Kad bih htjela ispriÄati po mraclinski kako su se nekad “Å”opale” guske, onda bi to zvucalo otprilike – “Å”upale”. A nisu se Å”upale, nego “Å”opale”. Nitko ih nije zlostavljao, ako se pod time ne podrazumijeva nemilosrdno guranje hrane u njihova usta.Ā
Vidim sebe na stubama bakinog Äardaka i nju kako sjedi na “gajnku”, na malom stolÄiÄu kojeg je deda napravio joÅ” prije Preokreta. U krilu joj guska. Baka je desnom nogom blokirala gusku i time joj onemoguÄila bijeg ili bilo kakav manevar. Bila je u potpunoj bakinoj vlasti. Lijevom rukom baka je drži za glavu i kljun, u koji desnom rukom gura smjesu kukuruza i masti. Kvrga na guskinom vratu postaje sve veÄa i veÄa. Kad se guskin vrat volumenizira, baka rukom gura svu tu hranu prema želucu. Izgledalo je kao da ju miluje, iako baki to nije bilo ni na kraj pameti. Cilj te radnje je da sva ta, silom umetnuta hrana, doÄe do guskinog probavnog sustava i lijepo se nataloži tamo gdje treba.Ā
Cijeli postupak ponavljao se svakodnevno, punih mjesec dana. Guska je naoÄigled bujala, posve nesvjesna sudbine koja joj se sprema. Svojim malim guÅ”Äjim mozgom nije mogla ni pojmiti da ta gozba nije za njezino dobro – sama oÄito nije bila “požderuh” pa je trebala pripomoÄ. Samom Äini smaknuÄa nisam prisustvovala, ali jesam “Äejanju” perja kao o jednom od nusproizvoda, sad veÄ pojedene guske. Ali, to je tema za neku drugu priÄu. NajljepÅ”i dio priÄe o guski je miris i okus kojima je obdarila okusne pupoljke svih koji su imali priliku uživati u toj raskoÅ”i. Ipak je, na kraju priÄe, smisao njezinog postojanja trenutak kad se iz rola izvuÄe protvan, a svima krenu zazubice.Ā
Ali to su, u ono vrijeme, ipak bili “retki petki”.
