Lanjski Uskrs proveli smo u karanteni i bilo nam je to doista iskustvo s kakvim se prije nismo sretali. A ove godine ne samo da se javnozdravstvena situacija nije bitno poboljšala, nego nas je k tome nakon Božića zadesio i potres, na našem području osjetno neugodniji od onog ožujskog, zagrebačkog. Mraclinska kapela izvan je funkcije, iz dana u dan pratimo skele na sv. Vidu, sve kao da se nadamo da će preko noći izrasti novi zvonik.
Ali, prisjetimo se na čas kako je to izgledalo u vrijeme ranoga kršćanstva, u doba prvih kršćanskih općina. Kad je Krist rekao Petru “Ti si stijena na kojoj ću izgraditi Crkvu”, nije mislio na građevinu, čak ni na skromne crkvice koje će graditi prvi kršćani, još manje na grandiozne bazilike; mislio je na zajednicu – sabranu zajednicu vjernih. Imao je na pameti onu barem dvojicu, ili trojicu okupljenih u njegovo ime, kojima je rekao “I ja sam među vama”. Eto, to je Crkva koju neće porušiti nikakav potres ni kuga, kojoj zapravo ne može nauditi ništa – osim naše nevjere.
Najveći kršćanski blagdan u Mraclinu ćemo proslavit na otvorenom, onako kako su Boga slavili prvi kršćani. U nedjelju u devet sati, u proljetnome ruhu Parka Tomislava Hrkovca, čeka nas uskrsli Gospodin.