Oduvijek je vrijeme Došašća bilo ispunjeno toplinom koja se razlijeva u svaki kutak ljudske duše. Sam Božić vrhunac je tog isčekivanja. Rođenje djeteta u svakoj obitelji veliki je događaj. U Marijinoj i Josipovoj obitelji bio je to događaj za kojeg su znali da će promijeniti svijet. Rođenje samoga Boga u skromnim uvjetima, daleko ispod standarda življenja i za ono vrijeme, okupljenim pastirima nije dalo u prvim trenutcima naslutiti kakvom veličanstvenom događaju svjedoče. Bog je poslao svoga sina da se rodi za nas, da umre za nas, otkupivši naše grijehe. Ljudskom umu teško pojmljivo. Prvi susret sa vlastitim čedom pamti svaka majka. U ženi se tada budi ljubav za koju nije ni sanjala koliko jaka može biti. I Marija je osjetila taj božanski dodir dječje puti i silnu potrebu da zaštiti novorođenče. Štitila ga je dok nije došlo Njegovo vrijeme. Zauzvrat, On je nama dao Majku kojoj se utječemo kroz život.
Od skromnih oraha i jabuka kojima se nekad kitio bor, do raskoši kojom danas obilježavamo Božić, nije prošla cijela vječnost. Još žive ljudi koji su Božić slavili skromnije, ali sa fokusom na njegovoj biti. Neka svijetle žaruljice, neka dom odiše toplinom, neka mirišu kolači, cimet i vanilija, neka smo razdragani tih dana, ali ne zaboravimo – slavimo rođendan Najvećeg od iskona. Probudimo u sebi ono dijete kojem se zacakle oči kad ga roditelji dovedu pred jaslice, koje silno želi svojim malim ručicama dotaknuti dijete Isusa i pružiti mu smještaj kakav zaslužuje. Onaj u čistom srcu i čistoj duši. Samo tako nas Božić može dotaknuti.
Neka nam svima bude sretan Božić i neka nas Njegov dodir vodi u ovim burnim vremenima.
