Moj Uskrs

Slika 1: Dijete s ukrašenim drenkom, Cvjetnica 1973.

Ušli smo u korizmeno vrijeme, vrijeme pripreme za najveći kršćanski blagdan Uskrs. Moje unuke pitale su me, kao i obično, kako je to bilo kad sam ja bila mala.

– Drage moje, osnovnu poruku Uskrsa vi znate jer danas i u školi imate vjeronauk, što mi nismo imali. Učili ste da se kroz vrijeme od 40 dana kršćani pripremaju za slavljenje Uskrsa molitvom, postom i dobrim djelima.

– A nama su rekli da se za to vrijeme trebamo nečega odreći pa ću se ja odreći čokolade  – veli najmlađa Zora.

– Lijepo, time dokazuješ da možeš održati zadanu riječ ili obećanje koliko god ti to bilo teško. No, u vrijeme mojeg djetinjstva vrlo rijetko smo jeli čokoladu pa takvo odricanje nije imalo smisla. Zapravo, nitko onda nije imao ničega puno pa se odricanje i nije toliko spominjalo. Ja se korizme sjećam po tome što smo svaku večer išli u crkvu i molili Križni put. Jedna je djevojčica čitala molitvu Križnog puta, dječak je nosio raspelo, a mi smo išli za njima od postaje do postaje i molili dio zajedničke molitve. Sjećam se da je vrijeme vani znalo biti lijepo i toplo, ali u crkvi je još uvijek bilo dosta hladno, posebno meni.

Misa tada nije bilo po kapelicama naše župe već samo u Vukovini, u župnoj crkvi. Svaku nedjelju išli smo pješice po stazi od Mraclina do Vukovine. Prelazili smo preko velike i male brvi (mostići preko potoka Obdine). Put je trajao oko pola sata. U Vukovinu smo išli i na ispovijed prije Uskrsa i na svetu pričest. Pravila za dobivanje svete pričesti bila su tada puno stroža nego danas pa je nama djeci bilo najteže to što nismo smjeli ništa jesti ni piti dok ne primimo svetu pričest. Težina toga bila je upravo u tom putu do Vukovine i natrag. Najčešće nismo ništa jeli dok nismo došli kući pa se sjećam da su male nožice jedva hodale pošljunčanom stazom na povratku iz Vukovine. Mama je govorila da je to dio pokore i da baš tako treba biti. Sve smo mi to izdržali jer smo znali da nas za Uskrs čeka obilan ručak, a ja sam obično dobila i novu vestu i cipele. U toj vesti išla sam na uskrsnu misu bez obzira na to kakvo je vrijeme bilo. Nekad je padala kiša i puhao vjetar, ali nova se vesta morala pokazati, makar je meni bilo hladno. No najčešće je bilo lijepo, sunčano i toplo i počele su cvasti prve proljetnice, a prije Cvjetnice i drenek. Zato se na Cvjetnicu, umjesto maslinovih i palminih grana kojih u Turopolju nije bilo, nosila rascvjetana grana drenka. Grana drenka je bila savijena u krug i kitili smo ju raznobojnim vrpcama od svile i vune i opet nosili u Vukovinu na posvećenje. Drenek su na posvećenje nosili samo dječaci . Dečki iz naše ulice skupili su cijeli naramak drenkof  i nakon blagoslova raznosili bi ih po kućama. Za to bi dobivali jaje ili novac.

Prije Uskrsa je veliki tjedan. Iako je bilo lijepo vrijeme ništa nismo smjeli raditi u vrtu ili polju jer je Isus u grobu – govorila je mama. Na Veliku subotu farbali smo jaja. Nije bilo nikakvih boja ni naljepnica kao danas. Voskom smo iscrtavali šare na jajima, a onda ih farbali kuhanjem u prirodnim bojama: u soku od cikle, ljuskama luka, listovima crvenog zelja i slično. Na blagoslove jela u kapelice velečasni Đuro Makarević dolazio je biciklom. Žene su nosile u košarama šunku, jaja, kruh, gibanicu ili koje drugo jelo po želji, a prekrivale su ih lijepim vezenim krpama rađenim baš za tu priliku. Nakon blagoslova jela svaka je žena žurila kući jer prema tradiciji ona koja prva dođe kući je „pisanica“. Moram se nasmijati pri pomisli što bi bilo da i danas vrijedi to pravilo. Koja bi to jurnjava autima nastala jer danas većina nas dolazi na mise i blagoslov jela autom.  

