Tiho, bez prevelike buke i bljeÅ”tavila tisuÄa lampica, doÄekali smo roÄenje naÅ”eg Spasitelja. Kao novoroÄeno dijete položen je na slamu, u Å”talu meÄu vole i osle, jer za njega nije bilo mjesta u svratiÅ”tu. “DoÄe k svojima i njegovi ga ne primiÅ”e.” Njegova majka Marija s Josipom ni u Å”tali nije bila spokojna; nisu se mogli veseliti svom Äedu veÄ su se morali dati u bijeg u Egipat da ga okrutni kralj Herod ne pogubi. Jesmo li i mi možda Herodi naÅ”eg vremena? Å to je za nas BožiÄ? Je li se Isus stvarno rodio u naÅ”im srcima, u naÅ”oj duÅ”i, ili se to svodi na okiÄeni bor i prepun stol.
Uvjerena sam da nas je situacija u kojoj smo doÄekali ovaj BožiÄ dovela do spoznaje da smo samo mali, obiÄni ljudi. I da nam treba Božja pomoÄ da nas spasi od poÅ”asti koja je zavladala svijetom. MeÄu nama zavladao je strah, isÄekivanje i neizvjesnost. Bojimo se za svoje zdravlje, za svoje živote. Mnogi naÅ”i poznati su nas napustili, preselili se u vjeÄnost.
Poklonimo se Mladom Kralju s obeÄanjem da Äemo se popraviti, da Äemo postati bolji ljudi, spremni pomoÄi jedni drugima. Odbacimo svu mržnju, sebiÄnost, pohlepu, lopovluk i postanimo bolji.
Bit Äe to drago Gospodinu i dat Äe nam snagu da sve to izdržimo. Želim vam svima blagoslovljen BožiÄ, neka vam novoroÄeni Isus podari zdravlje, sreÄu i nadu u bolje sutra, a nadolazeÄa nova da bude bolja nego ova.