Mraclinska sučija Plemenite opčine turopoljske i KUD Dučec i ove godine priređuju našu najstariju pučku spelanciju – jurjevske ophode i paljenje jurjevskoga kresa. Kad velimo da je najstarija, onda imamo na pameti ono kaj su preštimani etnolozi i lingvisti još negda zezvedeli, a to je da su Turopoljci u jurjevski svetek prešvercali “našu staru veru”, odnosno one još predkršćanske rituale posvećene plodnosti i početku proljeća, koji su se poslije sljubili sa kultom svetog Jurja, viteza koji je mrskoga pozoja, tu grdu kaču, junačkim kopljem fpičil.
Ove smo godine zbog nestabilnog vremena malo šarali s datumima, ali kaj je – tu je: kresa palimo na Šabariću v nedelu, 21. ovoga meseca ob 6 vure navečer (ak nas g. Vakula uvjeri da smo fulali s terminom, budemo o tome na vrijeme dali obavijest). Prije samoga paljenja imamo jurjevski nastup najmlađih skupina Dučeca, scenski prikaz pogodbe sluge i gospodara, a najavili bumo i novu knjigu akademika Željka Cvetnića “Sveci, životinje i legende”, iz koje budu poglavlje o svetom Jurju prečitale mlade članice Dučeca. Uz paljenje ide i obvezno preskakanje kresa, dokazano najbolše sredstvo za detox, pa molimo sve zainteresirane skakače-ice da počnu s razgibavanjem. Ne budu izostali ni naši tamburaši, Dobre duše, banderijalci, vatrogasci… Uostalom, podsetimo se kak je bilo lani.
Obzirom da očekujemo i goste iz bližega i daljega susjedstva pozivamo sve članove naše plemenite sučije, sve članove Dučeca i druge mještane da slobodno donesu nekaj za prigristi – slano, slatko – kak nigdu ne bi došel u napast da si kaj spije na prazen želudec.
A iz Šelcove knjige, koja je već na putu za štampariju, prenosimo jedan poučni jurjevski štiklec:
“Jurjevo je navečer u mnogim hrvatskim krajevima započinjalo paljenjem krijesova, a u nekima se krijes palio da donese svjetlo u kuću. Tu je i rano ustajanje, naime vjerovalo se da će onaj koji kasno ustane biti lijen i da će kasniti cijelu godinu ako na jurjevsko jutro ne ustane prije izlaska sunca. Polovicom XIX. stoljeća slavonska se mladež umivala prije izlaska sunca u jutarnjoj jurjevskoj rosi. Blagdan svetoga Jurja obilježavaju i ljubavna proricanja. Škropljenje je obred kojim svećenik ili biskup škropilom, a domaćin, domaćica ili netko drugi od ukućana grančicom, primjerice hrastovom, borovom ili jelovom, prskaju blagoslovljenom vodom osobe, stvari, domove, štale, dvorišta i vrtove.
Simbolika postoji i u kićenju zelenilom i cvijećem, a zelenilo i vegetacija simboliziraju nadu, pobjedu proljeća nad zimom i pobjedu života nad smrću. Prakticiraju se i procesije, blagoslovi i hodočašća. Bio je to i dan pastira, a na taj se dan kitila stoka biljem i cvijećem. Običaj ovjenčavanja stoke bio je tradicionalan u sjeverozapadnim krajevima Hrvatske i koncem tridesetih godina XX. stoljeća. Pastiri su nakićenu stoku dogonili kući, te bi tada skinuli vijenac i bacali ga na strehu vjerujući da će tako stoka biti zaštićena od bolesti.”