Slika 2: Uskršnji doručak

Od blagoslovljene hrane pripremao se uskrsni doručak. Nakon tako obilnog i finog doručka čak nam je i dobro došlo pješačenje do Vukovine na poldanju svetu misu. Crkva je uvijek bila puna. Kasnije, nakon što su umrli moji roditelji, sve lijepe običaje oko Uskrsa nastavljali smo obavljati kod druge bake, mame vašeg dede u Ivaničkom Graberju. U nedjelju na Uskrs išli smo na svetu misu u Kloštar Ivanić, a tamo se tada obavlja i blagoslov jela. Nakon toga svi smo išli na doručak k baki Ani. Ona je vrsna kuharica i obično je pripremala puno jela: šunku pečenu u kruhu, kuhanu šunku, jaja, hren, francusku salatu… Omiljene kolače za svakog unuka i praunuka, upravo one koje svaki od njih najviše voli. Znalo je biti i po 12 vrsta kolača. Svima nam je to bilo prekrasno prevedeno vrijeme. Svi smo uživali u ugodnoj obiteljskoj atmosferi.

 Sada su se obitelji povećale pa vaša teta Katarina okuplja svoje kćerke i unuke u Zagrebu, a mi svoje u Mraclinu. I oni i mi nastojimo sačuvati tradiciju i održati sve lijepe uskrsne običaje koje su nas učile naše mame i bake.

Slika 3: Unuka i pisanice

Dragi moji Mraclinci, znam da se u našem turopoljskom kraju čuvaju dobri stari običaji vezani uz Uskrs. Zato vam svima od srca želim sretan i blagoslovljen Uskrs!

“Bog na planini” – gospel koji nam poručuje da nismo sami

Obično na stranicama portala ne posvećujemo puno prostora kulturnim sadržajima koji ne pripadaju u naš tradicijski krug – u bespućima međumrežja ionako ima dovoljno mjesta za sve sadržaje. No, ovaj put činimo malu iznimku: video koji predstavljamo nije samo glazbeno djelo, nego upravo i djelo iskrene pobožnosti ukorijenjeno u tzv. gospelu, glazbenom žanru američkih crnaca, koji se inspirirao tekstovima Evanđelja, a razvijao kroz crkveno pjevanje još od XVII. stoljeća. Pjesma koju smo odabrali govori baš o našem vremenu – lako je biti vjernik kad sve ide dobro, prava je kušnja za vjeru onda kad se čini da je Bog zaboravio na nas. Iznimna umjetnica Lynda Randle pokazuje zašto je Bog svoje darove poslao među posljednje, kao što ga je dao robovima na američkom Jugu, i kako mu se ti darovi i dan-danas vraćaju kroz prekrasni gospel. Tekst pjesme “God on the Mountain” (Bog na planini) preveli smo, uz male prilagodbe, u nastavku:

Život je lagan kad si gore na vrhu,
Bezbrižan, kao nikad do sad,
Ali stvari se mijenjaju, kad padneš dolje
ne gubi vjeru, jer ni tad nisi sam.

Jer onaj Bog na vrhu, jest Bog i u dolini,
Kad stvari loše krenu, oni ih ispravlja,
Bog sretnih časova jest i Bog loših časova
Bog koji je po danu jest Bog i po noći.

Govoriš o vjeri kad si na vrhu,
I riječi ti dolaze lako, kad je život tako lijep,
A sad si na dnu, među kušnjama i napastima,
Baš tamo gdje ti je vjera na pravoj probi.

Jer onaj Bog na vrhu, jest Bog i u dolini,
Kad stvari loše krenu, oni ih ispravlja,
Bog sretnih časova jest i Bog loših časova

Bog koji je po danu, jest Bog i po noći,
Bog koji je po danu, jest Bog i po noći.

Obavijest o smrti: Marija Katulić rođ. Robić

Uskrsni poziv Vijeća mjesnog odbora

Premda javnozdravstvena situacija i u ove dane Velikog tjedna ne dozvoljava popuštanje, pa su čak i uskrsne pobožnosti stavljene u poseban režim, Vijeće MO Mraclin ipak želi jednom simboličnom gestom oživjeti malo uskrsnoga ozračja u Mraclinu. Naime, odbornici, predvođeni predsjednikom Hubakom, na sam Uskrs zapalit će svijeće i pomoliti se pred bistom mraclinskog heroja Tomislava Hrkovca. Odbornici će poštovati sve važeće propise i preporuke, bit će ih najviše pet i u propisanom razmaku, a pred bistom će se naći u 9.00 h. Želja je Vijeća da se na isti način našeg Tomislava prisjete i ostale mraclinske udruge pa mole da se jave kako bi se dogovorio raspored.

