanje izvlači iz njega i još nije imala župana, slično je – čini mi se i s nama – Mraclin daje i puni proračun, a ‘povlači’ malo, ili ja to ne vidim? Mraclin vizualno gubi korak sa suvremenim,  imamo i čuvamo svoje čardake, ali nam bježi moderni izgled, bolja osnovna infrastruktura…  Zaslužili smo više, a to treba netko kvalitetno komunicirati sa vlastima u Gradu.

Antun: ‘Izvjesno je da smo direktno vezani uz Veliku Goricu i njezin proračun i da bi se trebalo više učiniti za naš Mraclin. Možda. No, mislim da je Mraclin konačno uspio posložiti vlast u Velikoj Gorici i Mraclinu, točnije u oba je ista politička opcija. Prije to uglavnom nije bio slučaj. Nadam se da će krenuti na bolje, treba vremena, strpljenja i dobrih projekata, koje opet treba znati komunicirati sa čelnim ljudima Grada. Vjerujem da smo mi to sposobni’.

4 – Predsjednik si Vatrogasnog društva, ja nemam pravu predodžbu o tome, vidim kad uniformirani ljudi idu na knajpu i poslije skupština pričaju i dvoje gdje su bili najbolji gemišti, a gdje kotlovina, kobasi ili nekaj drugo. Šalim se, dakako. Veliki je to ‘kolektiv’, puno je tu generacija, ima i dosta posla, uživaš li u činjenici da si uspio sve to riješiti – dugovanja i neslogu ponajprije?

Antun: ‘Mislim da se to i pokazalo i vidljivo je, posebno je tome bilo tako prilikom organizacije 130 godina Dobrovoljnog vatrogasnog društva, gdje je Grad odvojio sredstva za uređenje našeg vatrogasnog doma, staze za vježbanje ekipa, da je travnjak – kak Mraclinci znaju reći – kak Wimbledon. Bez većih problema i vrlo organizirano sudjelovali smo na natjecanjima u 2018.godini, nastupili smo sa 8 ekipa u svim kategorijama. To nije bilo, niti je, lako odvoditi i organizirati, ali ekipa zadužena za provedbu nema problema i prepuna je entuzijazma i sve im prolazi na željeni način’.

5Na kraju svega je uvijek obitelj, ili na početku, kako za koga. Gdje se vidiš kroz deset godina, što te i dan danas najviše veseli, a što ljuti, te koje je osnovno geslo pod kojim jedriš sve ove godine?

Antun: ‘Obitelj me, dakako, podržava u svemu, da nema njih teško bi mogao sve to posložiti. Stoga, hvala Darinki koja me trpi, sinu Ivanu koji mi pomaže i ‘uletava’ kad ja ne stignem, kćerki Anamariji na moralnoj podršci. Motto mi je – ništa ne ostavljaj za sutra što možeš napraviti danas. Za deset godina vidim se okružen unučadi i nastojat ću pomagati u vođenju posla. Mirovinu vrijedi zaslužiti i na tom sam putu’.

Prvo okupljanje nogometaša Mraclina

Foto: Vitomir Štuban

Na Grabi su nogometaši Mraclina prvi trening odradili u utorak, 29. siječnja, u sklopu zimskih priprema za proljetni nastavak aktualne sezone. Uvodno se igračima prigodnim govorom obratio predsjednik Goran Vukašinec koji, s obzirom na položaj na prvenstvenoj ljestvici, na proljeće očekuje bolji uspjeh.

– Poznavajući vaše igračke mogućnosti očekujem, da se trgnete u proljetnom dijelu sezone i popnete na tablici za nekoliko mjesta. Smatram da nam je realno mjesto među prve četiri momčadi lige. To možda izgleda teško ostvarivo, ali smo prošlog proljeća pokazali da je moguće. Trebate samo kvalitetno odraditi pripremno razdoblje i rezultati će doći.

Plan pripremnog razdoblja pojasnio je trener Marko Pancirov.

– Plan je do prvenstva odraditi 21 trening i 5 prijateljskih utakmica. Pripreme ćemo odraditi na našoj Grabi, kao i prijateljske utakmice. Utakmice su dogovorene sa Lomnicom, Gradićima, Mladosti iz Obrezine, juniorima Hrvatskog dragovoljca i Poletom iz Buševca, generalka će biti 1. kolo Kupa NSVG protiv Bana Jelačića. Vjerujem da će ovo biti dovoljan broj utakmica u kojima će igrači moći pokazati svoju kvalitetu.

Marko Pancirov (foto: Vitomir Štuban)

Kakav je status momčadi, što se odnosi na odlaske i dolaske ?

– Škrinjarić je zamolio da ga ne koristimo u proljetnom dijelu zbog privatnih obaveza, upitan je Radanović zbog poslovnih obaveza, a trenutno nismo ojačali kadar ni sa jednim igračom. Interesiraju me igrači koji mogu dodatno pojačati kvalitetu momčadi, a ne gomilanje, no do kvalitete nije lako doći, pogotovo u ovom razdoblju kada igrači ne mogu mijenjati klubove bez dozvole istih. Bili smo u pregovorima sa dva kvalitetna igrača, jedan je izigrao već postignuti dogovor, dok se drugi ipak nije odlučio promijeniti sredinu u kojoj trenutno boravi. Otvori li se nešto na tržištu, spremni smo kvalitetno reagirati. U pripreme smo ušli s kadrom od jeseni,koji broji 20 igrača: vratari Dražić i Culović, A. Dolibašić, J. Dolibašić, Cota, Rus, M. Kos, I. Kos, Onić, Jakovljević, J. Domitrović, A. Domitrović, Petravić, Ćevid, J. Cvetnić, Jurić, Bartolović, Čičak, Starčević i Đurašin. Igrački je kadar dobar za ovaj rang natjecanja.Vjerujem da će se igrači maksimalno ozbiljno posvetiti treninzima. Individualno su igrači vrlo dobri,  moj je cilj u slijedećem razdoblju od tih individualaca stvoriti momčad. Sa atmosferom u momčadi sam prezadovoljan, dečki su kvalitetni po pitanju ljudskih osobina, za prelazak sa “dobrog” na “odličan” moramo dodati malo discipline u igri i vjerujem da ću u tom naumu uspjeti.

Mraclin ovog proljeća ima cilj, je li on realan ?

 

Foto: Vitomir Štuban

– Cilj je pobijediti u svakoj utakmici koju ćemo igrati, pa ćemo vidjeti gdje će nas to odvesti. Ako ste htjeli čuti od mene nekakve najave pohoda na nešto, prevarili ste se. Sjetite se ljeta, najava i uvjerenja kako će Mraclin u borbu za prvo mjesto. I što se od toga ostvarilo?! Realno, imamo male izglede osigurati promociju ove sezone, bez obzira što se više momčadi može plasirati u viši rang. Ali ambicija mojih igrača i mene postoji, to je prvenstveno pokazati svima da u nama ima “dinamita”, da smo u proteklom razdoblju bili u svojevrsnoj krizi koja se događa i najboljim momčadima. Navijačima i simpatizerima kluba poručujem da se naoružaju strpljenjem, da budu prava podrška dečkima i kad ne ide kako bi htjeli. Ne obećavam nikakve plasmane, obećavam da ću dati sve od sebe da momčad Mraclina bude momčad na terenu, da se promiču boje kluba na dostojanstven način, prije svega ponašanjem i zalaganjem za klub, a uvjeren sam – i igrom.