Zar Luka Modrić na vješalima nije govor mržnje?

Luka Modrić na velikogoričkom stadionu; arhiva Davor ŠTUBAN

Sa stranica Sportskih novosti prenosimo jučerašnji tekst glavnog urednika Maria Zorka o medijskom tretmanu najboljeg nogometaša svijeta. Odabrao Davor Štuban.

U slučaju jedne druge krvoločne fotke skočili su baš svi! Važni i prevažni bernardići i beljakići…

‘Tko je zaboravio, to je onaj Luka koji je najbolji nogometaš svijeta, prvi u povijesti koji je u istoj godini proglašen najboljim u četiri izbora (Svjetsko prvenstvo, UEFA, FIFA i Zlatna lopta). Isti Luka najbolji je sportaš svijeta 2018. u izboru sportskih novinara (AIPS) te je dvaput izabran za najboljeg sportaša Hrvatske (HOO i Sportske novosti).

To je onaj Luka koji je kao kapetan vodio Hrvatsku do finala Svjetskog prvenstva i na kraju, kad prima pojedinačni trofej za najboljeg igrača u Moskvi, ima izraz najtužnijeg dečka na svijetu jer s momčadi ne može slaviti pobjedu u finalu.

Hrvatski narod, u domovini i dijaspori, slavi ga i ponosan je što je njegov sin, mali pastir s velebitskog krša i ratni izbjeglica, postao najbolji na svijetu, ali država kao institucija vlasti nešto je drugo.

To je isti onaj Luka Modrić kojeg je ta država razvlačila po sudovima stvarajući o njemu sliku kao o prevarantu, utajivaču, krivokletniku, isturivši ga kao optuženika na stup srama da ga se vrijeđa i udara, tjera iz reprezentacije i iz Hrvatske.

Sve DORH-ove optužbe protiv Modrića kasnije su odbačene, slučajno baš kad je postao najbolji na svijetu, jer država može što hoće: i tužiti i optužiti i sve odbaciti i zaboraviti.

Aktualni primjer državne moći ekspresna je reakcija na morbidnu objavu sina etabliranog člana vladajuće stranke na Facebooku. Nedozreli momak bahato je na svom profilu objavio glupu, primitivnu poruku s perverznom, krvoločnom fotografijom i suočio se sa zasluženom javnom osudom i policijskim privođenjem u roku od nekoliko sati.

Skočili baš svi

Podignuo se odmah cijeli državni aparat, od Vlade, policije i Državnog odvjetništva do opozicijskih političkh stranaka i marginalnih udruga koje su sve obilato financirane iz državnog proračuna i svoje postojanje opravdavaju upravo reagiranjima i priopćenjima za koje povod i nije naročito važan.

Unisono su skočili baš svi, i HDZ, SDSS, SDP, HNS, HSS, i svi važni i prevažni bernardići i beljakići, neki su odmah izrekli i primjerenu kaznu, tri godine zatvora, neki imperativno zatražili i osnivanje internetske policije.

Neki drugi bahati i priglupi momak možda će se toga prisjetiti kad mu padne na pamet na društvenim mrežama objaviti morbidnu poruku s ciljem da bilo koga ponizi i uvrijedi ili mu prijeti.

Prije samo pola godine, točno 14. lipnja 2018., na dan otvaranja Svjetskog nogometnog prvenstva u Rusiji, preko društvenih mreža lansirane su takve slične perverzije – nož pod vratom Luke Modrića i njegova kartonska fotografija u hrvatskom dresu na vješalima. Perverzni i priglupi primitivac koji ih je objavio nije sankcioniran niti ga je tko tražio. Šaljivdžija, što ćete, tko bi se bavio neslanim šalama i pošalicama.

Tko je zaboravio, te gnjusne fotografije i sad stoje na portalima – Net.hr drži ih pod naslovom “Procurile uznemirujuće fotografije”, RTL-ov portal Vijesti.rtl.hr drži ih uz objašnjenje u tekstu da je to “vrhunac neukusa navijačkog puka, bez obzira na njihovo nezadovoljstvo”, a portal Index.hr vispreno je zaključio da je “fotografija obješenog Modrića prikupila više od dvije tisuće lajkova”.

Na tom istom portalu, uzgred, stoji i “stručna analiza” nekog anal-itičara bukača da Modrić nije zaslužio baš nijednu pojedinačnu nagradu za 2018. godine, pa da nije bio ni najbolji igrač Hrvatske na Svjetskom prvenstvu, a ima i anal-itičkih tekstova da je Modrić “najgora Zlatna lopta u povijesti” i slično…

Nisu to jedini portali koji su zadržali fotografije Modrića pod nožem i na vješalima pozivajući se na izvore, stranicu Di su pare? na Facebooku i profil Balkanski navijači na Instagramu. Žalosno je što su portali iz susjedstva te monstruozne fotografije puno oštrije opisali kao govor mržnje i kao prijetnje smrću nego hrvatski javni prostor, koji to smatra “pretjeranom navijačkom reakcijom”.

