Pa to se zna. To je dokazano, pa to su rekli i na televiziji. Ima i puno studija o štetnosti masti. Svugdje se jela reklamiraju kao malo masna, (low fat), bez masti, obrana mlijeka, bezmasni jogurti….Čak se i tave reklamiraju da se na njima može peći bez masti. Znači, jasno je da je masno štetno. Pa otkuda tebi hrabrost da veliš suprotno?
Što znamo o mastima?
Da su jedna od osnovnih namirnica iz naše prehrane (uz bjelančevine i ugljikohidrate).
Da imaju dvostruko veću kaloričnu vrijednost od bjelančevina i ugljikohidrata.
Da su sastavni dio svake stanice našeg tijela.
Da su otapalo za vitamine A, D, E i K bez kojih ne bismo mogli živjeti.
Da se naš mozak sastoji od 30% masnoća.
Da smo se odmah nakon rođenja hranili hranom punom zasićenih masnoća (majčinim mlijekom).
Mogli bismo još dugo nabrajati.
Pa kako to da su masti koje su jedna od najvažnijih namirnica, koje su sastavni dio našega tijela, koje su rezerva hrane za razdoblja oskudice odjednom od saveznika postale najveći neprijatelj?
Studija sedam zemalja (objavljena 1978 u SAD), voditelj projekta Ancel Keys, ustvrdila je da postoji korelacija između potrošnje masti i srčanih oboljenja.
Iako korelacija (sličnost) nije dokaz, iako se za studiju odabralo zemlje gdje postoji takva usporedivost a nisu se uzimale zemlje koje bi pokazivale suprotno (Francuska, Njemačka, Danska, Norveška, Ukrajina, Čile), iako nije sprovedena kontrolna studija niti su obavljena daljnja istraživanja, donijeli su zaključak da su masnoće uzročnik srčanih oboljenja, znači da su štetne. Donijeli su i preporuke da se troši što manje masti.
I onda je počelo.
Da bi jela bez masti bila ukusna, moralo se dodavati šećere. Da bi se nadomjestio manjak u energentu, masnoće se zamijenilo ugljikohidratima. Istovremeno s preporukom o manjem unosu masnoća u SAD je naglo počeo rasti broj oboljelih od dijabetesa, broj ljudi s prekomjernom težinom kao i predebelih, povećao se broj srčanih oboljenja, raka, Parkinsona…
Kako to da nitko to nije primijetio? Je, ali nisu ga htjeli slušati. John Yudkin je još 1972. objavio knjigu Pure, White and Deadly (Čisto, bijelo i otrovno) o štetnosti šećera. I što mu se dogodilo? Napali su ga, popljuvali, razapeli, uništili kao znanstvenika, proglasili nepoželjnim na kongresima, sprječavali njegova predavanja. Tko to? Ancel Keys zajedno s proizvođačima zaslađenih pića i hrane.
Nakon Yudkina dugo vremena se nitko nije usudio napasti šećere.
Možemo li i kod nas naći primjere?
Vele da je u Slavoniji veća učestalost srčanih oboljenja nego u Dalmaciji. Ovo još i mogu povjerovati. Ali objašnjenje za to mi je upitno: Slavonci jedu više masno od Dalmatinaca? Jer Dalmatinci imaju čuvenu mediteransku prehranu. Očito je onda da je masno štetno.
Ili možda?
Zar je ta mediteranska prehrana toliko nemasna? A panceta, maslinovo ulje, pršut, sirevi, riba? Osim toga, tko peče kolače? Dalmatinke ili Slavonke? I zašto se onda optužilo masti a ne šećere?
Nadam se da je ovo bilo dovoljno da vam probudi znatiželju. Znanje svijeta je barem danas lako dostupno. Svega nekoliko klikova mišom. Ako vam je zanimljivo, lako ćete saznati više. Mene je posebno razljutilo kad sam shvatio koliko je znanstvena zajednica pod utjecajem raznih bogatih korporacija. I koliko im je teško priznati da su nas 50 godina pogrešno savjetovali.
Ovo je tema o kojoj bi se moglo do jutra. I još puno dulje.
Jesmo li i dalje uvjereni da je masno štetno? Ili smo počeli sumnjati u još jedan mit?
Za sada dosta. Javite se s komentarima.
Lijepi pozdrav!