U trećem, završnom dijelu našeg razgovora sa časnom Ilijanom Terezijom od Karmelske Gospe, Ankicom Cvetnić, karmelićankom iz Mraclina, razgovaramo o samom Karmelu, njegovoj svakodnevnici i porukama koje Karmel ima za sve one koji žive izvan samostanskih zidova, a koji – kako bi se reklo u Matejevom evanđelju – imaju uši da čuju.

– Na blagdane svetih Velike i Male Terezije, sv. Ivana od Križa, te nama Mraclincima posebno blizak blagdan Gospe od brda Karmela, kod Vas se okupi veliki broj ljudi koji štuju te svece. Koji su ljudi iz Mraclina, i kada pokrenuli običaj da na taj dan hodočaste Gospi u Karmel?

S Karmelom i Gospom Karmelskom povezao nas je već spomenuti vlč. Đuro Makarević. Naime, on je imao mladu misu u Karmelu koji je tada bio u dvorcu. Zbog ratnih nevolja nije mogao ići u svoj rodni kraj u Jakšić, u Slavoniju. Nadbiskup Stepinac mu je predložio da ima svoju mladu misu u Karmelu. To je bilo 14. srpnja 1943. godine. I onda je imenovan kapelanom u našoj župnoj crkvi Pohoda Blažene Djevice Marije u Vukovini. On je povezao župu Vukovina s Karmelom, tako i Mraclin sa Gospom Karmelskom. Naime, svake godine na proštenje Gospe Karmelske, nedjelja iza 16. srpnja, hodočastila je župa Vukovina Majci Božjoj Karmelskoj. Išlo se autobusima ili vlakom do Hrvatskog Leskovca pa pješke. Voditelji hodočašća su bili župnici koji su nastavili tu tradiciju vlč. Makarevića. Posebno se sjećam vlč. župnika Slavka Šaguda i današnjeg vlč. župnika Đuru Saboleka, kao i njegovih kapelana. Od vjernika koji su nastavili hodočastiti Gospi Karmelskoj bila je grupa pobožnih štovateljica Majke Božje pod vodstvom tete Katice Kos (Drevina), njezine sestre, kao i tete Anice Galeković (Kutinina).


– Osim želja za svetošću i za susret s dragim Bogom, molite i za sve ostale duše koje žive izvan Karmela, a s kojima ste duhovno povezani. Koliko je Vaš svojedobni izbor za prioricu Stepinčevog Karmela povećao utjecaj u borbi da taj veliki duhovni dar dopre do svih duša?

Svaka sestra karmelićanka živi za Crkvu Božju, za njezine službenike, za obitelji, za djecu i mlade, za starije i bolesne, za misionare i misije, za dobročinitelje i prijatelje, kao i za sve ljude koji traže put do Boga. Kad imamo odgovornu dužnost kao što je vodstvo zajednice, onda je taj život za Crkvu i za hrvatski narod i za duše još prisutniji i zauzetiji. Zna se, molitvom, žrtvom, raznim svjedočenjem, bilo usmenim, bilo pismenim, kao i u susretima s hodočasnicima i drugim posjetiteljima.

– Vjerujem da je mnogo crkvenih otaca, svetih i običnih ljudi svih ovih godina okusilo milost i zaštitu Gospe od Karmela. Kao časna majka, Karmel ste vodili u teškim danima, ali i u onim lijepim vremenima kojih ne bi bilo bez Božje pomoći i ljubavi. Koje razdoblje Vam je ostalo u najljepšem sjećanju? 

Sva razdoblja su bila Bogom darovana. Pravo ste rekli, i ona teška, kao i ona lijepa. No, u svakom razdoblju dragi Bog na svoj način govori i vodi zajednicu u svom Duhu i usmjerava je prema njezinom cilju, to će reći, prijateljstvu i sjedinjenju s dragim Bogom. Osobno mi je Bog po zajednici povjerio devet mandata vodstva zajednice i u tom razdoblju najljepše sjećanje ostalo mi je kad smo gradili nove Karmela, oaze molitve i žrtve, i kad nam je dragi Bog darivao novih duhovnih zvanja, kandidatica, bez kojih ne bi bilo novih osnutaka. 1998. godine osnovali smo Karmel u Mariji Bistrici, 2000. godine Karmel u Sarajevu, a 2003. godine Karmel u Albaniji. Da bi se svaki Karmel mogao osnovati, potrebna je bila čvrsta i vitalna duhovna zajednica s mladim sestrama. Tako smo imali brojna zvanja tamo na početku devedesetih, kao i zadnjih desetak godina.


– Za vrijeme Vašega mandata obavljeni su veliki građevinski radovi na zgradi Karmela. Uz pomoć EU fondova Karmel je dobio novo i svježe lice. Koliko ljudi izvan samostana osjećaju potrebu pomagati vam i na taj način?

Od dolaska naših sestra iz austrijskih karmela, Majke Regine Terezije Trbljanić i Majke Marije Josipe Laufer pa do današnjeg dana, Providnost nas nije napustila, kao ni zagovor i zaštita sv. Oca Josipa. Ljudi nam se redovito utječu i preporučuju u molitve, u svim svojim potrebama, bilo duhovnim, tjelesnim, materijalnim i uvijek nam ostave neki znak svoje dobrote i velikodušnosti bilo u naravi, bilo u novčanim prilozima. Ljudi imaju veliko i dobro srce poput sirote udovice iz Evanđelja koja je ubacila u riznicu svoja dva novčića. Istina je i to da i mi svaki dan uzvraćamo njihovu ljubav i dobrotu dnevnom molitvom za njih i njihove nakane, a i mjesečnim svetim misama.

