Iza našega KUD-a je iznimno sadržajan vikend u Vukovaru: subota je donijela uspješan nastup na pozornici uz Dunav, a nedjelju ćemo pamtiti po obilasku memorijalnih postaja iz vremena vukovarske epopeje ’91.
Dučec je u Vukovar stigao na poziv mjesnih folkloraša u povodu DunavFesta, priredbe kojom se u ovom gradu obilježava Međunarodni dan Dunava. U određenom smislu bio je to uzvratni posjet jer su prijatelji iz HKGD-a Dunav nastupili u Mraclinu prije petnaestak godina; vrijeme je prošlo, ali sjećanja i međusobna prepoznavanja ipak nisu izostala. DunavFest je manifestacija koja čitavu obalu rijeke pretvara u pozornicu za najrazličitija događanja – u jednom kutu nastupi folkloraša, u drugom natjecanje u fišu, tu su i štandovi raznih obrta, male atrakcije za same Vukovarce, ali i za sve brojnije namjernike iz Hrvatske i inozemstva. Nakon defilea središtem mjesta te zajedničkog šokačkog kola, foklorna povorka – u kojoj su uz domaćine i Mraclince bila i društva iz Svete Klare, Bošnjaka, Čepina, hercegovačke Tihaljine – stigla je do šetnice pokraj Otoka sportova gdje su naša folklorna skupina, tamburaši i ženska vokalna skupina imali nastup na glavnoj pozornici.
Nedjeljni program imao je manje zabavan, ali svakako dojmljiviji slijed – vukovarska Bolnica, Ovčara i Memorijalno groblje; križni put iz studenoga 1991. godine kroz koji nas je kao vodič provela jedna od najupornijih čuvarica vukovarske memorije Tanja Belobrajdić, koju su neki članovi Dučeca upoznali lanjskog proljeća u Mraclinu, a mnogi Goričani prilikom iznimno posjećene tribine u Pučkome u studenom prošle godine. Ova spisateljica, novinarka, vukovarska braniteljica, bila je u posljednjoj skupini naših boraca koji su se u proboju izvukli iz opkoljenog Vukovara, ali koja od svog povratka u grad 1998. godine neumorno radi na nečemu što bismo mogli nazvati “ekshumacijom sjećanja”. Zato priča ove umirovljene časnice HV-a ne vodi kroz vojne, povijesne ili političke sastavnice bitke za Vukovar, nego upravo kroz one tragične osobne i obiteljske sudbine koje su i danas živi dio vukovarske svakodnevice. Stoga ne čudi da je njeno vodstvo pratio tajac i pokoja suza, posebno stoga što su svi slušatelji bili svjesni toga da priču o vukovarskoj kalvariji slušaju iz prve ruke.
Povratak u selo milo začinjen je i jednom kaloričnom stajankom u Slavonskom Brodu gdje smo se u Kući piva okrijepili za završetak još jedne uspješne Dučecove misije.
Foto: Turistička zajednica grada Vukovara, HKGD “Dunav”, Marija i Stjepan Vlahovac, Josip Kos
