Na današnji dan, nakon kratke i teške bolesti, dana 17.06.2012 umro je naš dugogodišnji član Dragutin Kos-Čomi. Ova dobra duša će još dugo ostati u našim mislima i srcima, a putem ovog bloga objavljujemo govor pročitan na sprovodu našeg Čomija…
Poštovana obitelji, dragi prijatelji, sestre i braćo vatrogasci, ožalošćeni skupe, okupili smo se danas ovdje da bi sabrani i u miru odali posljednju počast našem dugogodišnjem članu Dragutinu Kosu, našem Čomiju.
Teška i neizlječiva bolest zauvijek ga je odvojila od ovog zemaljskog života. Naš Čomi rođen je 4.studenog 1945. godine u teškom poratnom vremenu, kada nije bilo lako živjeti i preživjeti. Bio je brižan suprug svoje gospođe Barbare, i otac svog sina jedinca – Matije,kojeg je neizmjerno volio te ga odgojio da postane odan, pošten i vrijedan član našeg društva i cijele zajednice. Član našeg društva postao je 4.siječnja 1970. godine i do kraja svog života bio vjeran ideji humanog i volonterskog rada koja nas vatrogasce okuplja u jednu čvrstu organizaciju ljudi koji svoje slobodno vrijeme troše kako bi u slučaju potrebe priskočili i pomogli bližnjemu svome. U tu svrhu tijekom našeg rada u vatrogastvu prolazimo razne obuke i stječemo znanja koja nam koriste pri izvođenju akcija. Čomi je tečaj za ispitanog vatrogasca završio 1971. godine, a već 1974. godine pohađao je i s uspjehom završio tečaj za vatrogasnog dočasnika. I u poznijim godinama nije ga napuštala volja za stjecanjem vatrogasnih znanja i vještina, pa je tako 2007. godine uspješno pohađao tečaj za vatrogasnog dočasnika I klase. Tijekom svog rada u DVD-u nagrađivan je slijedećim priznanjima i odlikovanjima:
-Spomenica za 10-godišnji rad- 1980. Godine
-srebrna medalja VSH- 1982. Godine
-zvijezda sa srebrnim obilježjem. 1988. Godine
-Spomenica za 20-godišnji rad- 1990. Godine
-Spomenica za 30-godišnji rad-2000. Godine
-Spomenica za 40-godišnji rad- 2011. Godine
Aktivno djelujući u društvu, obavljao je brojne zadatke kao aktivni i kasnije pričuvni član. Pamtiti ćemo ga po tome da je vrlo često boravio u prostorima našeg doma u koji smo uselili 1988. godine i koji je u njegovu susjedstvu. Nijedno događanje nije proteklo bez njegovog sudjelovanja i nastojao je pomoći u svim oblicima djelovanja našeg društva. Redovito nas je pratio na svim našim natjecanjima, brinuo jedno vrijeme i o domu, kao domar. Jednostavno bio je sveprisutan u svim važnim i prijelomnim trenucima u našem društvu. Nastojao je uvijek pomiriti razne interese i ideje koje se neminovno javljaju u ovako velikoj organizaciji kao što je DVD Mraclin. Mi mlađi članovi uvijek smo imali kod njega svojevrsni „kredit“ i kada bi i učinili neku nepodopštinu nije nas kritizirao žestoko, kao što su to činili drugi. Znao je i rogoboriti kada je smatrao da nešto nije odrađeno kako treba, ali se uvijek ponosio sa svojim DVD-om i radovao njegovim uspjesima i tugovao kada bi doživjeli kakav neuspjeh. Svoju ljubav prema Mraclinu iskazivao je i članstvom u ostalim udrugama našeg mjesta..Od 1991 do 1995 godine bio je član hrvatske demokratske zajednice, a od 1995 do svoje smrti bio je član hrvatske seljačke stranke. Bio je član KUD-a, sa kojim je zaista proživio mnogo lijepih događaja u kojima je i sam sudjelovao,te kao vrijedan logističar uvijek na raspolaganju. No na žalost, Čomi je bio i jedan od onih domoljuba kojima je represivna komunistička vlast oduzela putovnicu 71.godine, prije nastupa u Belgiji, samo radi intervjua za katolički list Veritas, ali Čomi nikada nije odstupao od svojih uvjerenja i od svoje vjere. Čomi je bio član i nogometnog kluba mraclin, za koji se također borio s puno ljubavi kroz zdušno navijanje, naplačivanje ulaznica svaku utakmicu i članstvom u upravnom odboru. Od 2009. godine bio je član vjeća mjesnog odbora, a duđnost domara u društvenom domu obnašao je od 1997. godine, te samim time bio na raspolaganju svim udrugama i svim mještanima našeg i njegovog voljenog Mraclina.
Bio je i član našeg mjesnog tamburaškog sastava Dobrih duša,koje nose ime točno onakvo kakvi su i njeni članovi, odnosno, kakav je bio i naš Čomi.DOBRA DUŠA …
U svim tim njegovim preokupacijama, jedna je uvijek bila najvažnija-njegov Mraclin, za koji je živio, za koji je disao, i želio je da na svim poljima budemo najbolji i primjer ostalima.
Odlaskom našeg Čomija izgubili smo vrijednog člana, jednog od onih iz stare garde, koji je pripomogao da smjena generacija u našem DVD-u prođe bezbolno.
Dragi Čomi, opraštamo se od tebe danas i ovdje suznih očiju i tužna srca. Iskrena sućut tvojoj obitelji i neka ti je laka ova hrvatska zemlja koju si toliko volio.
Izvor: http://blog.dnevnik.hr/dvdmraclin/