O ruskom prijatelju Mraclina

U srijedu 21. lipnja u Hrvatskom državnom arhivu u Zagrebu, u povodu 25. obljetnice ruskoga priznanja Republike Hrvatske, svečano je otvorena izložba “Ruska emigracija u kontekstu razvoja hrvatske znanosti i kulture”. Prije sto godina u Hrvatsku su došli prvi ruski emigranti koji su bježeći pred komunističkom revolucijom tražili spas za sebe i svoje obitelji. Među njima je i osoba čije ime nalazimo na pozivnici za ovu izložbu, a koja je – slobodno to možemo reći – proslavila ime Mraclina u filmskome svijetu: to je ing. Aleksandar Gerasimov.

Ostavši u Zagrebu sasvim slučajno – jer su ga okrali u vlaku kojim je putovao na Zapad, ostaviviši mu samo violinu – dvadesetpetogodišnji Gerasimov ubrzo se zaposlio kao snimatelj u Školi narodnog zdravlja, te je tu ostvario tridesetgodišnji filmski opus u kojem posebno mjesto zauzima film “Jedan dan u turopoljskoj zadruzi”. Taj film, što ga je Gerasimov snimio u 1933. u Mraclinu, po scenariju dr. Chloupeka, ostao je zaboravljen na policama Škole sve do 1960. godine kad ga je netko poslao na festival u Firencu, gdje je film izazvao pravu senzaciju i osvojio festivalski Grand Prix, ostaviviši iza sebe i velikog talijanskog režisera Rossellinija.

GERASIMOV, Aleksandar, prizor iz filma Jedan dan u turopoljskoj zadruzi, 1933.

U razgovoru što smo ga u povodu izložbe poveli s djelatnicima Arhiva brzo je iskrsnula mogućnost da se ove jeseni jedan od Filmskih četvrtaka, tematskih večeri što ih Arhiv tijekom godine priređuje u svojoj dvorani na Marulićevom trgu, posveti zajedničkoj spelanciji s Mraclincima: projekciji filmova što ih je Gerasimov snimio u Mraclinu za potrebe Škole narodnoga zdravlja. Hrvatski državni arhiv u svojem bi trezoru potražio filmove, a Mraclinci bi u svom trezoru potražili nešto za prigristi i – kako bi Rusi rekli – на здоровье!

Video: Dječja kolonija Mraclin – naši igenci i njihove priče

U sklopu Dana svetog Vida 2017. održana je tematska večer posvećena izuzetno važnoj temi vezanoj uz asanaciju Mraclina – uspomeni na Državnu dječju koloniju Mraclin, veliki socijalni projekt zagrebačkoga Higijenskog zavoda koji je kroz nekoliko desetljeća u znatnoj mjeri oblikovao život mnogih privremenih, ali i stalnih stanovnika Mraclina.

Osnovana 1930. Kolonija je bila posvećena skrbi za djecu izvan vlastite obitelji. Prema dostupnim podatcima kroz Mraclin je u okviru ovoga projekta prošlo oko 1300 malih pitomaca. Pod nadzorom tadašnje zdravstvene i socijalne službe djeca su živjela u udomiteljskim obiteljima, odgajala se, školovala i kretala u život. Neki od njih ostali su u Mraclinu i zasnovali vlastite obitelji, ostali su se razišli po svijetu, ali ih je znatan broj zadržao kontakt s udomiteljskom sredinom i samim Mraclinom. Osobit poticaj istraživanju Kolonije daje diplomski rad Jurja Križanića, jednoga od poslijeratnih voditelja projekta, napisan još 1957. godine, a na tom poticaju nastao je i dokumentarni film “Dječja kolonija Mraclin – naši igenci i njihove priče”, ostvaren u produkciji KUD-a Dučec.

Izraz igenec je lokalni idiom i teško će ga se naći izvan Mraclina. Razvio se iz termina “djeca iz Higijenskog zavoda”, “higijenska djeca” “higijenci”, a potom je u kajkavskome filteru ostao kao “igenci”, noseći uvijek u sebi mogućnost da bude primijenjen ili shvaćen u pejorativnome smislu. U filmu se nekadašnji štićenici Kolonije, danas već umirovljenici, prisjećaju toga vremena i govore o svojim životnim iskustvima, kako lijepim tako i o onima manje lijepim. Po ideji Vjekoslava Kovačića scenarij je razradio Ratko Cvetnić, a u realizaciji su sudjelovali Marko Kovačić, Ivan Žordić te montažer Mario Žilec.

