Drugi svjetski rat donio je Mraclincima susret s Kozacima. Pripadnike nesretnog naroda iz Podkavkazja vjetrovi rata otpuhali su na sve strane, a vjera njihovih zapovjednika da će im savezništvo s Nijemcima donijeti povoljan ishod, produbila je tu nesreću i u godinama nakon završetka rata.

Iako su Kozaci na prijelazu ’43. na ’44. u Turopolje stigli kao kaznena ekspedicija,  a potom i kao osiguranje pruge Sisak -Zagreb, Mraclinci su se s njima uspijevali sporazumjeti mnogo bolje nego s njihovim njema─Źkim komandantima; sli─Źnosti u jeziku i na─Źinu ┼żivota kao da su bile ja─Źe od ratnih antagonizama. 

Na┼ía baka ─Źesto je znala zapjevati pjesmu koju su Kozaci osobito rado i ─Źesto pjevali, pa su je mnogi Mraclinci lako zapamtili: “Stojala, dumala, cigano─Źka moloda”. Naslov nije ni potrebno prevoditi. Nedavno sam se odlu─Źio potra┼żiti tu pjesmu u bespu─çima svemre┼żja pa me iskreno iznenadilo koliko mnogo tragova je “cigano─Źka” ostavila ne samo u Ukrajini i Rusiji, nego i u glazbenom naslije─Ĺu ─îeha, Poljaka, Slovaka… Za ovu priliku izdvajamo jednu simpati─Źnu rusku izvedbu u kojoj je “cigano─Źka” postala “koza─Źenka”,  dakle koza─Źka dekla. Mo┼żda je to putokaz i Du─Źecu da se uklju─Źi u ovu sveslavensku ┼ítafetu od uha do uha, koja sasvim sigurno traje ve─ç nara┼ítajima.