– Opširni tekstovi na portalu Vašeg Karmela brezovica.karmel.hr vrlo su čitani. Uz puno obaveza i molitve uvijek nađete vremena da vjernike informirate o svim važnijim događajima unutar Vašeg svetog mjesta. Od onoga što ste napisali, što Vam je posebno drago i što biste mogli iz toga izdvojili? Pišete li jer drugi to od Vas traže (kao što je ponekad i sv. Terezija Avilska činila) ili samo kad Vam srce govori da je pravo vrijeme za to? 

Poznato je da u Karmelu imamo vrlo malo vremena za slobodne aktivnosti. Među te aktivnosti ubrojila bih i pisanje. Obično pišem kad slavimo neke velike obljetnice kako bismo ostavili trag naše molitvene i duhovne prisutnosti u Crkvi. Tako naša s. M. Bonita Kovačić piše meditacije, prema svojim mogućnostima. Napisala je knjigu: „U sjeni starih maslina“ koja je doživjela već petnaest izdanja, kao i knjigu: „Suputnica“ koja je doživjela dvanaest izdanja. Kad smo imali pedesetu obljetnicu osnutka našeg Karmela, s. Elizabeta Šimičić i ja napisale smo povijest našega Karmela pod naslovom: „Karmel – Brezovica 1939-1989.“

Ta, kao i gore spomenute knjige našle su veliki odjek kod naših vjernika. Kad smo slavili stoti rođendan naše č. Majke utemeljiteljice s. Regine Terezije Trbljanić, napisala sam knjigu: „Ostala je samo radost“. Ona je doživjela šest izdanja i bila također vrlo čitana kod naših vjernika.

U toj knjizi izdvojila bih one stranice koje govore o Providnosti, vjeri i hrabrosti Majke Regine za vrijeme Drugog svjetskog rata kad su partizani željeli ući u Karmel i uništiti ga, kao i sestre, a Majka je hrabro, uz molitvu sestara, stala u obranu Karmela i sestara i bila spremna da samo preko nje mrtve provale u Karmel. Bog ju je sačuvao, kao i sestre i Karmel od ratnog razaranja i vojničkog nasilja.


– Znamo da su mraclinski ljudi veoma povezani s Vama, jer su tada, kako i sam znam reći, bliže Bogu. Koliko se, po Vašim saznanjima Mraclin promijenio u odnosu na vrijeme Vašeg djetinjstva? 

Da, naši Mraclinčani rado nas posjećuju i izvan naših svetkovina. Uvijek nam preporučuju svoje nakane u naše molitve i rado nas podržavaju na našem duhovnom putu. Ostali su velikodušni prema nama, kao i prije pedeset godina. Mraclin kao i sva druga mjesta doživio je mnogo promjena zadnjih desetljeća. To se očituje u njegovom gospodarskom, kulturnom, društvenom i umjetničkom području. Dobiva se dojam da se selo pretvara sve više u grad i poprima gradska obilježja. No, Mraclin je u srcu isti, pun vjere, molitve, zajedništva, plemenitosti, međusobne suradnje. Ljudi su ostali velikog srca, velike duše, spremni njegovati svoj identitet, svoje običaje, svoju kulturu i svoju tradiciju.

– Vi ste se zavjetovali na poslušnost, čistoću i siromaštvo. U kojoj se mjeri mi danas, u našim obiteljima, našem društvu, radnom mjestu, možemo približiti takvim zavjetima i biti još uspješniji u zajedništvu i ljubavi s Njim?

Svi redovnici i redovnice nasljeduju Krista Gospodina koji je živio siromašno, čisto i poslušno vršeći volju svoga nebeskog Oca. Karmelićani i karmelićanke, osim toga, nasljeduju i Krista koji se moli na gori i razgovara sa svojim nebeskim Ocem. U tom nasljedovanju postajemo sličniji, barem malo, Kristu Gospodinu, a time naš život postaje blagoslov za Crkvu i za svijet. Dakle, ako mi živimo svoje poslanje, svoju karizmu i nasljedujemo Isusa Krista po svetim zavjetima, u Crkvi i u svijetu je Bog više prisutan, više ima njegovog Duha, svjetla, istine, Evanđelja i ljudi ga tako mogu više prepoznati i susresti. To vrijedi za sve ljude, a posebno za vjernike. Time Vi unosite Boga u svoju sredinu, u svoje obitelji, u društva, na radnom mjestu.

Tko želi živjeti izbliza karizmu Karmela, može se pridružiti Karmelskom svjetovnom redu koji ima svoje sjedište, nama najbliže, u Remetama, gdje se vjernici okupljaju i formiraju u duhu karmela, te na kraju formacije polažu svoja privremena, pa trajna obećanja čistoće, siromaštva i poslušnosti Bogu, Majci Božjoj i Crkvi.

– Na kraju Vam  u ime svih mještana Mraclina želim od srca zahvaliti! Na vremenu kojeg ste odvojili za ovaj razgovor, a najviše za sve molitve kojima živite uz nas svih ovih pedeset i više godina. Molitve kojima nas držite u neraskidivoj vezi s dragim Bogom i Gospom Karmelskom te nam tako dajete dodatnu snagu da se u konačnici svi zajedno s Njima veselimo u slavi na nebesima.

I ja Vama zahvaljujem od srca na povjerenju koje imate prema Karmelu i našem molitveno-duhovnom životu već dugi niz godina. Jednako tako zahvaljujem Vam na Vašoj blizini, na Vašem zajedništvu, blagdanom i svagdanom, kao i na velikodušnom srcu koje nas uvijek pomaže svojim darovima. Neka Vam Gospodin uzvrati svojom milošću, snagom i radošću, uz svaki blagoslov u Vašem životu i radu.

Facebook komentari

Komentiraj

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.