Čista srijeda je prošla. Neki su postili, neki možda i nisu. Što Crkva određuje za dan posta i nemrsa? Ne jede se meso, a do sita se može jesti svega jedanput. Ovo jedanput do sita meni osobno ne štima. Zašto? Jer ima ljudi koji jedu svega jedanput na dan. To je takozvana OMAD dijeta (One Meal A Day), kojoj sam ja osobno sklon, jer jedem kroz razdoblje od 2-3 sata u danu. Recimo između 10 i 12 sati. Tako za mene i slične ograničenje na jedan obrok do sita u danu baš i nije neki post.
Nekada je post značio da se ono što se zaštedjelo u hrani dalo siromašnima. Ne vjerujem da je onima koji za post naručuju skupu ribu ostalo nešto za siromašne. Post bi trebao biti da se jede svega jedanput, ali i tada ne do sita. Neki poste o kruhu i vodi. Kako ne cijenimo previše kruh, jer su to ugljikohidrati, ali i žitarice, o kojima ćemo poslije, onda bi najbolji post bio o kruhu i vodi bez kruha. Meni to petkom uglavnom uspijeva.
Već smo rekli da se post u Bibliji spominje preko 40 puta. Sada nešto malo o relevantnosti Biblije. U priči o doktoru Ignazu Semmelweisu rečeno je da su liječnicima rodilje umirale u strašnom postotku jer nakon obdukcije mrtvih nisu prali ruke.
Što je Mojsije zapovjedio Židovima o tome? Oni koji su dirali mrtvoga, pripremali ga za ukop, morali su se prati tekućom vodom i sljedećih tjedan dana su smatrani nečistima. Pazite, tekuća voda i tjedan dana karantene. I to prije tri tisuće godina. Očito je da doktori novoga doba nisu čitali Bibliju. Ili joj nisu vjerovali.
Post je toliko dobar, zdrav i koristan, tako da kad bi post bio tableta, svi bi je uzimali. Isto možemo reći i za tjelovježbu. Da je tjelovježba tableta, svi bi je uzimali. Između posta i tjelovježbe možemo dati još jednu usporedbu. Trčanje je korisno. No, kada bi vi sutra išli pretrčati 3 kilometra, vjerojatno bi se nakon toga osjećali loše. Potrebno je pripremati se. Isto tako je i s postom. Vrijedi početi s dnevnim postom od 12 sati, zatim sve više, pa doći do 16 sati dnevnoga posta kao što preporučuje naša dijeta. Tek tada, nakon nekog vremena, kada se tijelo navikne posezati za masnoćama, može se razmišljati o cjelodnevnom postu. Inače, osim osjećaja gladi, može doći i do glavobolje. To naš mozak protestira jer mu je uzmanjkalo hrane. A nismo se naviknuli trošiti masnoće. Nakon mjesec, dva priprema ne bi trebalo biti problema.
Glavni problem tijekom posta je osjećaj gladi. U potrošačkom društvu, u kakvom već jesmo, voli se tumačiti da je glad opasna stvar, nešto štetno za naše zdravlje te ako je došlo do osjećaja gladi, nešto smo pogriješili.
Glad nastaje zbog hormona ghrelina. Ghrelin se izlučuje prvenstveno u želucu, nešto u gušterači i crijevima, a nešto i u mozgu. Otkriven je tek prije dvadeset godina, i još se naveliko istražuje njegova uloga u našem tijelu. U Wikipediji, pod biološkim funkcijama ghrelina imamo navedeno 60 uloga. Jesmo li si uvođenjem civilizacijske navike od tri obroka dnevno, da jedemo kada je vrijeme za to, a ne kada smo gladni, uskratili ovaj toliko važan hormon? Ide se čak i do toga da se dodavanjem sintetički proizvedenog ghrelina saniraju posljedice infarkta miokarda. Ili se bori protiv osteoporoze. Nije li to ipak pomalo perverzno? Da ponekad pokušamo malo i postiti?
Osjećaj gladi nije naš neprijatelj. Glad je oduvijek bila motivator. Tjerala je našeg predka da ulovi nešto za večeru i da ne bude nekome večera. Ne bojte se osjećaja gladi. Možda je to dobro za vaše zdravlje.
Dužan sam neka objašnjenja. Zašto špek u nazivu dijete? Pa, zbog toga da izazovem interes i čuđenje. Mnogima još uvijek nije jasno da treba jesti masno da bismo smršavili. Jer masti zasite, a ne stvaraju novu glad. Svinjska masnoća je za nas prirodna, potpuno domaća. Na svinjskoj masti smo, možemo reći, odrasli. Špek ima još dodatne prednosti jer nije termički obrađen pa je u njemu sve sačuvano. Meni je špek posebno u početku puno pomagao kao važan sastojak obroka prije posta. I meni nije u početku bilo lako izdržati do 12 sati drugoga dana. Sa špekom je i to bilo lakše.
I još nešto o voću. Ukratko, voće je precijenjeno. I to zbog velike količine šećera. Današnje voće je dizajnirano da bude što slađe. O štetnosti šećera smo dovoljno govorili. A sve što je u voću dobro, vitamini i minerali, u povrću možemo dobiti još i više.