Ovoga petka – jedanaestog dana studenog – mraclinska pajdašija okupit će se na Krušaku, kako bi što kvalitetnije, što bliže tradiciji, veselo i do jutra ‘dočekala’ mladog konjanika Svetoga Martina, zaštitnika vojnika, vitezova, gostioničara, hotelijera, vinara… Blagdan svetog Martina slavi se tri dana nakon njegove smrti, a prati ga pučko veselje, kako u našim krajevima, tako i na Zapadu. Na Zapadu je Martin dugo vremena bio najpopularniji svetac. Na taj se dan pilo mlado vino, a u Italiji i danas postoji poslovica: ‘Il nuovo vino si beve s San Martino (Mlado vino pije se na Svetog Martina).

U našim krajevima Sveti Martin se štuje kao zaštitnik vinara i vinogradara, a sam blagdan tradicionalno prolazi u znaku pučkih običaja i veselica te ‘krštenja’ mladog vina u ‘biskupskoj odori’. Tako će biti i ovoga petka na destinaciji pored Šumarije Velika Gorica na Krušaku, a u ulozi biskupa pojavit će se tradicionalno i generacijski – Tomislav Galeković Pjesnik. Za kapljicu su zaduženi svi, a za zdravice do jutra legendarna Modra galica.

martinje1

Prema legendi, kad je Martin kao mladi konjanik u gordoj vojničkoj opremi, u kojoj se isticao vijoreći crveni plašt, jahao po studenom vjetru koji je nagovještavao nadolazeću zimu, uz rub ceste ugledao je starog siromaha, svog promrzlog, u poderanim krpama kojima se pokušao zaštititi od studeni. Martin je neodlučno stao pored starca koji je drhtavo pružao ruku tražeći pomoć. Taj prizor ga je toliko potresao da je mačem odsjekao polovicu svog crvenog plašta i njime zaogrnuo starca. Te noći, kad je blaženo usnuo, Martinu se javio Isus, kojeg još nije ni poznavao, i zahvalio mu se što ga je zaogrnuo polovicom svojeg plašta.

Legenda dalje kaže da je ta gesta nesebične dobrote bila popraćena naglim zatopljenjem vremena, kao da se i nebo smilovalo siromašnima i spasilo ih od studeni. Zato i danas u nekim krajevima toplije dane pred početak zime zovu “Martinje ljeto”.

S obzirom da je Martinov otac kao vojni zapovjednik u rimskoj legiji često bio premještan zbog posla, puno su putovali i u toku tih putovanja Martin se susreo sa pojmom kršćanstva, koje ga je oduševilo, iako su mu roditelji bili štovatelji rimskih bogova. Po izričitoj očevoj volji započeo je vojnu karijeru, u kojem razdoblju se i desila epizoda sa crvenim plaštem i siromahom, ali je nakon dvije godine zatražio otpust iz vojske i posvetio se svećeničkom pozivu da bi na kraju, nakon smrti svetog biskup Hilarija i sam postao biskup. Epizoda s plaštem i siromahom proslavila ga je širom kršćanskog svijeta. Postao je veliki širitelj kršćanstva, a posebnu pažnju oduvijek je posvećivao selu, seljacima i siromašnima, razumijevajući njihove probleme i bijedu. Zato su ga oduvijek posebno voljeli siromašni i odbačeni ljudi. Umro je 8.studenog 397. godine, a njegov sprovod tri dana kasnije, bio je pravi odraz odanosti i poštovanja.

Facebook komentari