Ljetno presušenje blazina i štrojzi

Naše bake su nekada vruće ljetne dane koristile za presušenje blazina, štrojzi, tuhica i jastuka. U ono vrijeme nije bilo usisivača za dubinsko čišćenje, tako da je jedini način bio da posteljinu izvuku van, poslože na plot i da se na prirodan način unište grinje i ostala prostim okom nevidljiva živa bića. Više puta tijekom dana okretale su posteljinu na jednu i na drugu stranu i klofale batinom da izađe prašina koje je bilo u izobilju.

Blazine su bile izrađene od čvrstog materijala, napunjene guščim ili pačjim perjem. Tuhice i jastuci također. Štrojze su bile od grubog i čvrstog materijala napunjene perušinjem. Štrojze i blazine su bile umjesto madraca. Obično su se na krevet slagale dvije blazine radi udobnosti kod spavanja. Ugoda je trajala vrlo kratko, jer je tijelo svojom težinom propalo u carstvo pernate blazine i oblikovalo “korito”.

Po ljeti je bilo užasno vruće, ali u zimi toplo, iako u ono vrijeme spavaće sobe nisu bile grijane. Blazine su se morale natepati svaku večer, u protivnom je bilo neudobno spavati. Znalo se desiti da je prošlo nekoliko dana i leglo se na postelju kakva je bila, jer umorne ruke nisu imale više snage za bilo kakvu radnju. Štrojzu sam još imala, bila je odbačena u sekašnici.To je bila dvorišna prostorija koja je služila za odmetanja, odnosno tu se stavljalo sve što nije trebalo.

U današnje vrijeme postoje madraci od memorijske pjene, madraci sa oprugama… usisivači za dubinsko čišćenje, tako da je presušenje otišlo u zaborav. Ja ipak svoju “starinu” svako ljeto izvadim iz škrinje i stavim na stalke da se prelufta.

“Majčina riječ je najtoplija, ali i najoštrija” – iz velikomešne propovijedi vlč. Cujzeka

Usprkos 33° C u hladu, na otvorenom prostoru NK Jelačić, brojni su vjernici došli na misno slavlje u 11 h, koje je predslavio dekan Zapadnovaraždinskog dekanata vlč. Ivica Cujzek. U dojmljivoj propovijedi zapitao je sve nas: jesmo li spremni stati iza svoje vjere na način na koji je stala jedna obična žena, Marija iz Nazareta? Lijepo je slušati o velikim brojevima koji se ovih dana navode uz naša brojna marijanska svetišta, nastavio je, ali što će od te statistike opstati već na idućoj nedjeljnoj svetoj misi? Stoga, neka nam Marija bude vodilja ne samo za blagdane nego i u svakodnevnom životu, u kojem nam Gospodin njenim skutom može otrati svaku suzu.

Na kraju euharistijskoga slavlja župni vikar vlč. Domagoj Topić zahvalio je svim pojedincima, udrugama i ustanovama, koji su pridonijeli prirednji ovogodišnje devetnice, te nazočili blagdanskim svetim misama. Nakon mise u župnom je dvoru gradonačelnik Ačkar vlč. Saboleku, kojemu je ovo bila posljednja Velika meša na dužnosti vukovinskog župnika, predao prigodni poklon, a Župa se našem pastiru odužila i posebnim izdanjem Gospe vukovinske, koji je svojevrsna spomenica plodnim desetljećima što ih je naš župnik proveo u ovom kraju. Podsjećamo, oproštajna misa župnika vlč. Đure Saboleka bit će 18. kolovoza u župnoj crkvi u 11.30 h. 

Foto: Zvona Šafar, Facebook stranica Krešimira Ačkara

Djevice presveta, slavi te svijet!

“Od sunca sjajnija,
od zvijezda krasnija,
nebeski cvijet.

Bez grijeha začeta,
Djevice presveta,
slavi te svijet.”