20 godina prijateljstva – Ilinden ovog vikenda u posjetu Mraclinu

U sklopu Međunarodnih folklornih susreta, u organizaciji FA „Turopolje“ iz Velike Gorice, Kulturno umjetničko društvo „Dučec“ je 1999. godine bilo domaćin KUD-u „Ilinden“ iz Bitole – 17. lipnja te godine u Mraclinu je održan njihov prvi koncert, te od tada, već gotovo dva desetljeća, traje prijateljstvo između naših društava. Gotovo svake godine društva su se posjećivala, sklopljena su mnoga prijateljstva, koja traju još i danas.

Dani hrvatske kulture u Makedoniji, 4.-5. svibnja 2000. godine, Bitola
Dani hrvatske kulture u Makedoniji, 4.-5. svibnja 2000. godine, Bitola

Nakon dužeg vremena, u nedjelju 25. lipnja, ponovno ćemo ugostiti drage prijatelje iz Bitole, koji se nalaze na proputovanju za Portugal. Dolazak u Mraclin predviđen je u 11 sati, nakon čega će domaćini svoje goste odvesti na ručak i kratki odmor. U 19 sati u Društvenom domu održat će se koncert, pa ćemo ponovno moći uživati u pjesmama i plesovima naših makedonskih prijatelja. Nakon koncerta slijedi druženje, a u ponedjeljak ujutro, KUD “Ilinden” nastavlja svoj put prema Portugalu.

Ovom vas prigodom pozivamo na koncert, da u što većem broju pozdravimo naše goste iz Bitole.

She

Ljeti sam obično iznimno lijen. A danas je prvi dan ljeta. Ljeti mi se obično ništa ne da. Kao i uvijek tekstualno mogu ponuditi skice, poneku crticu, zgodno složenu rečenicu ili vlastitu opsesiju; ali koga to zanima?! Ratko je nešto napisao, zatražio ili zamolio, pa idem… probati… napisati… A ljeti mi se obično, znate već…

Promatram je u retrovizoru dok se približava dobro poznat mi hod. Zagrije me na trenutak sjećanje iz mladosti. Kao da je vidim kako se udaljava od moje kuće, gleda prema unatrag prema kućnim vratima gdje stojim. Dok otvara vrata auta vidim da joj godine ni vrijeme ne mogu ništa. Hodali smo paralelnim ulicama, deset minuta pješke, u broj koraka ne bi stale sve te naše uspomene, suze, smijeh, tuge, radosti, popušene cigarete i crveni Marlboro, glavobolje, mučnine i dokazivanja…

Nismo znali što nam se dogodilo, osim da se smijemo više nego inače i da nam je slika nekako mutnija. Pašteta i paradajz na kruhu, dosadne šetnje u nadi da ćemo razbiti dosadu; danas ispijamo kavu na sunčanoj terasi, za ovih rijetkih susreta. Uvijek se iznenadim kako pamti datume i događaje.

Danas sam pozvan na roštilj, a dan sam odlučio započeti kavom, kako drukčije? Vjerojatno duhovno sve više zrijemo kako fizički kopnimo, skidamo se iz vlastitog ega u kojeg smo uvučeni desetljećima. Ono što smo nekad prepoznavali u drugima danas prepoznajemo i u sebi. Ipak napredujemo.

Čuvaj ljude koji ču(va)ju tvoju tugu, sa srećom je lako, na nju se zakače svi. Tako nekako je bilo u mojem slučaju prošlog vikenda. Tako će ponovno biti vrlo ubrzo kad život opet pokaže da se vrijedi smijati, nekad malo više brinuti, biti zahvalan i slaviti život. Iz osobnih razloga ‘odjavio’ sam se jednog dana, vratit ću se kad – osjetim potrebu.

Život me je podsjetio kako je lijepo biti prisutan, uzeti kanticu i zaliti cvijeće, ne razmišljati o moranju ispunjavanja ciljeva, na to da zaista ima vremena za sve, na to da je uvijek pravi trenutak i da nikad nije pravi trenutak, na to za koga ili što se (ne)vrijedi boriti. Podsjetio me da je vrijeme za podvući crtu, a kad ju podvučem nema povratka. Da. Život sjedi pored mene. Malo sijed, poprilično crno humoran, dubokog pogleda i prekriženih ruku.

