Oproštajno slovo predsjednika Temeljnog ogranka HDZ-a Mraclin Kreše Hubaka nad odrom Vladimira Cvetnića Mileka.
-Dužnost nam je ali i želja oprostiti se sa par riječi u ime TO HDZ Mraclin od našeg preminulog člana Vladimira Cvetnića-Mileka.
Našeg Mileka ispratili smo na vječni život. Neizlječiva bolest prekinula je njegov život, koji je bio ispunjen patnjama i osobnim stradanjima, ali i požrtvovnošću za drugoga, katoličkim odgojem i velikim domoljubljem, koje nije bilo samo verbalne i prigodničarske naravi, već je njime bio protkan čitav njegov život.
Rođen i odgajan u obitelji koja je živjela vjeru i njegovala ljubav prema Domovini, kao mladi čovjek osjetio je što je to komunistička diktatura i kako se nedemokratski totalitarni režim može uplesti u svaku poru života malog čovjeka, koji nije tražio ništa osim slobode da svjedoči vjeru svojih predaka i voli svoju grudu zemlje na kojoj je rođen. Od poznate grupe mraclinskih mladića, koja je stradala profesionalno i na razne druge načine u previranjima tijekom Hrvatskog proljeća, on je možda prošao najgore. Kao mladi nastavnik muzičkog odgoja, dobio je otkaz u školi u kojoj je radio, direktnom odlukom tadašnje organizacije SK Velike Gorice. Od svih mladića iz prije spomenute grupe, režim je procijenio da je on možda i najopasniji, jer je radio u sustavu školstva, obrazovanja i po njihovim bolesnim umovima, vjerojatno bi, da je ostao, širio „klerikalizam“ i protunarodno raspoloženje među mladim naraštajima. I zato ga je trebalo ostaviti bez egzistencije, jednostavno ga otjerati iz sustava školstva i zabraniti mu rad u njemu. No dakako oni su taj sustav nemilice koristili za trovanje i indoktrinaciju mladih naraštaja, sustavno namećući nekakvu nepostojeću krivnju hrvatskom narodu, kako bi se sramio svojih korijena.
Komunistički, nenarodni sustav, koji je nama Hrvatima silom nametnut, uvijek je tražio neprijatelja, jer je to bila jedina hrana na kojoj je mogao opstati tolike godine. A da bi kontinuirano stvarao neprijatelje, morao je stalno proizvoditi strah i nepovjerenje među ljudima. Najveći neprijatelji bili su mu uvijek oni koji su ponosno ispovijedali svoju katoličku vjeru i voljeli nesebično svoju Domovinu. Te dvije nepoćudne osobine, karakteristike imao je Milek i zato je bio sustavno maltretiran od tadašnjeg udbinog represivnog aparata. Proglašen klerikalcem u jeku hrvatskog proljeća, bio je redovito zatvaran preventivno, bez ikakve optužnice, kada bi zločinac Broz dolazio u Hrvatsku u Zagreb. Jasno je bilo da se u takvim uvjetima nije moglo politički djelovati, jer sustav je pratio svaki korak takvih kako su ih nazivali „nenarodnih elemenata“. Mali odušak u kakvom takvom društvenom angažmanu, Milek je ostvarivao u DVD-u Mraclin, nakon što je radi klerikalizma ugašen rad KUD-a Dučec. Veli se da dragi Bog svoje nikad ne ostavlja, pa ako ti zatvore jedna vrata, On ti otvori druga. Tako je i Milek s bratom Nikolom svu energiju s muzike, koju je obožavao, preusmjerio u uspješno bavljenje gospodarstvom, proizvodnjom građevinskog materijala, toliko potrebnog u to vrijeme. Neutaživu žeđ za glazbom ipak je dijelom utažio sviranjem u crkvi i vođenjem zbora mladih u našoj mraclinskoj kapelici sv.Vida. Početkom demokratskih promjena učlanjuje se na osnivačkoj skupštini HDZ-a Mraclin u našu stranku, čiji je vjeran član ostao do svoje smrti. Smatram da je njegovo učlanjenje privuklo veći broj njegovih istomišljenika iz 70-tih godina prošlog stoljeća.
Milek u ime stranke želimo ti zahvaliti na svemu što si u teškim trenucima za Domovinu učinio. Tvoja obitelj može se ponositi svime što si činio za Lijepu našu.
Neka ti je laka ova hrvatska zemlja koju si tolikim žarom volio.