Foto: Zvona Šafar






Mraclinski kravar – Tona Dušekov

Kravar pred Rackovim čardakom

Naš Tona dugi niz godina vodio je krave na ispašu. U stadu je bilo tridesetak i više krava. Njegov rajon bio je od crkve do Črešnjevice. Od crkve prema pruzi bio je rajon Vere Grajfove. Svako jutro iza 6 h Tona je svojim bičem dao znak za polazak. Bič je imao kratku drvenu dršku i štrik dugačak oko 3 m. Uvijek bi stao na raskrižje kod dućana i opleo dva, tri puta. “Pucanj” je bio toliko snažan da se čulo do kraja sela. U tome je bio pravi majstor. Mnogi su se okušali, ali im nije pošlo od ruke.

U ono vrijeme bilo je kućanstava koja su imala dvije, pa čak i tri krave koje su išle na ispašu. Dogovor je bio – koliko krava čuva, toliko je dana u toj obitelji na košti. To znači da je na ručku i da dobiva “brašno”. Brašno je bilo doručak kojeg je dobio u torbi. Obično je bilo špeka, sira ili kuhanih jaja, kasnije i mesni doručak, kruha, ponekad i gibanice. Našlo se i vina za okrjepu. Moja baka znala mu je dati svako jutro štamprl do dva rakije. Lijepo se vidi. Iza podneva krave su zbog velike vrućine išle doma. Tona bi tada dolazio na ručak i onda bi otišao na počinak. Oko 15 h krave su ponovno išle na ispašu i vraćale su se predvečer. Svaka od njih znala je put do svoje štale.

Brašno (foto: Jasna Čunović)

Vođenje krava na ispašu imalo je višestruku korist: ušparalo se sijena za zimu, krave su bile u zajednici i nisu bile divlje, a i nisu im tako brzo rasli papki jer su ih hodanjem trošile. Kako sam kao dijete bila znatiželjna, pristavila sam se u štalu kad su kravi Cici rezali papke. Bila je to akcija na koju se duže spremalo, okupilo se dosta susjeda, ali bezuspješno, nisu uspjeli porezati papke. Cica je i u ono vrijeme htjela biti moderna. Na kraju su je moji morali prodati.

Kad su se pojavili zdravstveni problemi naš Tona otišao je u prisilnu mirovinu, a naše krave više nisu išle na ispašu. A krava je bivalo sve manje po našim domaćinstvima i tako je Tona Galeković Dušekov ostao naš prvi i posljednji kravar. Život ga od rođenja nije mazio. Živio je skromno, bez svile i kadife, ali pošteno, ostavivši za sobom trag koji ni danas ne blijedi.

Vreća Tone Dušekovog (foto: Jasna Čunović)

Devetnica Gospi obilježena oproštajem njenog čuvara, župnika Saboleka

Foto: Zvonimir Šafar

Župnik Župe sv. Fabijana i Sebastijana i dekan Zapadnovaraždinskog dekanata vlč. Ivica Cujzek u utorak 6. kolovoza, pred mnoštvom hodočasnika emotivno je započeo prvi dan devetnice Gospi Vukovinskoj:

