– Ja sam don Hrvoje iz Karlovca, imam 46 godina, zaređen sam u Njemačkoj u Kölnu, gdje sam proveo većinu svojeg svećeništva. Prije dolaska ovdje bio sam u Brckovljanima. Novo je uvijek izazov – i potrebno je da nam Bog ulije malo sigurnosti, da nam pomogne jer mi trebamo snagu odozgo. Prvi dan kad sam bio ovdje zamolio sam Gospodina da mi pokaže što trebam činiti, što bi On htio, što je bitno kod vas, u ovoj župi. I zanimljivo je da je taj dan bila riječ proroka Ezekijela iz Starog zavjeta, koji treba prorokovati suhim kostima… Tako da znate, Gospodin vas poznaje, On zna što je u vašem životu suho, kako živite, da bi možda rado cvjetali, ali ne možete, da bi davali plodove, ali nema vode, nema volje, nema vina radosti u vašem životu. Kao da vam se čini da ne živite, nego preživljavate! Stoga se nadam da ste zato došli ovdje, na svetu misu. Možda do sada nismo iskusili kako Bog stvara preko svoje riječi, preko nedjeljne svete mise, preko tjedne mise, kako snažno može djelovati u našim životima. Da ja mogu doći pred Boga sa svojim problemom, da ga mogu pozvati, da mogu djelovati. Ne radi se o tome da će Bog maknuti sve probleme iz vašeg života, ali Bog može učiniti da živimo, da više ne preživljavamo. Da se ujutro digneš, s rukama upravljenim prema Bogu, s jednom posebnom radošću – rekao je vlč. Hrvoje Bušić u svojem predstavljanju i svojoj prvoj nedjeljnoj misi pred vjernicima u kapeli svetog Vida u Mraclinu.

^{Foto galerija: Zvonimir Šafar}

U subotu 31. kolovoza uz mnoge Velikogoričane i brojni će ljudi iz Mraclina poći na 33. zahvalno pješačko hodočašće velikogoričkih vjernika Majci Božjoj Bistričkoj. Ove će se godine hodočašće održati tjedan dana ranije nego inače. Pozivamo sve hodočasnike iz Mraclina da se nakon puta dugačkog čak 42 kilometra okupe u Mariji Bistrici pola sata prije mise (dakle u 17.30. h), ispred glavnog vanjskog svetišta kako bi napravili zajedničku milenijsku fotografiju.  

DRUGO ČITANJE:
Iz Ispovijesti svetog Augustina, biskupa Knj. 7, 10, 18; 10, 27: CSEL 33, 157 – 163. 255

O vječna istino, o istinita ljubavi, o ljubljena vječnosti!

Opomenut tako da se vratim samome sebi, ušao sam pod tvojim vodstvom u svoju nutrinu; to sam mogao jer si ti postao mojim pomoćnikom. Ušao sam i vidio slabašnim okom svoje duše iznad istoga oka svoje duše, iznad svoga duha svjetlo nepromjenjivo, ne ovo obično svjetlo i vidljivo svakom tijelu niti je ono bilo kao od iste naravi, samo veće kao kad bi ovo svjetlo mnogo i mnogo jasnije svijetlilo i sve stvari obuzelo svojom veličinom. Ne, ono svjetlo nije bilo takvo, nego drugo, mnogo drugačije od svih ovih. Niti je tako bilo iznad moga uma kao ulje nad vodom, ili nebo nad zemljom, nego ono bijaše više, jer me je ono stvorilo, a ja bijah niže, jer sam bio stvoren od njega. Tko pozna istinu, pozna to svjetlo.
O vječna istino, istinita ljubavi, o ljubljena vječnosti! Ti si Bog moj, tebi uzdišem danju i noću. čim sam te upoznao, ti si me podigao k sebi da vidim kako ima nešto što bih trebao vidjeti i kako još nisam takav da bih mogao vidjeti. Zabliještio si moj slabi pogled zračeći u me žestoko i ja uzdrhtah od ljubavi i straha. I spoznah da sam daleko od tebe u kraju gdje je sve različno od tebe, i bilo mi je kao da čujem tvoj glas iz visine: »Ja sam hrana jakih: rasti pa ćeš me jesti. I nećeš ti mene pretvarati u sebe kao hranu svoga tijela, nego ćeš se ti promijeniti u mene«.
Tražio sam put na kojem bih skupio snage koja bi me osposobila da uživam tebe, ali ga nisam nalazio dok nisam zagrlio Posrednika između Boga i ljudi, čovjeka Isusa Krista, koji je iznad svih stvari, Bog, blagoslovljen uvijeke, njega koji nas zove govoreći: Ja sam put, istina i život, i hranu, koju još bijah preslab uzimati, miješa s tijelom, jer Riječ tijelom postade, da nam tvoja mudrost, po kojoj si sve stvorio, mlijekom u ranom djetinjstvu.