Tomislav Galeković Brko
Vrijeme bez mira i sreće
Ovo je vrijeme bez mira i sreće
U ovoj zemlji nitko ostati neće
Samo se laže da bit će bolje
U meni nestaje i to malo voljeRadi se jedna velika pljačka
A nama prodavaju u vreći mačka
Sve više ljudi ostaje bez šljake
Vrijeme je da prestanu srati kvakeZar misle svi da sam toliko blesav
Pa stvarno ja i malo jesam
Ali sve ima granice svoje
Izrokat ću onog tko otima mojeI da poginem nije mi žao
Ako znam zašto sam paoAko treba bit ću gladan
Ali neću biti jadan
Borit ću se dok imam krvi
Ali nedam da me se smrviŽivot je tako bezvredan danas
Niti jedna glava ne misli na nas
Samo su doslijedni u slanju računa
I da njihova mješina bude punaDok ljude muče problemi i glad
Oni si stvaraju duhovni sklad
Tu su kupke, saune razne
Pa poslije odmorni o životu bulazneI da poginem nije mi žao
Ako znam zašto sam paoAli polako to kraju ide
I oni slijepi to sada vide
Ova je zemlje ispred zida
A ljudi su crveni od stidaNešto mora hitno da se mijenja
mora prestati da se kenja
Ljudima treba kruha i rada
i nije bitno onda tko vladaKada je trbuh smiren i pun
Kada papica dođe kroz kljun
Onda narod dolazi k svijesti
A pizdarija je ako nema jestiI da poginem nije mi žao
Ako znam zašto sam paoU piću nestaje san
Izgledam kao sjenka u mraku
koja se gubi u viru života
tražeći nešto što zove se cilj
a sve je samo katastrofa.Riječi su samo isprazne fraze
koje izlaze iz naše nutrine
smisao svega ne nalazim nigdje
umor me lomi željan sam tišine.I tako se gubi prokleta volja
nemam snage da započnem dan
samo je jedna istina prava
u piću nestaje san.Nemaju mladi razlog za dalje
vrijednosti prave trunu u blatu
tumaraju tužno izgubljene glave
a vrijeme prolazi na životnom satu.Gledam sa strane pijune bez muda
kako ih vuku face sa vrha
pa se zapitam što je s nama
koja je našeg života svrha?Totalna sjebanost
Sve manje u meni ima emocija,
a sve više tuposti.
To je smrt za pjesnika,
a ovo je vrijeme gluposti.Umorni ljudi izgubljenih duša
ne znaju kuda ih sutra vodi.
Sretan je onaj koga Bog pozove,
a nesretan koji se rodi.Ovaj prvi se riješio briga svih,
a ovom drugom tek počinju one.
Ja tupo gledam u zid.
Polako se gasim. U meni pjesnik klone.Svjetlo Božića
Dolazi svjetlo Božića u naše domove.
Budimo ljudi prema drugima.
Slušajmo što nam Isus govori.
Pronađimo Boga što se krije u nama.Skinimo s lica lažne osmjehe.
Pustimo Božiću da nas ponese.
Otvorimo srca sebi i drugima.
Budimo ljudi prema ljudima.Oprostimo, jer to je ljudski
i Bog će nam blagoslov dati.
Budimo nesebični, darujmo ljubav
i kad-tad to će Bog da nam vrati.Božić nije primati nego darovati.
Darovati iskrenost, darovati prijateljstvo,
darovati ljubav,
darovati drugom ono najbolje u sebi.To je pravi i jedini smisao Božića.
To je svjetlo Božića.Čestit i blagoslovljen Božić želi vam vaš Brko!