Ljetno presušenje blazina i štrojzi
Naše bake su nekada vruće ljetne dane koristile za presušenje blazina, štrojzi, tuhica i jastuka. U ono vrijeme nije bilo usisivača za dubinsko čišćenje, tako da je jedini način bio da posteljinu izvuku van, poslože na plot i da se na prirodan način unište grinje i ostala prostim okom nevidljiva živa bića. Više puta tijekom dana okretale su posteljinu na jednu i na drugu stranu i klofale batinom da izađe prašina koje je bilo u izobilju.
Blazine su bile izrađene od čvrstog materijala, napunjene guščim ili pačjim perjem. Tuhice i jastuci također. Štrojze su bile od grubog i čvrstog materijala napunjene perušinjem. Štrojze i blazine su bile umjesto madraca. Obično su se na krevet slagale dvije blazine radi udobnosti kod spavanja. Ugoda je trajala vrlo kratko, jer je tijelo svojom težinom propalo u carstvo pernate blazine i oblikovalo “korito”.
Po ljeti je bilo užasno vruće, ali u zimi toplo, iako u ono vrijeme spavaće sobe nisu bile grijane. Blazine su se morale natepati svaku večer, u protivnom je bilo neudobno spavati. Znalo se desiti da je prošlo nekoliko dana i leglo se na postelju kakva je bila, jer umorne ruke nisu imale više snage za bilo kakvu radnju. Štrojzu sam još imala, bila je odbačena u sekašnici.To je bila dvorišna prostorija koja je služila za odmetanja, odnosno tu se stavljalo sve što nije trebalo.
U današnje vrijeme postoje madraci od memorijske pjene, madraci sa oprugama… usisivači za dubinsko čišćenje, tako da je presušenje otišlo u zaborav. Ja ipak svoju “starinu” svako ljeto izvadim iz škrinje i stavim na stalke da se prelufta.