Tog je jutra opako oplela po mojim nejakim ple─çima, uo─Źiv┼íi moje sino─çnje manire, kada sam ─Źuvao svoju duhovitost, svoje dosjetke, novosti i svoju udvorni─Źku ljubaznost. Zadivljeno je pjevu┼íila onu koju smo zajedno skladali, davali joj i stalno mijenjali smisao, atmosferu i zavr┼íni stih. Stonesi su sa tro┼ínog gramofona napinjali Angie, svje┼że poko┼íena travanjska trava parala je nozdrve, jutarnji mir odzvanjao je kroz prozor uhvativ┼íi netom pristigle mirise doru─Źka, dva jaja na oko, ili kruh s putrom i pekmezom, bijela kava, eventualno.

U otmjenom dru┼ítvu, re─çi ─çe Najbolji ┼íesti, nitko se ne interesira ni za nesre─çu ni za patnju; u njemu se sve svodi na rije─Źi. U cinizmu s kojim se sve ─Źe┼í─çe bavimo /uvijek/ ima nekog smisla, on je veliki umjetnik u preru┼íavanju i ima pravo poslu┼żiti se nepoznatim licima, do─Źekati uhode i krenuti na put oko svijeta, bez obavijesti, poziva ili legitimacije. U otmjenom dru┼ítvu ne─çe izostati strahovito iskvareni jezik, dosluh s neznankom ili deset tisu─ça na ime tro┼íkova, u otmjenom dru┼ítvu sti┼że izvje┼ítaj za ─Źetrdeset osam sati unaprijed, nagrada i klju─Ź od sobe, u otmjenom dru┼ítvu ne─çe vas potkupiti prije nego vas prou─Źe.

U otmjenom dru┼ítvu ne misle da ─çe vas zadovoljiti bilo kakvom cijenom. U du┼íi krenu sumnje sve dok lice ne ozari osmijeh, pomisli Urednik, dok se ne odobri scenarij za glavnu ulogu rije─Źima koje su ─Źesto vr┼íile nasilje nad jezikom, ali su /ba┼í zato/ izrazite i slikovite. U otmjenom dru┼ítvu porazi se pretvaraju u pobjede, po potrebi, za stanovitu koli─Źinu, bez gri┼żnje, bez dodatnih adresa i nedostatnog pomanjkanja uma. Nije bilo potrebe. U otmjenom dru┼ítvu svi se bore za svoju strast i svoje ra─Źune.

Nikakvom stilskom figurom ne mo┼że se prikazati isprekidan, odsje─Źen i otmjen govor. Bek je istresao svoje ─Źu─Ĺenje, iako je ve─ç odavno zabranio takav izraz svome ravnodu┼ínom licu. U otmjenom dru┼ítvu mu─Źio ga je jedan izvje┼ítaj o jednoj stvari i u┼żivanje u zasi─çenom ┼żivotu punom uzbu─Ĺenja koja izazivaju krupni ┼ípekulantski potezi od kojih oguglaju ta neosjetljiva srca. Pri─Źa mi o planovima, o otmjenom dru┼ítvu, ┼íumi i ┼íumovima na ulici, o lupi ─Źizama i vratima na kolima, gromu iz vedra neba, o sposobnima, prepredenjacima s izgledima na tu┼żnu budu─çnost, o nekoj zavjeri za obaranje starije grane u korist mla─Ĺe, o sakrivenoj ljubavi prema poznatoj ┼żeni koja je davala neku posebnu primjesu; ┼íto se mene ti─Źe, mo┼że.

U otmjenom dru┼ítvu nema komedija staroga repertoara. Nema damasta s cvjetovima, haljine sa┼íivene od zavjesa skinutih u nekom zaplijenjenom kutku, nema izno┼íenih ka┼ímirskih ┼íalova koji se /vi┼íe/ ne mogu prodati, nema izbu┼íenog jastuka od svile. U otmjenom dru┼ítvu sve je slatko kao med i dobro se kriju tragovi. Ako dopustite da netko posumnja, ako kao dijete zaboravite na uzicu, odvesti ─çe vas u fijakeru, neki prolaznik, tko li, nekad ste bili dovoljno duhoviti, budite opet takviÔÇŽ Ako stignete.

Te je ve─Źeri mirno izustila, nisam te oplja─Źkala. To─Źno, ona ima divno srce. Samo ja znam gdje se ono nalazi. Osmijeh joj je bio dostupan, i prije nego li je pustila Zeppeline, te pogane izvr┼íioce obvezane da ─Źine ┼íto im se ho─çe, provirila je s ─Źu─Ĺenjem i ugledala kako njezina svje┼ża uspomena visi u prljavom izlogu. Iz njega se smijem kao poznati lik koji vi┼íe ne radi. Pritisnut vje─Źitim poslovima, prigu┼íen neprekidnim ra─Źunanjem ponovno se javi svojim /divnim/ iluzijama. Pa buja, pa cvjeta, rasko┼íno, od slu─Źaja do slu─Źaja, poput sunca koje kratko bljesne i kasno zasija.

Okvir je te ve─Źeri bio u skladu s izrazom koji je ta ┼żena davala mome licu. U njemu ─Źovjek mo┼że vidjeti sve; ┼żenu bez haljine ili haljinu bez ┼żene, svejedno. ┼Żelio sam da izvu─Źem obavijesti o mnogo ─Źemu.

davor-tekst