Uskoro počinje devetnica Majci Božjoj Vukovinskoj, priprema za blagdan Velike Gospe ili Velike meše, kako to zovemo u našem kraju. Devet večeri za redom, slijevaju se iz okolnih sela i župa rijeke hodočasnika, neki pješice, neki biciklima, neki autima, ali svi sa istim ciljem; pokloniti se našoj Nebeskoj Majci.
Dirljivo je vidjeti lica užarena od vrućine i hodočasničke grupe, predvođene turopolskim mužem koji nosi križ što ga je radosno prigrlio. Devet večeri za redom slušamo od probranih duhovnika kako da budemo bolji ljudi, kako oprostiti drugima, ali i sebi. Ako nam je Bog kroz sakrament Svete ispovijedi oprostio, tko smo mi da ne učinimo isto?
Devet večeri za redom molimo svatko za svoje nakane; za zdravlje nas i naših obitelji, za blagostanje i mir u našim srcima, našim domovima i našoj Domovini. Molimo za one koji nas vode, da im Duh sveti da razum i poštenje, da sve nevine žrtve iz svih ratova na ovim prostorima pronađu mir, da oprostimo dužnicima našim jer i Bog oprašta nama naše dugove. U ovoj teškoj godini molit ćemo na nakanu koja nam je do nedavno bila nezamisliva; da se zaustavi ova pandemija, a Bog će naći načina.
Za kraj ću završiti stihovima meni najdraže marijanske pjesme, koju nikada ne otpjevam do kraja, jer me stegne u grlu:
Dobra nam navek ostani,
Zmoli nam pri sinu,
Da od svega zla obrani,
Nas i Domovinu.
Amen.