Proklete devedesete nisu donijele ništa dobroga, pomislim. More sirotinje, uništene priče i razbijene ljubavi, suzne sudbine turskih sapunica i šaku tajkuna. Razbijem malo tu nelagodu svojim iskustvom o puknutim šavovima, pa jedan smijeh izazove drugi i naoko je opuštenije. Stižu nove odluke i stari procesi, odlučio sam i dalje eksperimentirati s određenim načelima uspjeha. Možda netko doista smatra da sam lud, ali nekad to i sam pomislim pa je u redu…

Svjesno ili manje, sustigla su nas neka vremena. Koji je idući korak? Jesmo li dovoljno dobri? U kojem smjeru krenuti? Početi pisati knjigu? Potpisati ovaj ugovor? Potpisati onaj ugovor? Gdje se vidim za godinu dana? Zašto ne nabavim psa? A mačku? A što je s onom objavom one kolumne? Moram početi šetati, leđa mi pate. Je li ovo dobra ideja za novi tekst? Što ako uspijem? Početi šetati. Što je za mene uspjeh uopće? Neću psovati, ali nisam daleko od toga. Grlo mi šteka, ali nisam jedini…

Portali su užasno stupidna stvar. Posebno oni koji se bavi jedino žutim. Izbjegavam ih u odista širokom krugu. Ako nema političke krize u tuzemstvu ili inozemstvu, ako nema samozapaljivog ili pomahnitalog negdje na engleskim ili francuskim ulicama, ili ako nema sučevog slobodnog uvjerenja – oni su nebitni. I zašto netko u istom trenutku baš mora znati da se to dogodilo? Zašto netko baš odmah mora konzumirati lošu vijest, zašto? Da li samo zato što dobre vijesti ne postoje ili zato što je neprikladno o njima uopće pisati? Ako želite biti vrijednost društvu napravite nešto za njega. Jer, koga zaboli ima li netko sto tisuća ljudi na mrežama ili nikoga. Ako ne dajete nikakvu vrijednost.

Lagao bih kad bih napisao da u posljednjih tjedan dana ne razmišljam previše. Itekako razmišljam. A pretjerano razmišljanje često uhvati one koji (pre)malo rade. Što ne boli nije život. Što ne prolazi nije sreća. Zapisao je davno Ivo Andrić.

1. Kučka biciklijada

Poštovani,

otkako je kao naselje po prvi puta spomenuto u ispravi iz 1258. godine, Kuče nije imalo vlastiti sportsko rekreativni događaj ovakvog tipa. Godišnje u svijetu zbog nedovoljne tjelesne aktivnosti premine 3 milijuna ljudi i upravo predvođeni navedenim činjenicama Udruga žena Kuče zajedno sa svojim suradnicima organizira 1. Kučku biciklijadu kako bismo podigli svijest o tome kako je najvažnije blago koje čovjek može posjedovati – zdravlje. Biciklijada će se održati 24. lipnja 2017. godine s početkom u 11 sati ispred Društvenog doma Kuče.

Biciklijada će sadržati 3 rute koje su osmišljene tako da odgovaraju svim sudionicima; razlikuju se po kilometraži te vrsti terena. Svaki sudionik će moći odabrati željenu rutu prilikom prijava na kojima se nalaze i uvjeti biciklijade. Sudjelovati mogu svi, a osobe do 14 godina života moraju biti u pratnji punoljetne osobe ili mogu dostaviti pismenu suglasnost roditelja.

Rute su sljedeće: 1. Extreme route (EXTR): 47 kilometara, asfaltni teren, ravna površina
2. XC route (XCR): 30 kilometara, makadamski te šumski teren, neravna površina
3. Recreational route (RR): 15 kilometara, asfaltni teren, ravna površina

Nakon završenih vožnji, slijedi velika zabava uz glazbu, hranu i piće.
Kotizacija za Biciklijadu ne postoji.

Prijave se vrše putem sljedećeg linka a moguće se je prijaviti do 23. lipnja: https://goo.gl/OLL48L

– Za više informacija možete posjetiti Facebook stranicu “Udruga žena Kuče” ili “Kučka biciklijada.”

Molimo Vas da naš događaj podijelite na Vašem portalu kako bi naš drag Mraclin (i okolica) saznao za Biciklijadu na koju su naravno svi pozvani.

