Objavio blog.dnevnik.hr/dvdmraclin/na današnji dan 2009. godine:
“Članovi DVD-a Mraclin, koje je predvodio novoizabrani predsjednik Nikola Cvetnić, u nedjelju su posjetili legendu mraclinskog vatrogastva, gospodina Dragutina Cvetnića, od milja zvanog Franek. Članovi DVD-a Mraclin su osjetili moralnu i ljudsku obavezu da posjete čovjeka koji je svojim radom, trudom i bezuvjetnom ljubavi zadužio DVD Mraclin, te je posjeta sa prigodnim darovima bila najmanje šta se Franeku, a pogotovo u ovo korizmeno vrijeme moglo pružiti. Podsjetimo da je Franek prije nekoliko godina nesretnim slučajem slomio kuk, i od tada je na brizi svoje sestre Barice i šogora Stjepana, također ljudi u godinama, uz svesrdnu pomoć gospođe Božice i gospodina Marka Krznarića. S obzirom da je naš Franek postao sve manje pokretan, i njegovo stanje je zahtjevalo uvjete i njegu koja se tehnički u kući ne može osigurati, premješten je u dom za starije i nemoćne osobe u Zagrebu, gdje smo ga i posjetili. Valja napomenuti da ovo nije prvi posjet Franeku, nego tek jedan u nizu mnogih. Franeka su redovito posjećivali članovi Društva njegove generacije, te je samim time vidljivo da članovi našeg društva od uvijek pridodaju veliku pažnju kolegama koje je zatekla bolest i nesreća bilo koje vrste.
Po ulasku u sobu, ugodno iznenađeni Franek, nakon pozdrava sa svakim od posjetitelja – postavio je i prvo pitanje:
– A kak naše društvo, jel se ke dela?
Nakon kraćeg izvještavanja o aktualnim događanjima u i oko društva, uvijek za šalu raspoloženi Franek je odgovorio:
– Fala Bogu, najte rušati, samo delajte!
Ovo „najte rušati“ se odnosilo na stare čardake koji se u Mraclinu ruše, oko čega je izrazio veliko žaljenje. Nije Franek zaboravio ni folkloraše, nogometaše i lovce, te je izrazio zadovoljstvo i za njihov rad. Franek se s nostalgijom prisjetio vremena kad je DVD Mraclin harao natjecanjima preko bivše države, pa i do samog krova Europe, te je uz neke šaljive anegdote uspio do suza nasmijati sve posjetitelje…Između ostalog, na pitanje o curama u domu, odgovorio je također u svom stilu – “a dalo bi se zebrati”.
Prisjetio se Franek i sedamdesetih, kada su drugovi iz bivše države oduzeli putovnice njemu, Čomiju, Mileku i Mike Esperantovom, Joškecu i drugim dečkima, radi davanja izjava za katoličke novine “Veritas”, i još nekih aktivnosti koje su imale hrvatski i katolički predznak, koji je od strane komunista bio jako omražen i sustavno proganjan sedamdesetih godina.
Nakon nekog vremena druženja i prepričavanja starih priča, došlo je i vrijeme ručka, pa je samim time posjet dragom nam Franeku došao do kraja. Na odlasku Franek je poručio da mu pozdravimo cijeli, toliko mu voljeni Mraclin. S novim vozilom u posjet su išli Slaven, Damir, Ben, Mika, Jura, Čomi i Mirek.
Franek, vidimo se uskoro!
Nedjelja, 29.ožujak 2009. godine”
Foto arhiva: Ratko Galeković
