Znate li ko je bil Đuro Basariček? Đuro je bil hrvatski političar koji je ubijen u atentatu u beogradskoj Narodnoj skupštini 20. lipnja 1928. godine. Onom istom atentatu kada je ubijen Pavle Radić, a smrtno ranjen Stjepan Radić. Ovaj tekst nije namijenjen politici, ali valja dati malo uvoda da znate kam Đuru smjestiti. Po Đuri Basaričeku na Griču jedna je ulica dobila ime – znamo ju kao Basaričekova. Dosta ljudi ne zna kaj se u njoj “skriva”. Zapalili smo auto i dali ‘gumama vjetra’.
Kad dođete na Gornji grad i stanete između crkve sv. Marka i zgrade Sabora, te pogledate prema sjeveru, vidite ispred sebe ulicu – to je Basaričekova. Ona spaja Trg sv. Marka i Demetrovu ulicu. Paralelna je s Opatičkom i Mletačkom.
Iako su mnogi prošli tom ulicom, nisu primijetili interesantan detalj – na svim pločicama za kućne brojeve stoji Basaričkova (umjesto Basaričekova). Prije se Basaričekova zvala Pivarska jer je tu na broju 4 bila otvorena prva pivnica u gradu. U njoj se od sredine 17. stoljeća, otprilike od 1650. godine, točila i proizvodila piva. Na toj kući stoji i spomen-ploča na pivovaru. Dvije zanimljivosti iz Basaričekove su vezane za jedan od najboljih (ak ne i najbolji) hrvatskih filmova – „Tko pjeva zlo ne misli“. U dvorištu kućnog broja 11 snimao se taj kultni film (ako nekog zanima slobodno more zaviriti u dvorište).
Na kućnom broju 9 stoji i radi najstariji kafić (birtija) u gradu – “Pod starim krovovima” u kojem vam sviraju zagrebačke pjesme dok ispijate gemište i kavicu. Birtija je otvorena još daleke 1830. i popularno se zove “Starci” ili “Žnidaršić” – zbog filma je dobil to ime jer su u toj birtiji Šafranek i Fulir ispijali gemište (sjećamo se rečenice: “Perica, idi k Žnidaršiću po jednu litricu”). Nedavno ste se u toj birtiji mogli družiti sa glumcima iz gore spomenutog filma jer je bila organizirana “Večer filma Tko pjeva zlo ne misli”. Jedino oko čega postoji stanovita kontroverza vezano je uz samo prezime, pojedini rabe Žnidaršić, a drugi kažu da je ovdje stolovao Šnidaršić.
Na broju 22 nalazi se palača obitelji Jelačić, a na broju 24 kuća građena za Vladimira Akra (on je izgradio tvornicu alkohola – danas poznatu kao Badel 1862, i bio je jedan od osnivača Zagrebačke burze). Ta je kuća 70-ih godina, preuređena za kolekcionara Antu Topić Mimaru, a danas je tamo Društvo hrvatskih pisaca.
‘Casablancu’ pamtimo po Bogartovoj završnoj rečenici ,Mislim da je ovo početak jednog velikog prijateljstva’. ‘Neki to vole vruće’ s Marylin Monroe završava čuvenim ‘Nitko nije savršen’, ‘Velo misto’ Meštrovim ‘Karat’ se triba, karat se hoću, ohoo’, a iz najboljeg hrvatskog filma svih vremena ostaje – od svih sjajnih rečenica i dijaloga – ona koju muškarci obožavaju – ,Ja svoju ženu ne dam vređati , puno nije vredna ali vređati ju ne dam.’ ‘Pod starim krovovima’ idealan je pravac za jednu mraclinsku špelanciju.