S poštovanjem,

Udruga žena Kuče
1. Kučka biciklijada
Organizacija


Završen IV. Memorijal “Tomislav Hrkovec”

Foto: vgdanas.hr

Gradsko vatrogasno natjecanje za djecu i mladež okupilo je u subotu gotovo pedeset ekipa u Mraclinu gdje se paralelno održavao i IV. Memorijal “Tomislav Hrkovec”.

Vježbe na poligonu, s brentačama, vatrogasne štafete trajale su u subotu 17. lipnja 2017. od 10 sati ujutro, pa do 13 sati na igralištu NK Mraclina. Najviše ekipa natjecalo se u kategoriji muške djece, njih 19, a najbolji su bili dečki iz DVD-a Novo Čiče I, drugo mjesto osvojio je DVD Ribnica, a treće Velika Buna.

U kategoriji ženske djece najbolje su bile cure iz DVD-a Ribnica, kao i njihovi kolege u kategoriji muške mladeži, dok su Mraclinke bile najbolje u kategoriji ženske mladeži.

-Bilo je odlično, više nego sjajno, očekivali smo ovakav rezultat. Treniramo dva-tri puta tjedno. Inače sam broj devet u štafeti i moj dio posla je spojiti dvije cijevi na razdjelnicu i završiti štafetu-rekao nam je Nikola Slivak iz DVD-a Ribnica nakon otrčane štafete u kategoriji muške mladeži. Već tada mladi Ribničani slavili su odličan rezultat i plasman na Županijsko vatrogasno natjecanje.

Uz prve tri ekipe u svakoj kategoriji na Županijsko ide još par ekipe, među njima i ženska mladež DVD-a Kuče koja je lani na državnom bila bronačana, a kompletirani popis tko ide dalje bit će poznat ovih dana. Inače na subotnjem gradskom natjecanju i memorijalu okupilo se 48 ekipa.

-Memorijal “Tomislav Hrkovec” održava se četvrti put, a pokrenut je pod vodstvom pokojnog predsjednika DVD-a Mraclin Darka Vukašinca. Naš Tomislav je bio dugogodišnji član vatrogasne ekipe, natjecatelj, prijatelj i veliki član našeg DVD-a, nažalost prerano nas je napustio u Domovinskom ratu, i dok sam ja predsjednik održavat će se turnir, nećemo dopustiti da se zaboravi-rekao nam je Antun Kos koji je na čelu DVD-a od ovog proljeća, a i sam je 40 godina u mraclinskom vatrogastvu. Kaže, domaćini su zadovoljni odazivom i organizacijom.

-Okupilo se petstotinjak djece, suci su bili fantastični, prezadovoljni smo organizacijom i svime. DVD Mraclin danas ima 60 djece aktivne u četiri ekipe, muške A i B ekipa, formiraju se polako ženske A i B ekipe, pa ćemo, nadamo se, i njih uskoro imati na natjecanjima. Djeca su zainteresirana, veseli ih to, samo treba puno volje i rada s djecom-zaključio je Kos.

Na dodjeli pehara i medalja nije nedostajalo veselja zbog izvrsnih rezultata među natjecateljima, a već ovog tjedna nastavljaju se pripreme za županijska natjecanja.

Više fotografija pogledajte OVDJE.

REZULTATI:

Djeca Ž

1. DVD Ribnica

2. DVD Kuče

3. DVD Mraclin

Djeca M

1. DVD Novo Čiče I

2. DVD Ribnica

3. Velika Buna

Mladež Ž

1.DVD Mraclin

2. DVD Ribnica

3. DVD Kuče

Mladež M

1.DVD Ribnica

2. DVD Buševec

3. DVD Mraclin

Izvor: vgdanas.hr

Završili XII. dani svetog Vida

Ove nedjelje, 18. lipnja, završili su XII. dani svetog Vida. Kad je uprava društva 2006. godine pokrenula ovu manifestaciju, nitko nije vjerovao da će postati tradicija i zaštitni znak našeg Mraclina, ali i cijelog Turopolja. U ovih dvanaest godina u Mraclinu je održano preko 80 raznih događanja – folklornih i tamburaških koncerata, kazališnih predstava, raznih predavanja, prikaza starih običaja, promocija knjiga, sportskih priredbi te obilježavanja važnih povijesnih događaja za Mraclin i Turopolje.

