Tomislav GalekoviÄ Brko
Vrijeme bez mira i sreÄe
Ovo je vrijeme bez mira i sreÄe
U ovoj zemlji nitko ostati neÄe
Samo se laže da bit Äe bolje
U meni nestaje i to malo voljeRadi se jedna velika pljaÄka
A nama prodavaju u vreÄi maÄka
Sve viŔe ljudi ostaje bez Ŕljake
Vrijeme je da prestanu srati kvakeZar misle svi da sam toliko blesav
Pa stvarno ja i malo jesam
Ali sve ima granice svoje
Izrokat Äu onog tko otima mojeI da poginem nije mi žao
Ako znam zaÅ”to sam paoAko treba bit Äu gladan
Ali neÄu biti jadan
Borit Äu se dok imam krvi
Ali nedam da me se smrviŽivot je tako bezvredan danas
Niti jedna glava ne misli na nas
Samo su doslijedni u slanju raÄuna
I da njihova mjeÅ”ina bude punaDok ljude muÄe problemi i glad
Oni si stvaraju duhovni sklad
Tu su kupke, saune razne
Pa poslije odmorni o životu bulazneI da poginem nije mi žao
Ako znam zaŔto sam paoAli polako to kraju ide
I oni slijepi to sada vide
Ova je zemlje ispred zida
A ljudi su crveni od stidaNeŔto mora hitno da se mijenja
mora prestati da se kenja
Ljudima treba kruha i rada
i nije bitno onda tko vladaKada je trbuh smiren i pun
Kada papica doÄe kroz kljun
Onda narod dolazi k svijesti
A pizdarija je ako nema jestiI da poginem nije mi žao
Ako znam zaÅ”to sam paoU piÄu nestaje san
Izgledam kao sjenka u mraku
koja se gubi u viru života
tražeÄi neÅ”to Å”to zove se cilj
a sve je samo katastrofa.RijeÄi su samo isprazne fraze
koje izlaze iz naŔe nutrine
smisao svega ne nalazim nigdje
umor me lomi željan sam tiŔine.I tako se gubi prokleta volja
nemam snage da zapoÄnem dan
samo je jedna istina prava
u piÄu nestaje san.Nemaju mladi razlog za dalje
vrijednosti prave trunu u blatu
tumaraju tužno izgubljene glave
a vrijeme prolazi na životnom satu.Gledam sa strane pijune bez muda
kako ih vuku face sa vrha
pa se zapitam Ŕto je s nama
koja je naŔeg života svrha?Totalna sjebanost
Sve manje u meni ima emocija,
a sve viŔe tuposti.
To je smrt za pjesnika,
a ovo je vrijeme gluposti.Umorni ljudi izgubljenih duŔa
ne znaju kuda ih sutra vodi.
Sretan je onaj koga Bog pozove,
a nesretan koji se rodi.Ovaj prvi se rijeŔio briga svih,
a ovom drugom tek poÄinju one.
Ja tupo gledam u zid.
Polako se gasim. U meni pjesnik klone.Svjetlo BožiÄa
Dolazi svjetlo BožiÄa u naÅ”e domove.
Budimo ljudi prema drugima.
SluŔajmo Ŕto nam Isus govori.
PronaÄimo Boga Å”to se krije u nama.Skinimo s lica lažne osmjehe.
Pustimo BožiÄu da nas ponese.
Otvorimo srca sebi i drugima.
Budimo ljudi prema ljudima.Oprostimo, jer to je ljudski
i Bog Äe nam blagoslov dati.
Budimo nesebiÄni, darujmo ljubav
i kad-tad to Äe Bog da nam vrati.BožiÄ nije primati nego darovati.
Darovati iskrenost, darovati prijateljstvo,
darovati ljubav,
darovati drugom ono najbolje u sebi.To je pravi i jedini smisao BožiÄa.
To je svjetlo BožiÄa.Äestit i blagoslovljen BožiÄ Å¾eli vam vaÅ” Brko!
Ā