– Sve vas od srca pozdravljam, i ove godine u blizini Majke Božje Vukovinske. Sve vas od srca pozdravljam jer vjerujem da nas i Ona danas želi pozdraviti. Vjerujem da je i Njoj danas drago da smo danas ovdje i da započinjemo jedan put koji neće biti lagan. Put devetnice je težak put jer nekako prožima naš ljudski život, hod života, prožima sve ono što ste i ove večeri donijeli na ovo sveto mjesto u ovu crkvu ili oko crkve, ali i pred Nebesku Majku. Prožima sve to skupa i naš susret s Bogom. Marija, napose ovih dana želi da smo u Isusovoj školi. Ali, s druge strane, Isus njezin sin, a naš spasitelj, naš zemaljski hod usmjeruje prema svojoj i našoj Nebeskoj Majci, da ova devetnica dobro prođe. Ne znam kako ste vi, kakvog raspoloženja? Meni nekako ovih dana posebno srce kuca, zahvalno srce i zahvaljujem gospodinu župniku što me pozvao. Ali to je srce i tužno. Ove godine devetnica  je obilježena jednim oproštajem, jer njezin čuvar, onaj koji je bdio nad njom, a to je naš dragi župnik Đuro, i ovom devetnicom želi Bogu reći jedno veliko hvala na svećeničkom služenju. A osobito na ovome što se ovih dana događa na toj devetnice, ovdje u Vukovini. Zato, nemojmo dopustiti da samo tako prođe. S jedne strane ova devetnica želi nas dotaknuti u našoj nutrini, u našoj duši u susretu sa Svetim, ali želi nas dotaknuti u punoj ljudskosti. Promatrajući oko sebe ljude koji su se trudili i trude se da nas približe Bogu. I zato pomozite mi, drage sestre i draga braćo, pomozite mi da i ovih devet dana, a napose s Velikom Gospom potpišemo prekrasnu crtu vjere i povjerenja u Boga i u brata čovjeka. Ali isto tako, za vjeru u svome srcu učinimo ovih dana nešto lijepo i nešto snažno za naš život. Neće biti lako, ali krenimo. Krenimo u to!

Foto: Zvonimir Šafar

Foto-galerija: Zvonimir Šafar

TS Alibi ponovno na Požegi

TS Alibi na Tamburaškoj večeri u Mraclinu (foto: Katarina Čubra)

Nakon 13 godina Alibi će ponovno nastupiti u Požegi, na našem najpoznatijem tamburaškom festivalu Zlatne žice Slavonije! Ove godine predstaviti će novu autorsku pjesmu “Neka ide bez mene”. Autor glazbe, teksta i aranžmana je Matija Galeković Benov. Pjesmu će izvesti u petak 6. rujna među izabranih 18 izvođača u polufinalnoj tamburaškoj večeri. Najbolji izvođač s polufinalne večeri će nastupiti u nedjelju 8. rujna na završnoj večeri uz najpoznatije izvođače tamburaške glazbe u Hrvatskoj, čemu se naravno nadaju i članovi Alibija. Pjesmu poslušajte na službenom Youtube kanalu festivala:

Ponosni sponzor nove pjesme je Gostiona Gord iz Vukovine, a pjesma je snimljena u studiju Release kod Robija Bobesića u Buševcu. Podsjećamo da su na tamburaškoj večeri u sklopu ovogodišnjih Vidovih dana najavili da na jesen planiraju samostalni koncert za prvih 20 godina djelovanja. O detaljima ćemo vas pravovremeno obavijestiti.

U nastavku pogledajte nekoliko fotografija sa snimanja.

Foto: TS Alibi

FOTO: Rode “napale” Obrež

Počinje hodočašće i devetnica Gospi Vukovinskoj

Hodočasnici iz Mraclina (iz knjige “Župa Pohoda Blažene Djevice Marije Vukovina” Ljubice Pernar Robić i Sanje Cvetnić, 2005.)

Danas u 18 h ispred crkve svetog Vida u Mraclinu započinje prvi od devet dana pješačenja i hodočašća  našoj župnoj zaštitnici Gospi Vukovinskoj. Stariji hodočasnici govore o tome kako je u koloni u samom početku znalo biti i preko stotinjak ljudi. Danas se to svelo samo na dvadesetak pješaka. Nemojmo biti lijeni malo se žrtvovati Gospi za ljubav i uslišenje naših molitava, ali i ne zapustiti lijepu pobožnost koju su započeli naši stari. Stalno govorimo kako sve dobre stvari i običaji idu kraju, a ne pitamo se jesmo li i sami tome pridonijeli. Uz samo malo žrtve možemo od Gospe izmoliti veliki blagoslov za nas i naše obitelji.