Skrećemo pozornost da je uskrsna misa na HTV1 na rasporedu od 10 do 11.20 h, a od 11.55 h do 12.35 h Papin apostolski blagoslov Urbe et orbi.

Gdje i kada danas možete pratiti svetu misu

Cvjetnica je blagdan koji nas uvodi u Veliki tjedan, vrhunac korizmene priprave za blagdan Uskrsnuća. Obilježava svečani Isusov ulazak u Jeruzalem.

Zbog pandemije koronavirusa euharistijska slavlja diljem Hrvatske održat će se bez vjernika, u skladu s preporukama civilnih i vjerskih vlasti. Kako bi vjernicima omogućili praćenje misa putem radija, televizije ili interneta uslijed pandemije koronavirusa, donosimo popis prijenosa misa na Cvjetnicu kojeg prenosi hkm.hr.

Zagrebačka nadbiskupija

Zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić predvodit će misu u 10 sati u crkvi Tijela Kristova u zagrebačkom naselju Sopot. Prijenos mise izravno će prenositi HTV1 i HR1 kao i HKR.

Prijenos misnog slavlja iz župne crkve sv. Petra apostola u Zagrebu bit će u 11 sati na YouTube kanalu.

Hrvatsko katoličko sveučilište prenosi misu u 12 sati na svom YouTube kanalu. 

Župa Marije Pomoćnice na zagrebačkoj Knežiji prenosi misu u 18:30. Prijenos možete pratiti na YouTube kanalu Nove Eve.

Župa sv. Antuna Padovanskog sa zagrebačkog Svetog Duha prenosi misu od 10:30 sati putem Facebook stranice.

Misa iz Župe Uzvišenja Svetog Križa u Zagrebu prenosi se u 11 i 18:30 sati na Facebook stranici Župa Uzvišenja Svetog Križa Zagreb – Siget i Trnsko.

Župa Presvetog Srca Isusova u Zagrebu u 19 sati prenosi misu putem Facebook stranice “Isusovci” i istoimenog YouTube kanala.

Misu iz Nacionalnog svetišta Majke Božje Bistričke s početkom u 11 sati prenosi Radio Marija Bistrica i Facebook stranica svetišta.

Đakovačko-osječka nadbiskupija

Đakovačko-osječki nadbiskup Đuro Hranić predvodit će euharistijsko slavlje u đakovačkoj katedrali s početkom u 11 sati. Misu će prenositi Televizija Slavonije i Baranje (STV).

Splitsko-makarska nadbiskupija

Misu u 9 sati iz kapele sv. Tita u zgradi Nadbiskupskog ordinarijata predvodit će splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić, a može se pratiti na TV Jadranu i YouTube kanalu Nadbiskupije.

Misu iz splitske salezijanske župe Pomoćnice kršćana možete pratiti od 17 sati na YouTube kanalu.

Sisačka biskupija

Sisački biskup Vlado Košić predvodit će misu u katedrali Uzvišenja Svetog Križa u Sisku u 10 sati. Prijenos mise može se pratiti putem mrežnih stranica te Facebook i YouTube kanala biskupije.

Gospićko-senjska biskupija

Gospićko-senjski biskup Zdenko Križić predvodit će misu u gospićkoj katedrali Navještenja BDM. Vjernici će misu od 10 sati moći pratiti putem izravnog prijenosa na Facebook stranici Gospićko-senjske biskupije.

Hvarska biskupija

Hvarski biskup Petar Palić slavit će misu u hvarskoj katedrali od 10 sati. Prijenos je moguće pratiti putem lokalnog radija i  Facebook stranice župe Hvar.

Krčka biskupija

Krčki biskup Ivica Petanjak predvodit će u 10 sati misu u krčkoj katedrali. Misa se može pratiti putem livestreama na YouTube kanalu Biskupije Krk iz krčke katedrale te kabelske televizije Grada Krka i lokalnih radio postaja s područja Krčke biskupije: Radio Jadranka – Mali Lošinj, Radio Otok Krk i Radio Rab.

Požeška biskupija

Požeški biskup Antun Škvorčević slavit će misu u katedrali u 11 sati, a prijenos se može pratiti putem biskupijskog portala Facebook stranice Požeške biskupije.

Varaždinska biskupija

Misu u varaždinskoj katedrali u 9 sati predslavit će varaždinski biskup Bože Radoš, a može se pratiti putem VTV Televizije.

Misu koju će predslaviti fra Tomislav Božiček može se pratiti iz župne crkve sv. Antuna Padovanskog iz Čakovca u 11 sati izravnim prijenosom putem webportala E-medjimurje.