Otvoreni linč

I otada, od 14. lipnja 2018. do danas, nitko iz institucija pravne države, ni Vlada, DORH, MUP, ni HDZ, SDSS, SDP, HNS, HSS, ni svi glasni i preglasni bernardići i beljakići i svi koji su se već u srpnju 2018. dično naslikavali u kockastim dresovima nisu javno osudili ni reagirali ili pokrenuli bilo kakve istrage protiv “nepoznatog počinitelja”. Ne daj Bože da se bilo tko barem ispričao Modriću i njegovoj obitelji za širenje fotografija koje pozivaju na otvoreni linč.

Modrić s nožem pod vratom i na vješalima za svoju državu nije bio ni prijetnja ni govor mržnje.

Svi ti državni faktori mogu reći da nisu za te sramotne objave ni krivi ni dužni jer država i vlast mogu što hoće, i u pravu su tek utoliko da hrvatska država ni kriva ni dužna ima najboljeg nogometaša i sportaša svijeta.

Nije se pomučila da ga s velebitskog kamena usmjeri i omogući mu igranje nogometa, nije ni uložila u njega da se igrački i sportski razvija, pa što bi ga onda štitila kad mu stavljaju nož pod vrat i guraju na vješala?

To što su te fotografije i dalje javno dostupne neka svima koji su na tome brojali “lajkove” bude na ponos i diku.’

Mario Zorko, glavni urednik Sportskih novosti, 10. siječanj 2019.

Još o lošim savjetima

U prošlom članku lijepo smo prikazali kako loši savjeti mogu biti štetni. Naime, savjet da su masti uzrok srčano krvožilnih bolesti i da ih u prehrani treba izbjegavati, imao je za cijenu milijune oboljelih od debljine i ostalih bolesti vezanih uz debljinu. No, postoje valjda savjeti o prehrani koji su sigurno dobri i kojih se treba pridržavati. Uzimati češće, ali manje obroke. Ovdje se, reklo bi se, svi slažemo. Pa, to se zna. Pa to su rekli i na televiziji. Pa to i doktori vele.

E, odsada ne vjerujte svemu što čujete i vidite na televiziji. Vjerujte radije portalu Mraclin.hr.

Zapravo, od kada vrijedi pravilo da treba jesti češće i manje? Je li napravljena neka medicinska studija o tome? Ako znate neku takvu studiju, koja je rađena na ljudima, kontrolirana, slijepa, slučajna, dvostruka ili kakvi su već kriteriji za studije čiji se rezultati mogu uzimati za ozbiljno, molim da mi javite. Takve studije nema.

Pa odakle onda taj savjet da treba jesti češće i manje? Nije baš jasno, zar ne?

Kada si nešto ne možete objasniti, možda pomogne pravilo: slijedi novac (follow the money). Probajte otkriti kome to financijski paše, pa ćete znati uzrok. Kome bi mogao koristiti savjet: jedite manje, ali češće? Odgovor je jasan: industriji brze hrane. Trebalo je nagovoriti potrošače da u prolazu na brzinu uzmu neki burger, hotdog, čokoladicu, keksiće, grickalice ili već nešto od procesuirane hrane pune šećera. Kako ćete ljude nagovoriti na to? Tako da ih uvjerite da je to zdravo. Pa to je energija koja im je potrebna. I nema masnoća. A ima možda i vitamina. Bez toga vam pada metabolizam, osjećati ćete se bez snage, bezvoljno itd. I opet su milijuni poslušali. Dovoljno je nešto ponavljati puno puta, i mnogi to prihvate kao istinu.

Koja je zemlja izmislila brzu hranu (fast food)? Amerika. Koja zemlja ima najviše debelih? Amerika. Mislite li da je ovo slučajno?

Protuargument bi glasio da treba jesti češće, ali ne procesuiranu hranu, već zdravu. Potrebno je dnevno imati barem pet obroka koji sadrže voće ili povrće. Naravno, uz tri glavna obroka. To je već osam obroka. Ovo su savjeti koje daju zdravstvene ustanove koje bi se trebale brinuti za zdravu prehranu. Ako tome dodamo još kavicu s malo šećera, i to je obrok. Pa keksić dok se gleda televizija. Došli smo do desetak obroka dnevno.

Jesmo li mi genetski stvoreni za desetak obroka dnevno? Jesu li naši praprapradjedovi imali desetak obroka dnevno? Ujutro, čim su se probudili, otvorili su frižider? Sigurno nisu.

