Foto: www.narod.hr

Časoslov, drugo čitanje: iz Drevne homilije na Veliku i svetu subotu, (PG 43, 439. 451. 462 ā€“ 463)Ā 

” Å to je ovo danas? Velika tiÅ”ina na zemlji, velika Å”utnja i samoća, velika smirenost, jer Kralj spava. Zemlja se prestraÅ”ila i zaÅ”utjela, jer je Bog u tijelu usnuo i probudio pomrle od početka svijeta. Bog je umro u tijelu i oživio podzemlje. Očito je najprije potražio praroditelja Adama kao izgubljenu ovcu. Svakako je htio posjetiti one koji su živjeli u tami i smrtnoj sjeni. Sigurno je Bog i njegov Sin htio osloboditi zarobljenog Adama i s njim zarobljenu Evu. Gospodin je uÅ”ao k njemu držeći pobjedni stijeg križa. Čim ga je ugledao praotac Adam, silno iznenađen udario se u prsi i uskliknuo svima:’Gospodin moj bio sa svima’.Ā 

Krist je Adamu odgovorio: ‘I s duhom tvojim!’ Uhvatio ga za ruku, podigao i rekao: ‘Probudi se ti Å”to spavaÅ”! Ustani od mrtvih, jer te Krist rasvjetljuje! Ja sam Bog tvoj, a radi tebe sam postao tvoj sin. Radi tebe i radi ovih koji su tvoji potomci sada govorim i zapovijedam svima Å”to su okovani: Iziđite! A onima Å”to su u tami: Nek vas Svjetlo obasja! A usnulima: Ustanite! A tebi zapovijedam: Probudi se ti Å”to spavaÅ”, jer te nisam za to stvorio da ležiÅ” vezan u podzemlju. Ustani od mrtvih. Ja sam život mrtvima. Ustani, djelo ruku mojih! Ustani, sliko i priliko moja. Stvoren si sličan meni. Ustani, izidimo odavde! Ti si u meni a ja u tebi, jer smo jedna nedjeljiva osoba. Radi tebe sam ja, Bog tvoj, postao sin tvoj. Radi tebe sam ja, Gospodin, uzeo oblik sluge. Radi tebe sam ja koji prebivam nad nebom doÅ”ao na zemlju i čak pod zemlju. Radi tebe, čovjeka, postao sam kao bespomoćan čovjek ubrojen među mrtvace. Radi tebe koji si iz vrta istjeran ja sam u vrtu predan Židovima i u vrtu razapet.

Pogledaj kako mi je lice bilo radi tebe popljuvano zato da ti povratim onaj prvotni dar života. Pogledaj kako su mi obrazi bili zauÅ”nicama bijeni. To sam podnio da tvoje nagrđeno lice obnovim prema mojoj slici. Pogledaj kako su mi leđa izbičevana. To sam podnio da zbacim teret tvojih grijeha Å”to pritiÅ”te tvoja leđa. Pogledaj kako su mi ruke čavlima bile pričvrŔćene za drvo križa. To sam podnio za tebe koji si pružio svoju ruku prema zabranjenom drvetu. Usnuo sam na križu i koplje je probolo bok moj radi tebe koji si u vrtu zaspao da od tvoga boka bude sazdana Eva. Moj je bok izliječio tvoj bok. To Å”to sam na križu usnuo tebe će izvesti iz podzemnog sna. Moje je koplje zaustavilo oružje upereno protiv tebe. Ustani, idimo odavde! Neprijatelj te je istjerao iz raja zemaljskog. Ja te neću viÅ”e povratiti u taj raj, nego ću te smjestiti na nebesko prijestolje. Udaljio te je od drva koje je slikovito predstavljalo život, a evo sada ja, koji sam Život, združujem se s tobom. Postavio sam kerubine da te poput slugu čuvaju, a evo sada će ti se kerubini klanjati slično kao Bogu. Pripravno je kerubinsko prijestolje, nosači spremni čekaju, odaje su uređene, jela pripremljena, ureÅ”eni su vječni Å”atori i prebivaliÅ”ta, otvorene su riznice dobara, a nebesko te kraljevstvo čeka joÅ” prije postanka svijeta.'”