Tiho, bez prevelike buke i bljeÅ”tavila tisuća lampica, dočekali smo rođenje naÅ”eg Spasitelja. Kao novorođeno dijete položen je na slamu, u Å”talu među vole i osle, jer za njega nije bilo mjesta u svratiÅ”tu. “Dođe k svojima i njegovi ga ne primiÅ”e.” Njegova majka Marija s Josipom ni u Å”tali nije bila spokojna; nisu se mogli veseliti svom čedu već su se morali dati u bijeg u Egipat da ga okrutni kralj Herod ne pogubi. Jesmo li i mi možda Herodi naÅ”eg vremena? Å to je za nas Božić? Je li se Isus stvarno rodio u naÅ”im srcima, u naÅ”oj duÅ”i, ili se to svodi na okićeni bor i prepun stol.

Uvjerena sam da nas je situacija u kojoj smo dočekali ovaj Božić dovela do spoznaje da smo samo mali, obični ljudi. I da nam treba Božja pomoć da nas spasi od poÅ”asti koja je zavladala svijetom. Među nama zavladao je strah, isčekivanje i neizvjesnost. Bojimo se za svoje zdravlje, za svoje živote. Mnogi naÅ”i poznati su nas napustili, preselili se u vječnost.

Poklonimo se Mladom Kralju s obećanjem da ćemo se popraviti, da ćemo postati bolji ljudi, spremni pomoći jedni drugima. Odbacimo svu mržnju, sebičnost, pohlepu, lopovluk i postanimo bolji.

Bit će to drago Gospodinu i dat će nam snagu da sve to izdržimo. Želim vam svima blagoslovljen Božić, neka vam novorođeni Isus podari zdravlje, sreću i nadu u bolje sutra, a nadolazeća nova da bude bolja nego ova.