Isusov ulazak u Jeruzalem

S nedjeljom Cvjetnicom započinje “Veliki tjedan”. Oprečnost iskustava koja je upoznao Gospodin Isus Krist, potresaju nas duboko u srcu.

Nedjelja Cvjetnica je njegov pobjedonosni ulazak u Jeruzalem! A malo dana poslije on će biti osuđen smrću na križu.

U Evanđelju Isusova ulaska u Jeruzalem Matej ocrtava veselo klicanje mnogih ljudi. Oni su u ulasku Kristovom koji jašuć na magarcu, na magaretu, mladetu magaričinu, vidjeli ispunjenje proročkih obećanja. Sada bi trebala nastupiti moć kralja iz kuće Davidove i sve će biti dobro! Koja prigoda za radost i veselo klicanje!

Očito, to je bila poštena radost ovih ljudi, kad je Isus ulazio u Jeruzalem. Doduše bila je to površinska radost. Bi li ti ljudi također klicali od radosti, kad nekoliko dana kasnije bude nosio svoj križ? Na žalost znamo, da s obzirom na osudu, kojom je Isus bio osuđen smrću na križu, njegovi ga najbliži učenici napustiše, odnosno, povukoše se. To je za njih bila sablazan, da onaj čovjek, kojega su prije pozdravljali kao Mesiju, sada je kao rob morao prihvatiti najsramotniju smrt jednoga zločinca. Tko je to mogao razumjeti? To je bio čas najdubljeg Isusovog poniženja, kad je on u poslušnosti do smrti na križu preuzeo na sebe patnju i umiranje.

Ipak je naš Gospodin upravo tu trijumfirao po svojoj ljubavi, s kojom je on trpio i preuzeo na sebe svu nepravdu. Nije se dao pobijediti zlom, nego je pokazao svoje milosrđe prema nama grješnim ljudima, tako da je kao žrtveno janje tu nepravedno pridodanu patnju uzeo na sebe. On je svoj život predao za nas, da bismo mi živjeli u zajedništvu s Bogom. Njegova žrtva pomirenja trebala je kratko nakon toga biti dovršena u tajni uskrsnuća. Na taj način Bog njega preuzvisi i darova mu ime, ime nad svakim imenom, bilo u nebu, bilo na zemlji, kako kaže sv. Pavao u poslanici Filipljanima (2,6-11).
Također i mi se klanjamo pred Gospodinom Isusom Kristom, i ispovijedamo da je on Otkupitelj i Spasitelj.

Jedan čovjek, jedna žena tih promjenljivih dana nije sumnjala u Isusa: to je bila Marija, njegova majka. Ona se pokazala kao ona koja istinski vjeruje i ljubi također u tamnim časovima Isusove patnje i umiranja. Na taj način postala je majka svih vjerujućih, a i mi smo povjereni njezinoj osobitoj zaštiti i zagovoru.

Neka nam Bog dade snagu za vjernost i ljubav, tako da i mi u jedinstvu s Isusom Kristom dospijemo u vječnu radost neba i blaženog uskrsnuća.