Ovoga petka ÔÇô jedanaestog dana studenog ÔÇô mraclinska pajda┼íija okupit ─çe se na Kru┼íaku, kako bi ┼íto kvalitetnije, ┼íto bli┼że tradiciji, veselo i do jutra ‘do─Źekala’ mladog konjanika Svetoga Martina, za┼ítitnika vojnika, vitezova, gostioni─Źara, hotelijera, vinaraÔÇŽ Blagdan svetog Martina slavi se tri dana nakon njegove smrti, a prati ga pu─Źko veselje, kako u na┼íim krajevima, tako i na Zapadu. Na Zapadu je Martin dugo vremena bio najpopularniji svetac. Na taj se dan pilo mlado vino, a u Italiji i danas postoji poslovica: ‘Il nuovo vino si beve s San Martino (Mlado vino pije se na Svetog Martina).

U na┼íim krajevima Sveti Martin se ┼ítuje kao za┼ítitnik vinara i vinogradara, a sam blagdan tradicionalno prolazi u znaku pu─Źkih obi─Źaja i veselica te ‘kr┼ítenja’ mladog vina u ‘biskupskoj odori’. Tako ─çe biti i ovoga petka na destinaciji pored ┼áumarije Velika Gorica na Kru┼íaku, a u ulozi biskupa pojavit ─çe se tradicionalno i generacijski ÔÇô Tomislav Galekovi─ç Pjesnik. Za kapljicu su zadu┼żeni svi, a za zdravice do jutra legendarna Modra galica.

martinje1

Prema legendi, kad je Martin kao mladi konjanik u gordoj vojni─Źkoj opremi, u kojoj se isticao vijore─çi crveni pla┼ít, jahao po studenom vjetru koji je nagovje┼ítavao nadolaze─çu zimu, uz rub ceste ugledao je starog siromaha, svog promrzlog, u poderanim krpama kojima se poku┼íao za┼ítititi od studeni. Martin je neodlu─Źno stao pored starca koji je drhtavo pru┼żao ruku tra┼że─çi pomo─ç. Taj prizor ga je toliko potresao da je ma─Źem odsjekao polovicu svog crvenog pla┼íta i njime zaogrnuo starca. Te no─çi, kad je bla┼żeno usnuo, Martinu se javio Isus, kojeg jo┼í nije ni poznavao, i zahvalio mu se ┼íto ga je zaogrnuo polovicom svojeg pla┼íta.

Legenda dalje ka┼że da je ta gesta nesebi─Źne dobrote bila popra─çena naglim zatopljenjem vremena, kao da se i nebo smilovalo siroma┼ínima i spasilo ih od studeni. Zato i danas u nekim krajevima toplije dane pred po─Źetak zime zovu ÔÇťMartinje ljetoÔÇŁ.

S obzirom da je Martinov otac kao vojni zapovjednik u rimskoj legiji ─Źesto bio premje┼ítan zbog posla, puno su putovali i u toku tih putovanja Martin se susreo sa pojmom kr┼í─çanstva, koje ga je odu┼íevilo, iako su mu roditelji bili ┼ítovatelji rimskih bogova. Po izri─Źitoj o─Źevoj volji zapo─Źeo je vojnu karijeru, u kojem razdoblju se i desila epizoda sa crvenim pla┼ítem i siromahom, ali je nakon dvije godine zatra┼żio otpust iz vojske i posvetio se sve─çeni─Źkom pozivu da bi na kraju, nakon smrti svetog biskup Hilarija i sam postao biskup. Epizoda s pla┼ítem i siromahom proslavila ga je ┼íirom kr┼í─çanskog svijeta. Postao je veliki ┼íiritelj kr┼í─çanstva, a posebnu pa┼żnju oduvijek je posve─çivao selu, seljacima i siroma┼ínima, razumijevaju─çi njihove probleme i bijedu. Zato su ga oduvijek posebno voljeli siroma┼íni i odba─Źeni ljudi. Umro je 8.studenog 397. godine, a njegov sprovod tri dana kasnije, bio je pravi odraz odanosti i po┼ítovanja.