U ovome tjednu imali smo pregršt događanja, od kazališne predstave, dječjih sportskih igra, otvorenja dječjeg igrališta, priče o Dječjoj koloniji Mraclin, pa preko tamburaške večeri, bogatog vatrogasnog vikenda i nogometnog turnira do gastro-radionice s prikazom pečenja kukuruznog kruha, izrade štrukli i drugih tradicionalnih jela.

Dani svetog Vida završili su velikim folklornim koncertom na kojem su nastupile sve skupine KUD-a Dučec te gosti i prijatelji Društva – Ogranak seljačke sloge iz Buševca. Članovi Dučeca proveli su nas kroz pjesmu i plesove Turopolja, Zagorja, Prigorja i Like, dok su nas Ogrankaši počastili koreografijom Posavine. Ženski pjevački zbor Dučec izveo je pjesme našeg kraja – Dobar ti večer gospodar, Lepo naše Turopolje i Mraclin, selo milo.

Predsjednik Vjekoslav Kovačić još jednom se zahvalio svim posjetiteljima na podršci i velikoj posjećenosti kojoj smo svjedočili proteklog tjedna.

– Na kraju, potrebno je zahvaliti i sponzorima bez kojih ova organizacija ne bi bila moguća. To su: Zagrebačka županija, Grad Velika Gorica, Turistička zajednica Grada Velike Gorice, Kova d.o.o., Hrvatski veterinarski institut, MB Frigo d.o..o., PPS Galeković, MB Frigo d.o.o., Gala drvo d.o.o., Galeković design j.d.o.o., Cvjećarnica Anamarija i Pogrebne usluge Kos, Pronimark te Buffet Vuka. Zahvale idu i našim mještanima gg. Zlatku Kovačiću i Ratku Cvetniću na pomoći u organizaciji nekih događanja. Posebna zahvala suorganizatorima i prijateljima koji nas podupiru i pomažu u organizaciji: DVD Mraclin, NK Mraclin, Društvo žena „Anđela Lovreković“, tamburaški sastavi Alibi, Lajbeki, Takt, Modra Galica, Dobre duše te Ogranak seljačke sloge iz Buševca. Vidimo se dogodine na XIII. danima svetoga Vida! – istaknuo je Kovačić.

Društvo žena organiziralo manifestaciju “Po starinski”

U sklopu programa Dana svetog Vida, Društvo žena „Anđela Lovreković“ sudjelovalo je u subotu prikazom spravljanja starinskih, već pomalo zaboravljenih jela, pod nazivom „Po starinski“. U 15 sati počelo je okupljanje članica Društva na Drevovom gruntu, oko krušne peći koja odolijeva vremenu od davne 1939. godine, te još danas služi svrsi: pećenju kukuruznog kruha. U drvenom koritu, baš kao nekada, gospođa Vera Vincek umijesila je kukuruzni kruh, koji je ispečen u krušnoj peći.

Mraclinske štrukle s tropom, nekada čestu hranu na stolovima naših starih, mijesila je i kuhala predsjednica Društva Vesna Tafra, dok je majstorica za bijele žgance s tropom, lukom i špekom, bila gospođa Vera Galeković, uz pomoć gospođa Ljubice Kos i Katice Štuban. Sve članice Društva ispekle su i kolače, pa se je tu našlo presenice ili kukuruzne zlevke, bazlamače, fanjkih, gibanica, breskvica, te još čitav niz drugih vrsta finih kolača iz domaće radinosti članica Društva. Za dobro raspoloženje bili su zaduženi članovi TS „Dobre duše“, tako da pjesme i plesa nije nedostajalo.

– Zahvaljujemo se svim posjetiteljima koji su zajedno sa nama sudjelovali u ovom programu, te uz simboličnu donaciju isprobali sve što smo priredile za ovaj naš dan. Isto tako, hvala našim sponzorima: Mlinu Pukanić iz Velike Gorice, OPG Cvetnić vl. Luka Cvetnić, PPS „Galeković“ i Cvjećarna „Anamarija“ vl. Darinka Kos iz Mraclina, a posebnu zahvalu upućujemo našim dragim domaćinima: obitelji Zlatka Kovačića, koji su nam omogućili da ovaj naš program realiziramo. – istaknula je predsjednica Društva žena, Vesna Tafra.