Bjelovarsko-križevačka biskupija

Izravni prijenos mise iz župne crkve sv. Ane u Križevcima na Facebook stranici portala Prigorski.hr može se pratiti u 10 sati.

Šibenska biskupija

Šibenski biskup Tomislav Rogić predvodit će misu u 12 sati u šibenskoj katedrali koja se prenosi na Facebooku Šibenske biskupije.

Porečko i pulska biskupija

Pulska postaja TV NOVA prenosit će misu u 15 sati iz pulske župe sv. Pavla apostola.

Dubrovačka biskupija

Dubrovačka biskupija prenosi misu u 10 sati koji se može pratiti putem Libertas televizije i Radio Dubrovnika te mrežnih stranica biskupije i Facebook stranice biskupa Uzinića. Misu bez naroda predslavit će dubrovački biskup mons. Mate Uzinić.

Izvan domovine

Hrvatska katolička župa München prenosit će misu u 11 sati putem YouTube kanala.

Hrvatska katolička župa Salzburg prenosit će misu u 11 sati putem YouTubea.

Beogradska nadbiskupija u 8:30 sati misu na hrvatskom jeziku prenosi putem internetske stranice nadbiskupije i Facebook stranice.

Izvor: narod.hr

Večernjak o novosti u pogonu tvrtke KOVA

Večernji list donosi reportažu o novom proizvodu mraclinske tehnološke pameti i industrije. Kontejneri za svakodnevni život možda više nisu neka novost, ali KOVA je uspjela  napraviti samosterilizirajući kontejner koji se pokazao kao pun pogodak u aktualnoj epidemiološkoj situaciji. Za sve zainteresirane (a i one koji bi si htjeli priuštiti malo mira i tišine) više informacija u VL-u.

Okujski Moguti prvi dotrčali do uredništva

Prvi crteži Moguta došli su nam iz Okuja: troje malih Roginića – Bruno od sedam i pol godina, David od pet i Nika od četiri – dalo je svoje viđenje bića iz turopoljske legende. Nadamo se da će ovo biti poticaj i mraclinskim crtačima, a uvažavamo i jednu napomenu. Naime, iako Moguti, kao i svi Turopoljci, obožavaju Turopoljski lug, ipak je očekivati da mraclinski Moguti više i radije borave u Mraclinskoj dubravi.

Djeco, čekamo vaše crteže (ali i fotografije, ako Moguta uspijete negdje uslikati!).

Priča o mogutu, turopoljskom Shreku

Izvor: blagamisterije.com

Jedna od posebnosti turopoljske narodne predaje svakako je i Mogut, mitsko biće, legendarni junak iz drevnih priča koje su pričale naše bake. Na primjer, te naše bake, kad bi vidjele neku trudnicu s osobito velikim trbuhom, znale bi reći – Ko da Moguta nosi.

Naime, Moguti su bili poput stripovskog junaka Shreka: ogromni, divovske snage i gruba izgleda, ali odani Turopolju, osobito Turopoljskom lugu i svome selu. Po jednoj inačici bili su takvi zato što su ih majke dugo nosile, ne devet mjeseci kao drugu djecu, nego po nekoliko godina tako da su se rađali kao već snažni dječaci i odmah otrčali u šumu. Po drugoj priči, koja je manje fantastična, ali tužnija, bili su djeca majki koje bi pri porodu umrle. Takvo bi dijete odmah stavili u vreću i krstili i on bi kao odrasli Mogut uvijek bio zaštitnik svoga sela. Zato su naši stari znali reći: Občuvaj nas Bog i naši Moguti! 

Obzirom da ovih dana, “u dobu korone”, svi imamo malo više vremena, odlučili smo najmlađe čitatelje našeg portala zabaviti jednim zadatkom. Dragi klinci-mraclinci (i još draže klinke, naravno) nacrtajte Moguta, onako kako ga zamišljate ili kako su vam ga opisale vaše bake i dedi (oni ga se sigurno još sjećaju) i pošaljite nam svoje crteže. Mobitelom, e-poštom, kako god. A mi ćemo najuspjelije Mogute objaviti na portalu, naravno uz vaše ime i prezime. 

Osim toga, imamo još jedan važan razlog. Kako ljudi uglavnom čitav dan borave kod kuće, manje je buke i prometa, i već se primjećuje, čak i u najvećim gradovima, da divlje životinje polako prilaze u naselja. I njima odgovara ovaj mir. Pa, tko zna, možda i naš Mogut izađe iz svoga skrovišta u Turopoljskom lugu i prošeta se Mraclinom. Ako se to dogodi, moramo ga znati prepoznati da mu mahnemo za dobrodošlicu. Vaši crteži sigurno će u tome pomoći.