Sedmog dana studenog 2008.godine Vito ┼átuban ‘kadrira’ tribinu mraclinske Grabe.  Igrana je jo┼í jedna utakmica, ostvarena je jo┼í jedna pobjeda u nizu. Mraclinska Graba, nova Graba, prije 11 godina nije znala za poraze, to─Źnije tek su rijetki u ta vremena najve─çih postignu─ça kluba znali uzeti bod. Tribina je bila uglavnom kvalitetno popunjena.

U desnom gornjem kutu okujska delegacija na ─Źelu sa danas ponajboljim hrvatskim nogometa┼íem Marcelom Brozovi─çem, oko njega njegovi pajda┼íi Bermanac, Dvornekovi─ç, Juraj Golubi─ç, a lijevo do nogometnog pajteka Dragutina Krizmani─ça je i ostatak okujskih nogometnih zaljubljenika – kompletna obitelj Brebri─ç. Na utakmice smo jo┼í svi pomalo prihajali, poha─Ĺao ih je i stari prec Marjan─Źek, prijatel mu Ben─Ĺo, gazda Mladen, stari Cvetko. Beli Vincek je u dru┼ítvo na┼íeg nepre┼żaljenog ┼Żine i Ivana Dandi─ça, tu je i buraz ┼Żac, Luka, Lovro, Vinko, mali ─îe─Ź, vje─Źni na┼í JurajÔÇŽ Desno dolje dva poznata haklera i ┼ípanera ÔÇô Pelc i Kadlec. Tu je i bra─Źni par Lu─Źi─ç, kojeg i danas mo┼żete sresti na istom mjestu mraclinske tribine, Ratko Cvetni─ç nogometa┼í, stari Zgodi─ç, Ceti─ç je valjda imal tri ┼żuta ili tak nekajÔÇŽ Bu┼íevski Nenad Vlahovac je do┼íao pogledati mraclinski tepih. Nije mu na┼íao zamjerke. Graba 2008.godine. Kao i svega i tih se dana uvijek lijepo prisjetiti.