Ako smo mi genetski definirani kroz razdoblje od nekoliko stotina tisuća godina, naravno da se nismo mogli u ovako kratkom roku prilagoditi da jedemo ovoliko često, ovoliko puno, toliko ugljikohidrata i toliko šećera, a da se toliko malo krećemo. Za bolesti novoga doba (a to su debljina, dijabetes, visoki tlak, srčana oboljenja, rak…) treba optuživati hranu novoga doba (uglikohidrati i šećeri) i navike novoga doba (česti obroci), a ne hrane staroga doba (masti) i mijenjati stare navike (2-3 obroka dnevno).

Koji bismo onda savjet trebali slušati?

Izgleda da našem tijelu više odgovara da se ima razdoblje hranjenja i razdoblje mirovanja, odnosno posta. Zadnjih godina pojavila se dijeta pod nazivom „Intermittent  fasting“ (IF). Možemo to prevesti kao prekidani post ili kao dnevni post. Dnevno treba imati post barem od 15, 16 sati. To najlakše postižemo tako da preskočimo doručak. Ili možda večeru.

Preskakati obroke? Je li to uopće zdravo?

Naravno, postoje izuzeci. Ovo ne bi trebalo vrijediti za djecu, trudnice, bolesne… Koliko je ova dijeta popularna, lako saznate guglajući na primjer „Intermittent fasting celebrities“. Ili probajte saznati kako su smršavili naš predsjednik Vlade i naša Predsjednica. Vidjet ćete da se tu preskaču obroci. I ne izbjegavaju masnu hranu.

Toliko za ovaj put. Očekujte još razmatranja o Mraclinskoj špek-dijeti.

In memoriam: Ivo Gregurević

Ovih dana Hrvatska se oprašta od jednoga od najvećih naših filmskih, televizijskih i kazališnih glumaca Ive Gregurevića. Tim povodom slobodni smo prisjetiti se njegove veze s Mraclinom: u filmu svoje stalne suradnice Snježane Tribuson “Sve najbolje”, koji je prije tri godine dijelom snimljen u našem mjestu, Ivo Gregurević imao je manju ulogu. U sjećanje na te dane donosimo scenu snimljenu u Jančetovom čardaku, u kojoj Gregurević igra zajedno sa svojim cijenjenim slovenskim kolegom Jernejom Šugmanom. Danas, nažalost, obojice više nema među nama.

Blagoslov Vatrogasnog doma

U subotu 6. siječnja 2019. župni vikar, velečasni Marko, pohodio je naš Vatrogasni dom u Mraclinu povodom blagoslova obitelji. Članovi DVD-a Mraclin okupili su se ispred Doma te dočekali svećenika. Prilikom blagoslova župni vikar je naglasio kako je pomagati svojoj braći, ljudima u nevolji, lijep način kako se služi Bogu te je zahvalio vatrogascima na njihovom zalaganju i zazvao na njih zagovor sv. Florijana i Božji blagoslov.

Obavijest o smrti: Josip Štuban

“Oskar” ganuo mraclinsku publiku

Puno gledalište mraclinskog Društvenog doma s nekoliko biseva ispratilo je Mariju Sekelez nakon njene predstave “Oskar i gospođa u ružičastom”. Priča o dječaku oboljelom od raka koji u zadnjim danima svoga života otkriva Boga doista je ganula sve koji su ove hladne večeri odlučili nazočiti uprizorenju ovog djela francuskoga autora Erica Emanuela Schmitta.

Autorska predstava Marije Sekelez – koja se na sceni pojavljuje u ulozi Mame Roze – već nekoliko mjeseci obilazi Hrvatsku i skuplja komplimente publike i kritike, tako da je i KUD Dučec reagirao brzo i ugostio ovu uspješnicu pod vlastitim krovom. Nakon predstave autorica, naša uvažena dramska umjetnica, kojoj je ovo prvi “radni” posjet Mraclinu, zadržala se u razgovoru s publikom i Dučecovim čelništvom, uz obostranu želju za što skorijim ponovnim viđenjem.

Foto: Jelica Šimun, Josip Kos

Smršaviti? Je li to uopće moguće?

Složili bismo se da je ovo pravo pitanje u pravo vrijeme. Nakon svih ovih blagdana, nakon svih gozbi, slavljenja, čestitanja i prenajedanja došlo je vrijeme donošenja dobrih odluka. Pa, Nova godina i je poznata po odlukama – koje najčešće ne održimo. Prava odluka je da u novoj konačno odemo na dijetu. I to je sve lijepo. Mislite na svoje zdravlje? Pa to je pohvalno. Čestitamo, samo naprijed.

Je li uopće moguće smršaviti?

Mnogi bi se složili da ovo drugo pitanje nema smisla. Jer odgovor je valjda jasan. Naravno da se može. Recept je vrlo jednostavan: manje jesti i više se kretati. Pa, u Auschwitzu nije bilo debelih. Znači, može se. Važno je trošiti više nego unositi. Računica je vrlo jednostavna.

