‘Bolje da me mrze zbog nečega što jesam, nego da me vole zbog nečega što nisam’, zapisano je na jednom grafitu u Torinu. ‘Pazi na svoje MISLI, one postaju RIJEČI. Pazi na svoje RIJEČi one postaju DJELOM. Pazi na svoja DJELA, ona postaju NAVIKOM. Pazi na svoje NAVIKE, one postaju KARAKTEROM. Pazi na svoj KARAKTER, on postaje tvojom SUDBINOM?, stoji na drugom, negdje u srcu Zagreba.
‘Ja sam takav. Ili zaboravljam odmah ili ne zaboravljam nikad!’ zapisao je Samuel Beckett dok je čekao Godota. Ovo su, naposljetku, slike koje se ne zaboravljaju.
Momčad Dolenca tradicionalno je sudjelovala na Memorijalu Marka Čika. Na slici doktor Hubak, veliki i mali Vukašinec, portir Praštalo, Buby, Igy, jedini mraclinski osvajač Kupa Hrvatske Ivan Đuretić, Neven Gvabi Karas, Bat Macenić i lijevi bek Darko Crnić. U pozadini desno Obrežani već cugaju – Bek Đuro, Paja…
Jedna od legendarnih momčadi Obreži, osamdesetih godina vječiti pobjednici Memorijala Marka Čika. Bili smo ‘mnogo jaki’. Na ovoj slici nema (valjda nisu došli/ Beka, Vjeke, Buce, Paje… ali je tu osovina Šeki i Đekson, u punoj snazi i pri ‘šutu’. Igrali smo po krilima. Tri ‘prvotimca’ Obreži imaju isto ime i isto prezime. Koje?