Veliki petak – “Dovršeno je.” (Iv 19,30)

Na Veliki petak Crkva se spominje Isusove muke i smrti. Današnje evanđelje po Ivanu (Iv 18,1 – 19,42) vodi nas kroz najsvetije trenutke povijesti spasenja: izdaju, uhićenje, suđenje i smrt Gospodina našega Isusa Krista.

U Getsemanskom vrtu Isus ide ususret svojim progoniteljima. Kad ih pita: “Koga tražite?”, a oni odgovaraju: “Isusa Nazarećanina”, on im jasno i hrabro odgovara: “Ja sam!”. Te riječi imaju snagu – svi padaju na zemlju. Krist nije bespomoćna žrtva, nego onaj koji slobodno predaje samoga sebe.

Pred Pilatom ne bježi od istine: “Ti kažeš da sam kralj. Ja sam zato rođen i došao na svijet – da svjedočim za istinu.” Iako nevino osuđen, nosi križ izvan grada – prema Golgoti – gdje će biti uzdignut, ispunjavajući riječi Pisma: “I nad robom svojim zli račun učiniše.”

Na križu, u trenutku najveće boli, Isus gleda Majku i ljubljenog učenika te im govori: “Ženo! Evo ti sina!”, a učeniku: “Evo ti majke!” – darujući nam Mariju za Majku Crkve. Potom, kad sve bijaše ispunjeno, izgovara posljednje riječi:
“Dovršeno je.” I predaje duh.

Kristov križ postaje drvo života. U njegovoj smrti rađa se nada. U njegovoj izdaji i patnji zrcali se Božja vjernost. U njegovoj ranjenosti – naše ozdravljenje.

Obredi Velikog petka u župnoj crkvi Pohoda Blažene Djevice Marije u Vukovini

– Petak, 18. travnja 2025.
– Služba Muke Gospodnje započinje u 18:00 sati u župnoj crkvi.

Liturgija Velikog petka sastoji se od:
– službe riječi s navještajem Muke Gospodnje po Ivanu,
– sveopće molitve vjernika,
– klanjanja svetom križu,
– svete pričesti.

Na današnji dan vjernici su pozvani na post i nemrs, sabranost, tišinu i pobožnost. U središtu obreda nije smrt, nego Ljubav koja ide do kraja. Klanjamo se Križu, jer na njemu je visio Spas svijeta.

“Gle čovjeka!” (Iv 19,5) – rekao je Pilat.
Danas, i mi gledamo u Krista raspetoga, u kojem nam se objavila punina Božje ljubavi.

Velika srijeda – Evanđelje po Mateju 26,14–25

U današnjem evanđelju gledamo trenutak kada Juda predaje Isusa za trideset srebrnjaka. Čin izdaje ne događa se u javnosti, nego u skrovitosti, u dogovoru s onima koji se boje svjetla.

Kasnije, na Posljednjoj večeri, Isus najavljuje izdaju, a učenici zaprepašteni pitaju:

"Da nisam ja, Gospodine?"

Svi, osim jednoga.
Juda, koji ga je već prodao, pita:

"Da nisam ja, Učitelju?"

U toj razlici leži duboka istina: učenici Isusa i dalje zovu Gospodinom, svjesni svoje slabosti. Juda ga zove Učiteljem, jer mu više ne daje mjesto Gospodina – već ga je zamijenio s nečim drugim.

To pitanje danas odzvanja i nama – ne kao optužba, nego kao poziv na ispit savjesti.

Jer izdaja Krista ne događa se samo uz novac i otvorenu mržnju. Ona se događa i tihim zanemarivanjem, kad nešto drugo stavljamo ispred Boga:

Kad posao postane važniji od nedjeljne mise.

Kad nas slobodno vrijeme odvaja od molitve.

Kad obitelj, uspjeh, zdravlje ili ugled postanu vrhovna vrijednost, a Bog padne na drugo ili treće mjesto.

Tada, i ne znajući, griješimo protiv prve Božje zapovijedi:

"Ja sam Gospodin Bog tvoj… nemaj drugih bogova uz mene."

Isus ni Judu ne osuđuje odmah, nego mu daje posljednju šansu:

"Ti kaza."
To je poziv na obraćenje, poziv da prepozna što je učinio – i vrati se.

U svakome od nas postoji mogućnost izdaje – ali i mogućnost povratka.
Krist nas i danas pita:

"Jesam li još uvijek Gospodin tvoga života?"

Život koji živimo najglasniji je odgovor na ono što vjerujemo.