Ako je tako jednostavno, zašto imamo epidemiju debljine? Zašto je preko 30 posto Amerikanaca predebelo? Zašto smo mi Hrvati po debljini drugi u Europi? Zašto je debljina potvrđena kao bolest?

Zašto se danas češće umire zbog debljine nego od gladi?  Zašto su Ameri sa žaljenjem konstatirali da sada po prvi puta živi generacija koja će živjeti kraće od svojih roditelja. I to zbog debljine i bolesti koje idu uz to. A rješenje je tako jednostavno. Manje jesti i više vježbati.

I gdje je onda problem? Zašto ljudi ne žele poslušati?

Ako velimo da je rješenje u manje jela i više vježbanja mi time optužujemo sve koji su predebeli. Optužujemo ih da su lijeni i proždrljivi. Imamo i djecu od tri godine koja su predebela. Jesu li i ona lijena i proždrljiva? Imamo i novorođenčad koja su predebela. Jesu li ona kriva? Možda je problem debljine ipak složeniji, pa se ne može riješiti jednostavnom preporukom: manje jedi i više se kreći.

Genetika isto ima svoju ulogu. Prepoznato je oko 20-ak gena koji utječu na vaše kile. Ako imate lošu sreću pa vam se više zločestih gena poklopilo, biti ćete skloniji debljini. Nekima će ovo zvučati utješno. No, moram ih razočarati. Geni mogu biti odgovorni za najviše 10% prekomjerne težine. Dvjestokilaši se sigurno ne mogu izvlačiti na loše gene.

Svakodnevno nam na televiziji daju savjete o zdravom življenju i kako smršaviti. Dijeta za skidanje kila ima preko 50 tisuća. Očito je da ljudi ne žele slušati dobronamjerne savjete. No, možda su savjeti pogrešni?

1955. godine američki predsjednik Eisenhower doživljava srčani udar. Iako je do tada pušio 4 kutije cigareta dnevno, optužilo se masti. I preporučilo mu se manje masnu hranu. I odobrilo se dovoljno novca za opsežne i dugotrajne studije.

Nakon višegodišnjih ispitivanja koje je vodio Ansel Benjamin Keys objavljeni su zaključci „Studije sedam zemalja“: za srčana i krvožilna oboljenja uzrok su masti. I donesene su preporuke. Smanjiti unos masti u organizam.

O tome kako je zločesto i tendenciozno vođena ta studija predlažem da se pogleda moj razgovor s Krešimirom Mišakom na HRT3 u emisiji „Na rubu znanosti“ (lako se nađe, Youtube „masne dijete“). I milijuni su poslušali. Još i danas imamo nemasne jogurte, hranu koja se reklamira da je zdrava jer ima smanjeni udio masnoća, nude nam se tave na kojima se peče bez ulja…. Smanjena je potrošnja masnoća. povećana je potrošnja ugljikohidrata, posebno šećera. Istovremeno s tim savjetima, koji su navodno bili utemeljeni na ozbiljnoj znanosti, počela je eksplozija debljine u Americi. Kao prateća bolest pojavljuje se dijabetes tipa 2, i to tako da je danas 40% Amerikanaca srednjih godina ima preddijabetes ili dijabetes.

Ovo veli da su ljudi spremni poslušati. Ali, što ako su savjeti pogrešni? Ako smo danas shvatili da su savjeti pogrešni, zašto sada ne savjetujemo ispravnije?

Prvi problem je sujeta savjetodavaca. Nema toliko pepela da se oni posipaju po glavi i vele: ovo što smo vam 40 godina savjetovali potpuno je krivo. I prouzročilo je više žrtava nego Hiroshima i Nagasaki. Ili možda više nego obadva svjetska rata zajedno. Ne zaboravimo još jedno. Ako danas od debljine i bolesti povezanih s debljinom mnogi umiru, mnogi i žive od toga. Mnogima ovakvo stanje odgovara. Zato se istina teško probija.

Mislim da sam otvorio više pitanja nego dao odgovora. Zanima me vaše mišljenje i spreman sam na svaku diskusiju o ovoj temi.

I obećavam još članaka.

Vjenčali se Marija Hubak i Matija Kos

U ponedjeljak, 31. prosinca 2018. godine, bračne zavjete razmijenili su Marija Hubak i Matija Kos iz Mraclina. Vjenčanje se održalo u Crkvi Pohoda Blažene Djevice Marije u Vukovini, dok je svadbeno slavlje nastavljeno u restoranu „Spoon“ u Zagrebu.

Uredništvo portala želi mladencima puno sreće, zdravlja, ljubavi i djece u njihovom zajedničkom životu.