Najpoznatiji hrvatski franjevac, teolog, bibličar, orguljaš i karizmatični propovjednik, naš dragi fra Bonaventura Duda danas slavi 93. rođendan.
Podrijetlom s otoka Krka, rođen je u Rijeci 14. siječnja 1924. godine, a školovao se na Sušaku, a potom i u Franjevačkoj gimnaziji u Varaždinu. Zbog teških obiteljskih prilika njegova sestra Ita bila je smještena u dječju koloniju u Mraclinu, u obitelj Katice Kos, a iz toga vremena datiraju čvrste i brojne veze fra Bonaventure s našim mjestom i Mraclincima. Studirao je na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu i u tom se razdoblju profilirao i kao glazbenik. Za svećenika je zaređen 1950. godine. Od jeseni 1954. do lipnja 1957. nalazi se na poslijediplomskome studiju u Rimu, gdje je postigao biblijski licencijat.
S franjevcem Zorislavom Lajošem 1963. pokreće današnji Glas Koncila, a doprinos po kojem će ga pamtiti generacije dao je sa fra Jerkom Fućakom s kojim je – pod političkim, intelektualnim, ali i ljudskim pokroviteljstvom velikoga pjesnika Jure Kaštelana – okupio izniman urednički tim koji će 1968. godine u izdanju Stvarnosti objaviti prvi integralni prijevod Biblije tiskan u Hrvatskoj. Poželimo slavljeniku da mu Bog dade zdravlja kako bi iduće godine dočekao 50. obljetnicu toga izdavačkog pothvata, jednoga od najvećih u našoj povijesti.
Više o fra Bonaventuri i njegovu dosadašnjem životu možemo saznati na Wikipediji.
A ovom prilikom navodimo jedno sjećanje na tu osobu iznimne jednostavnosti, štiklec iz sredine osamdesetih koji je pokojna Jana Cvetnić Jančetova često prepričavala ukućanima. Naime, jednog lijepog svibanjskog dana srela ga je kako kroz polje ide putem od Mraclina prema kanalu.
– Jeste to vi, velečasni? Pa, kam ste se zaputili?! – upitala ga je iznenađena.
– Idem do Gorice. Takav je krasan Božji dan pa sam htio pješice. Ali, čim krenem cestom stane mi skoro svaki auto i Mraclinci zovu da će me prevesti kamo god treba. A, ja bih se samo htio na nauživati moga lijepog Turopolja, pa sam vidio da neće ići drugačije nego da okrenem, pa preko polja.
“Teško žrtvi u kojoj nema ljubavi, ali teško ljubavi koja neće žrtvu.”
(fra Bonaventura Duda)