Legende nisu samo priče koje bake i djedovi pričaju svojim unucima koristeći ih u odgojno-obrazovne svrhe. Legende nisu neki nepoznati junaci i mitološka bića utkana u narodne pripovijetke koje se prepričavaju dok se koža ježi od iskonskog straha pred “onim s one strane”. Legende su i stvarni ljudi koji su svojim životima utisnuli pečat jednom društvu i jednom vremenu.
I Mraclin je imao legende. Oni su otišli mirno, u trenutku kad ih je Svevišnji pozvao k sebi, rekavši im: Vaš zadatak na ovom svijetu je ispunjen.
Nemoguće ih je sve nabrojiti, no one sa kojima sam ja rasla i odrasla vrijedi spomenuti:
– Predsjednik (Vid Crnić), dugogodišnji predsjednik DVD-a Mraclin, ostavio je duboki trag u mraclinskoj vatrogasnoj povijesti;
– Franek (Vladimir Cvetnić), vatrogasac dušom i tijelom;
– Ben (Nikola Galeković), vatrogasac, nogometaš;
– Danš (Nikola Galeković Danec), vatrogasac kojeg pamtim po nošenju zastave DVD Mraclin u bijelim rukavicama. Nitko ih nije nosio dostojanstveno kao on;
– Pap (Franjo Križanić), vatrogasac i mraclinski slavuj.
Za kraj sam ostavila Mileka (Vladimir Cvetnić) i Čomija (Dragutin Kos). Oni su, u najpozitivnijem smislu te riječi, “svakom loncu bili poklopac”.
Svatko od njih upisan je u povijest Mraclina i treba ih sačuvati od zaborava. Sve ih je krasila ista vrlina; ljubav prema Mraclinu i svojoj Domovini, ljubav prema prezimenima poteklima iz starih turopolskih zadruga čiji se plemički status s vremenom izgubio, ali ne i ono plemenito što je iz njih poteklo.
