Draga obitelji, dragi prijatelji, dragi vjernici,
Isus je rekao svojim učenicima: ljubi bližnjega svoga kao samoga sebe. To su riječi prema kojima je stvarno živio naš Pero, ljubio bližnjega svog.
Snije selo jedno malo u ravnici zelenoj,
cvrkut ptica noću leti i tu diše Mraclin moj…
Tako si otišao i započeo svoj nebeski život… tiho, u miru, da još jednom, posljednji puta, osjetiš kako diše Mraclin tvoj. Ostaje nam golema tuga, ali prije svega ponos što smo te poznavali, živjeli s tobom, dijelili beskrajne zajedničke trenutke radosti i veselja, te pravih životnih i nogometnih priča.
Recite mi tko ne zna njegov nogometni put, igranje u Stuttgartu, Kanadi…. tko ne zna njegove legendarne izjave, ponajprije onu „kaj drigbla, puca, e…“, a recite mi tko tek ne poznaje njegov osmjeh, milu i toplu riječ… E, baš takvog ćemo ga uvijek pamtiti!!!
Uvijek je bio prvi, prvi u radu za svoj klub… i zbog toga u našem dijelu srca koji kuca za Mraclin i klub, Pero je prvi i dugo dugo nitko nakon njega. Ne postoje riječi koje bi opisale njegov rad i trud. Toliko toga bi mogli napisati i reći, no ti si sve rekao svojim djelima i nikada se nisi želio isticati, već živjeti ponizno i samo onako kako ti znaš. Budimo ponosni i sretni što smo ga poznavali, što nam je bio pravi prijatelj.
A tebi, dragi naš Pero, obećajemo da te nećemo zaboraviti i da ćeš zauvijek ostati u našim srcima i mislima, da ćeš s nama biti na svakoj tekmi i da će tvoj NK Mraclin disati za tebe kao što si ti godinama disao za njega. Nije više nekih s nama, ali Graba pamti sve, navijače svoje vjerne i nogometne legende… Pero, fala ti!!!
